Poslovni broj: Usž-3728/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda , Mire Kovačić , predsjednice vijeća , Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan , članice vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja DCiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupnog po opunomoćeniku Emilu Mitrovskom , odvjetniku u Vukovaru , JJ Strossmayera 23 , OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Središnje službe , A. Mihanovića 3 , Zagreb , OIB: 84397956623 , radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-1284/2023-26 od 12. lipnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025. ,

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-1284/2023-26 od 12. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , KLASA: UP/II 141-02/22-01/03051532645 , URBROJ: 341-99-05/3-22-658 od 4. ožujka 2022. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Područni ured u Vukovaru KLASA: UP/I 141-02/21-02/03051532645 , URBROJ: 341-22-05/3- 21-15653 od 14. siječnja 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana.

2. Rješenjem tuženika od 4. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 14. siječnja 2022., kojim je tužitelju, kod kojeg je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica bolesti 20% zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica ozljede izvan rada 30% i bolesti 50% izvan tih okolnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 2. studenoga 2021.

3. Tuženik pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud, nakon provedenih postupaka vještačenja u upravnom sporu, donio pogrešan zaključak o činjenici utvrđenih omjera uzroka tužiteljeve radne nesposobnosti te je bez valjanog obrazloženja, ključnih razloga, priklonio nalaz i mišljenje sudske vještakinje i poništio rješenja tuženika. Vijeće viših vještaka u očitovanju od 12. prosinca 2024. na mišljenje sudske vještakinje od 4. studenog 2024. iznijelo je jasne razloge zašto u konkretnom slučaju nije došlo do takvog pogoršanja psihičke bolesti koje bi uvjetovalo promjenu ranije utvrđenog uzroka invalidnosti. Navodi da se u kumulativni razmjer prihvaća isključivo bolest o utvrđivanju statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (dalje: HRVI), odnosno PTSP, koja uzrokuje oštećenje organizma od 20%. Osporava i odluku o troškovima upravnog spora. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da je prvostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo i usvojio tužbeni zahtjev. Smatra da su žalbeni navodi tuženika neosnovani i da ne utječu na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Navodi da nije bilo razloga postupak vraćati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak te da je prvostupanjsku sud imao uvjete donijeti presudu u skladu s nalazom i mišljenjem sudske vještakinje. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da razlozi zbog kojih se presuda pobija ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7. Rješenjem prvostupanjskog tijela od 7. srpnja 2007. tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale dijelom kao posljedica bolesti nastale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20%, djelom kao posljedica bolesti izvan tih okolnosti 50% i ozljede izvan tih okolnosti 30%.

8. Rješenjem Vukovarsko – srijemske županije, Službe za opću upravu od 30. lipnja 2021. tužitelju je utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X. skupine s 20% oštećenja organizma zbog psihičkog oboljenja, trajno.

9. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je prijedlogom izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite tužitelja od 15. rujna 2021. U upravnom postupku pribavljeni su nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 2. studenoga 2021., kojim se utvrđuje da je kod tužitelja 2. studenoga 2021. nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, a uzrok invalidnosti je bolest nastala u svezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u Domovinskom ratu 20%, ozljeda izvan rada koja nije u svezi s tim okolnostima 30% i 50% bolest koja nije u svezi s tim okolnostima. Tužitelj smatra da je njegova invalidnost većim dijelom uzrokovana sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u Domovinskom ratu te je povodom žalbe tužitelja na prvostupanjsko rješenje, u drugostupanjskom postupku pribavljen nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 25. veljače 2022. Nalazom od 25. veljače 2022. potvrđeno je utvrđenje iz nalaza od 2. studenoga 2021. Na temelju nalaza i mišljenja od 25. veljače 2022. doneseno je rješenje tuženika.

10. Upravni spor proveden je u izvršenju ovosudne presude, poslovni broj: Usž- 1855/2023 od 13. rujna 2023. kojom je poništena presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 1 UsI-517/2022-6 od 16. ožujka 2023. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz uputu da se u ponovljenom postupku usvoji prijedlog tužitelja za provođenje sudsko-medicinskog vještačenja.

11. U ponovljenom upravnom sporu izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika te je provedeno sudsko-medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji prim. dr. sc. Mariji Zavalić, dr. med, specijalistici medicine rada, na okolnost je li kod tužitelja, korisnika invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, došlo do promjene uzroka trajnog gubitka radne sposobnosti.

