Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-2841/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Tihani Mariji Miladin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB:46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-58/2022-34 od 21. lipnja 2022., dana 4. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-58/2022-34 od 21. lipnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.882,16 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže označeno u izreci, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u tom bruto iznosu (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.187,50 kn sa zateznom kamatom od 21. lipnja 2022. (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud će uzeti da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.
5. Obzirom da tuženik u žalbi nije jasno odredio u kojem dijelu pobija navedenu presudu, ovaj sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. ZPP, uzima da tuženik pobija presudu u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.882,16 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže označeno u izreci i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.187,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od 21. lipnja 2022. pa do isplate jer u navedenom dijelu tuženik nije uspio u sporu.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP, to nije osnovan istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
7. Suprotno navodima tuženika sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, stoga je istu moguće ispitati.
8. Žalbene navode kojima tuženik sadržajno osporava utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud nije razmatrao jer se radi je o postupku u sporu male vrijednosti pa se temeljem odredbe čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
9. Pobijanom presudom utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, te da tuženik u utuženom razdoblju od 16. prosinca 2014. do 16. prosinca 2019., tužitelju nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, te da je tužitelju pogrešno obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.
10. S obzirom da visina potraživanja utvrđenja financijskim vještačenjem između stranaka nije sporna, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznosa od 1.882,16 kn.
11. U žalbenoj fazi postupka sporna je pravna osnova zahtjeva tužitelja u dijelu kojim potražuje isplatu neplaćenog dijela bruto plaće s osnove dodatka za otežane uvjete rada za sve radne sate tužitelja, imajući uvidu da tuženik ne spori visinu tužbenog zahtjeva.
12. Prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije vršio obračun plaće primjenom članka 51. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13, 96/15, u daljnjem tekstu: KU), a riječ je o uvećanjima za rad noću, subotom, nedjeljom, za prekovremeni rad, za rad u drugoj smjeni. Tuženik je obračunavao prvo osnovnu bruto plaću i na tu plaću sve pripadajuće dodatke, međutim dodatak za otežane uvjete rada je tuženik obračunavao samo za redoviti mjesečni fond sati, a ne na sve sate koje je tužitelj odradio odnosno na prekovremene sate navedene dodatke tuženik nije primijenio.
13. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelj, kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovi članka 57. KU. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovi članka 57. KU, budući da tužitelj, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. KU.
14. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 36. KU kojom je propisano da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da radi u redovnom radnom vremenu.
15. Pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, te iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14) koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužitelj također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu.
16. Žalitelju valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“
17. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
18. Odluka o troškovima postupka također je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. ZPP). Neosnovano tuženik pobija odluku o trošku u dijelu kojim je tužitelju priznat trošak sastav podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu i podneska kojim se postavlja tužbeni zahtjev, jer se radi o obrazloženim podnescima potrebnim za vođenje postupka pa tužitelj za sastav tih podnesaka ima pravo na naknadu prema Tbr 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).
19. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. točka 2. ZPP valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o trošku pod točkom II. izreke.
U Zagrebu, 4. prosinca 2025.
Sutkinja:
Tihana Marija Miladin
