Poslovni broj: Usž-4168/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , dr. sc. Sanje Otočan , predsjednice vijeća , Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković , članice vijeća , te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja HC, državljanin Republike Gambije , smješten u Prihvatnom centru za strane , [adresa], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić , odvjetnik u Zagrebu , Vodovodna 13/I , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove , Sektora za strane i međunarodnu zaštitu , Službe za međunarodnu zaštitu , Zagreb , Ilica 335 , OIB: 36162371878 , radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-322/2025-9 od 26. rujna 2025. , na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.
pretpostavljam da je
Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-322/2025-9 od 26. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove , Sektora za strance i međunarodnu zaštitu , Službe za međunarodnu zaštitu , KLASA: UP/I-216-03/24-06/15490 , URBROJ: 511-01-212-25-12 od 11. siječnja 2025. Točkom II. izreke presude tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu te je u točki III. izreke presude naloženo tuženiku da isplati opunomoćeniku tužitelja , pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od petnaest dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1997. u mjestu [adresa], Republika Gambija, državljanina Republike Gambije, za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
3. Tužitelj žalbom pobija točku I. izreke presude zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je sud, donoseći pobijanu presudu, samo prihvatio navode tuženika bez da je uzeo u obzir ključne tužbene navode koji opisuju opasnosti i kršenja ljudskih prava u Gambiji koji su ga potaknuli na podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Ističe da je iznio zabrinjavajuće podatke iz izvješća State Departmenta Sjedinjenih Američkih Država o ugrožavajućoj političkoj i društvenoj situaciji koja dovodi u pitanje sigurnost svih građana koji izražavaju nezadovoljstvo prema vlasti. Navodi da je napustio Gambiju 2011. godine zbog postojanja ugroze za život, odnosno opasnosti od mučenja i proganjanja zbog iznošenja vlastitog mišljenja o stanju u zemlji podrijetla. S obzirom na navedeno, smatra da je obrazloženje presude nejasno i nepotpuno i da su ostvareni svi žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija. Predlaže poništiti točku I. izreke presude i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj osporava činjeničnu i zakonsku osnovanost pobijane presude, ali ne iznosi argumente u prilog svojim navodima, pa zaključuje da je žalba izjavljena zbog nezadovoljstva donesenom odlukom. Navodi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i da je na isto primijenjen odgovarajući propis. Ostaje u cijelosti kod pravnih shvaćanja iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i odgovoru na tužbu. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući točku I. izreke presude Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Naime, suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika, kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu, na temelju priloženih dokaza i navoda tužitelja iznesenih u tužbi i na raspravi pred prvostupanjskim sudom. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje primijenio mjerodavne i u presudi citirane članak 20. i članak 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25. – dalje: Zakon). Upravni sud je odluku donio na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja i za istu dao iscrpno obrazloženje, ocjenjujući pri tome sve navode tužbe, na koje navode tužitelj ponovno ukazuje u žalbi.
8. S obzirom na podatke spisa, prema ocjeni ovog Suda, prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva, tuženik i sud proveli su postupak procjene činjenica i okolnosti u skladu s člankom 28. Zakona, te je s obzirom na dokaze koje je iznio tužitelj i prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužitelja, pravilno ocijenjeno da u konkretnom slučaju nisu dokazani ključni elementi u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha u smislu odredbe članka 20. Zakona niti na postojanje uvjeta za priznanje supsidijarne zaštite prema članku 21. istog Zakona.
9. Naime, sud je kao i tuženik, s obzirom na postojeća izvješća i iskaz tužitelja tijekom upravnog postupka, osnovano zaključio da tužitelja u zemlji podrijetla nitko nije proganjao, da je zemlju podrijetla napustio 2011. godine s valjanom putnom ispravom zbog ekonomskih razloga i da se povratkom u istu neće suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknuća, neće biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, kao niti individualnoj prijetnji životu zbog proizvoljnog općeg nasilja u situaciji međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Svoju je odluku detaljno i iscrpno obrazložio u smislu mjerodavnih odredaba Zakona, pri čemu je posebno istaknuto da tužitelju Republika Hrvatska nije bila ciljana zemlja, nego je to prvo bila Talijanska Republika, potom Savezna Republika Njemačka te da zloupotrebljava institut međunarodne zaštite u svrhu sekundarne migracije prema ciljanoj državi Republici Turskoj, uz što je posebno uzeto u obzir da je tužitelj zemlju podrijetla napustio dobrovoljno zbog ekonomskih razloga.
10. Imajući na umu navedeno, ovaj Sud cijeni da prigovori koje tužitelj iznosi u žalbi protiv pobijane presude u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja ne mogu biti od utjecaja na njezinu zakonitost, s obzirom na to da mu je u upravnom sporu dana mogućnost da se izjasni o svim odlučnim činjenicama, koju nije osobno iskoristio jer je 30. srpnja 2025. dobrovoljno napustio Prihvatilište, u koje se nije vratio niti je prijavio novo boravište, a iz prethodno opisanog utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj ekonomski migrant, a ne izbjeglica. Iz navedenog razloga nije ocijenjeno osnovanim ni pozivanje tužitelja na izvješće State Departmenta Sjedinjenih Američkih Država o ugrožavajućoj političkoj i društvenoj situaciji u Republici Gambiji jer ni sa čime nije dokazao da je razlog napuštanja zemlje podrijetla 2011. godine bila politička situacija u zemlji i njegovo sudjelovanje u političkim aktivnostima zbog kojih bi bili ispunjeni uvjeti iz članka 20. i članka 21. Zakona.
11. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da osporenim rješenjem, kojim je zahtjev tužitelja odbijen na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona, nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.
12. Ovaj Sud otklanja žalbene navode o postojanju bitne povrede odredaba upravnog spora iz razloga nedostatnog obrazloženja presude jer presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 119. ZUS-a te dostatno obrazlaže sve odlučne činjenice za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.
13. Imajući na umu sve podatke spisa predmeta te članak 20. i članak 21. Zakona, tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, do povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a , odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 4. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća :
dr. sc. Sanja Otočan