12. Sudska vještakinja je nalaz i mišljenje od 31. listopada 2024. izradila na temelju medicinske dokumentacije iz upravnog postupka. Smatra da je kod tužitelja s danom 2. studenoga 2021. nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti koji je uzrokovan 40% bolešću PTSP koja je nastala u vezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u Domovinskom ratu i 60 % zbog bolesti krvožilnog sustava (CVI sa posljedičnom blagom hemiparezom i infarkt miokarda) koje po dokumentaciji iz spisa nisu bolesti u svezi sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

12.1. Navodi da iz medicinske dokumentacije u spisu proizlazi da se tužitelj zbog kliničkih znakova PTSP-a liječi redovito po psihijatru od 2005. Liječen je u više navrata u dnevnoj bolnici, terapiju je redovito uzimao, no unatoč navedenom nikada nije došlo do potpune stabilizacije stanja te mu je 6. rujna 2007. utvrđena profesionalna nesposobnost za rad s PTSP-om kao glavnom bolešću. Od 2009. se bilježi da je socijalno disfunkcionalan, psihičko stanje se vremenom, bez obzira na učestale hospitalizacije i redovite ambulantne tretmane, kontinuirano pogoršava. Psiholog nakon testiranja od 3. kolovoza 2018. u zaključku navodi da rezultati testiranja verificiraju kronificirani PTSP težeg stupnja uz značajnu anksiozno - depresivnu simptomatologiju, propulsivnost, afektivnu nekontroliranost, pad voljno - nagonskih dinamizama, emocionalnu i socijalnu neprilagođenost, osjećaj nerazumijevanja te abreagiranje frustracija kroz psihosomatsku, depresiju i propulsivne ispade sa posljedičnom trajnom radnom disfunkcijom. Psihijatar također opisuje pogoršanje psihičkog stanja, po opisu do tada česte dekompenzacije. Tužitelju je zbog pogoršanja psihičkog stanja dana 30. lipnja 2021. utvrđen status HRVI za stalno s osnove psihičke bolesti PTSP s 20% oštećenja organizma. Imajući u vidu zahtjeve poslova koje je tužitelj posljednje obavljao i prateći liječenje i kliničke simptome bolesti od kojih boluje i za koje ima relevantnu i dostatnu dokumentaciju, mišljenja je da pogoršanje bolesti PTSP-a, za koju je psiholog u kolovozu 2018. utvrdio, što je potvrdio i psihijatar, da je težeg stupnja i uzrokuje 40% potpunog gubitka radne sposobnosti.

12.2. Tužitelju je 2007. godine na vještačenju invalidnosti bila zabilježena dijagnoza povišenog tlaka, bez komplikacija ni na jednom organskom sustavu kao posljedica hipertenzije. U travnju 2019. hospitaliziran je na neurološkom odjelu zbog smetenosti, otežanog govora i inkontinencije te je nakon obrade utvrđeno da se radilo o cerebrovaskularnom inzultu u području vertebrobazilarnog sliva primarno uvjetovanom oscilatornom hipertenzijom, uz prisutne druge čimbenike rizika - hiperlipidemija, PTSP. Unatoč provođenju rehabilitacije i uzimanju propisane terapije tužitelj je 9. studenog 2020. imao infarkt miokarda, NSTEMI te prolaznu moždanu ishemiju, zadržan je jednu noć na kardiologiji. Trajne bolesti krvožilnog sustava koje prema dokumentaciji nisu uzrokovane sudjelovanjem u Domovinskom ratu, zapreka su tužitelju za bilo koje fizičko opterećenje u kontinuitetu kada rad prelazi i laki fizički rad. Ove su bolesti i zapreka za rad u nepovoljnim klimatskim uvjetima i uzrok su 60% potpunog gubitka radne sposobnosti kod tužitelja.

12.3. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da je 9. srpnja 1991., nakon eksplozije granate koja ga je odbacila, tužitelj imao udarac u desnu šaku koja je u Medicinskom centru Vukovar uslikana i imobilizirana zbog puknuća 4. i 5. metakarpalne kosti. Prema kasnijim nalazima fizijatra i ortopeda, kao posljedica prijeloma ostala je bol na palpaciju iznad glavica 4. i 5. metakarpalne kosti, pokretljivost u zglobovima istih je zadovoljavajuća, desna šaka ostala je lagano zadebljana, pesnicu formira, ali je nešto slabija gruba motorna snaga te šake. Navodi da je u nalazu od 30. lipnja 2021. koji je korišten u postupku utvrđivanja statusa HRVI-a navedeno da ozljeda prijeloma IV. metakarpalne kosti desne šake (nije naveden i prijelom V metakarpalne kosti koja je po dokumentaciji istovremeno bila prelomljena) ocijenjena po točki 32 Liste iz tada važeće Uredbe o metodologijama vještačenja sa manje 20% oštećenja organizma za stalno. Mišljenja je da posljedice prijeloma 4. i 5. metatarzalne kosti u funkcionalnom statusu, osim lakog smanjenja grube motorne snage desne šake, nisu uzrokovale druge funkcionalne ispade te ne utječu na potpuni gubitak radne sposobnosti ni u kom obimu.

13. Tuženik u podnesku od 17. prosinca 2024. osporava pravilnost nalaza i mišljenja sudske vještakinje te dostavlja očitovanje Melite Očić-Leljak, dr.med., više vještakinje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. U očitovanju više vještakinje navode se utvrđenja iz nalaza i mišljenja od 25. veljače 2022. te zaključak da ne postoji pogoršanje zdravstvenog stanja. Ističe da je iz rješenja o utvrđivanju statusa HRVI-a proizlazi da bolest PTSP uzrokuje 20% oštećenja organizma.

14. Sudska vještakinja je na raspravi održanoj 15. svibnja 2025., ostala u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 31. listopada 2024. Pojašnjava da je za ocjenu radne sposobnosti tužitelja bitna bolest PTSP koja je pogoršana, a što je vidljivo iz psihologijskog testiranja i nalaza psihijatra iz 2018., a pogoršane su i bolesti krvožilnog sustava koje utječu također na opću nesposobnost za rad.

15. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja sudske vještakinje pravilno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.), poništio upravna rješenja i naložio prvostupanjskom javnopravnom tijelu donijeti sadržajno određenu odluku kako je to navedeno u obrazloženju prvostupanjske presude.

16. Iako je prvostupanjski sud propustio navesti valjane razloge zbog kojih je prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje, nakon prosuđivanja dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.

17. Sud smatra da je sudska vještakinja Marija Zavalić izradila nalaz i mišljenje po pravilima struke, jasno i argumentirano, potpuno i uvjerljivo, u skladu s pravilno postavljenim zadatkom, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar. Prilikom izrade nalaza i mišljenja uzela je u obzir rezultate psihološkog testiranja i nalaza psihijatra od 3. kolovoza 2018. kojima je kod tužitelja verificiran kronični PTSP težeg stupnja uz značajnu anksiozno-depresivnu simptomatologiju, a koje vijeće viših vještaka u nalazu od 25. veljače 2022. nije posebno cijenilo te je istu bolest dovela u vezu sa zahtjevima poslova koje je tužitelj posljednje obavljao. Također je pojasnila na koji način trajne bolesti krvožilnog sustava utječu na radnu sposobnost tužitelja te je obrazložila zašto posljedice prijeloma 4. i 5. metatarzalne ne utječu na radnu sposobnost tužitelja.

18. Tuženik je uz podnesak od 17. prosinca 2024. dostavio očitovanje više vještakinje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, no istim nisu izneseni konkretni prigovori na nalaz i mišljenje sudske vještakinje, već su iznesena utvrđenja iz upravnog postupka. Također opunomoćenica tuženika je pristupila na ročište 15. svibnja 2025. na kojem je provedena rasprava i saslušana sudska vještakinja, a iz zapisnika proizlazi da opunomoćenica nije imala pitanja za sudsku vještakinju te stoga ovaj Sud smatra da je tuženik propustio iskoristiti procesna ovlaštenja koja su mu stajala na raspolaganju kako bi postavljanjem pitanja vještakinji, eventualno, doveo u sumnju pravilnost i potpunost njezina nalaza i mišljenja.

19. Žalbeni navodi da je tužitelj ostvario status HRVI iz Domovinskog rata zbog psihičke bolesti PTST-a koja uzrokuje oštećenje organizma od 20% nisu relevantni s obzirom na to da se navedena ocjena odnosi se na invaliditet, ne na invalidnost.

20. Sud stoga žalbene navode tuženika smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. Nedostatno obrazloženje prvostupanjske presude u odnosu na ocjenu izvedenih dokaza, u konkretnom slučaju, ne utječe na donošenje drukčije odluke.

21. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga koji bi utjecali na donošenje drukčije odluke, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

22. Tužitelj je u odgovoru na žalbu podnio i zahtjev za naknadu troška tog podneska. Budući da u podnesku nisu iznesena nikakva bitno sadržajno nova činjenična niti pravna razlaganja, a koja bi pridonijela uspjehu u ovom upravnom sporu, isti se ne smatra opravdanim izdatkom učinjeni tijekom upravnog spora te je stoga u skladu s člankom 144. stavkom 1. ZUS-a odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu (točka II. izreke).

U Zagrebu 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić