Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-865/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, 9 OIB: 02535697732, po punomoćniku Zlatko Tomažić, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika DL, [adresa], radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1833/2023-2 od 19. prosinca 2023., dana 4. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovršenika kao osnovana, ukida se rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1833/2023-2 od 19. prosinca 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi odredio predloženu ovrhu prema prijedlogu ovrhovoditelja od 25. srpnja 2023. na temelju ovršne isprave –pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu, posl.br. P-4748/96 od 20. listopada 1999. na ½ suvlasničkog dijela nekretnine ovršenika koje su upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], i to kč. br. [katastarska čestica], što u naravi predstavlja: nekretnine upisane u ZK tijelo II - Kuća br. 14 (stambeni jednokatni objekt), jedna zgrada i dvorište, površine 105,1 čhv ili 378 m2, sve u k. o. [katastarska općina], a koje su upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom, namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, te prijenosom tako dobivenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja radi naplate novčane tražbine u iznosu od 141.452,86 eura sa zateznim kamatama te je odredio trošak ovrhovoditelja u iznosu od 2.452,06 eura/18.475,05 kuna.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik ne upirući posebno na određene zakonske žalbene razloge. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i odbaci prijedlog za ovrhu. U žalbi navodi da je obaveza navedena u eurima sa zateznim kamatama od 7. veljače 1996. iako u to vrijeme nije bilo eura, da je prijedlog za ovrhu nerazumljiv jer da ovrhovoditelj ne može tražiti 15 % godišnju kamatu na valutu DEM, koja je prestala vrijediti 1. siječnja 2002., da je na valutu eura znatno niža kamata te navodi da je tražbina određena u eurima iako je u vrijeme podnošenja ovršnog prijedloga bio dužan isti iznos izračunati u kunskoj protuvrijednosti te da je u tijeku ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovrvmj-72/1996 radi naplate iste tražbine. Ističe i prigovor zastare te predlaže da se ovrha odgodi do okončanja postupka koji se vodi pod brojem Ps-186/17 kojim traži vraćanja posjeda nekretnina.

3. Žalba je osnovana.

4. Pobijanim rješenjem ovrha je određena na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu, posl.br. P-4748/96 od 20. listopada 1999. na temelju koje je ovršenik dužan trpjeti namirenje potraživanja tamo tužitelja u iznosu od 332.022,50 DM sa 15 % kamata godišnje u valuti glavnog duga, tekućom od 7. veljače 1996. do isplate, sve plativom u kunama po srednjem tečaju za DM, tečajne liste Privredne banke Zagreb d.d., važeće na dan plaćanja, sudskom prodajom 2/4 dijela kuće u [adresa] (stamb. jednokatni objekt) i jedne zgrade sagrađenih na kčbr. [katastarska čestica], upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 52.940,00 kn (list 6 spisa).

5. Žalbeni navodi ovršenika kojima iznosi prigovor zastare predmetnog potraživanja predstavljaju žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ o kojem sukladno odredbi čl. 52. OZ odlučuje prvostupanjski sud, kao i što prvostupanjski sud odlučuje o prijedlogu za odgodu ovrhe.

6. U odnosu na žalbene navode ovršenika da je u tijeku ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovrvmj-72/1996 radi naplate iste tražbine valja reći da se u konkretnom slučaju ne radi o dvostrukom odlučivanju o istom predmetu spora, nego o pokušaju naplate ovršnom ispravom utvrđenog potraživanja (dospjelog, nenamirenog) provedbom ovrhe na različitim predmetima ovrhe, što, načelno, Ovršni zakon dopušta.

7. Vezano za sredstvo plaćanja Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U- III/5507/2013 od 6. svibnja 2015. navodi da su na temelju Maastrichtskog ugovora, dvanaest zemalja članica Europske unije (među njima i Savezna Republika Njemačka) prihvatile 1. siječnja 1999. EUR-o (€) kao jedinstvenu valutu, te da je potpuna zamjena EUR-om valuta navedenih zemalja (među njima i njemačke marke - DEM) izvršena krajem veljače 2002. Zamjena navedenih valuta izvršena je na temelju tečaja utvrđenog po Vijeću Europske unije za 31. prosinac 1998. (za njemačku marku: 1 € = 1,95583 DEM). Tečaj je utvrđen u čl. 1. Uredbe Vijeća Europske Unije broj 2866/98 objavljenog u Službenom glasniku Europske zajednice broj L-359/1 od 31. prosinca 1998. (tako Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odlukama broj Pž-2242/05 od 20. travnja 2005. i Pž-6502/06-3 od 11. prosinca 2006.)

8. Nadalje, odlukom o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 85/2022.) euro je postala službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj na dan 1. siječnja 2023. U skladu s tom Odlukom i Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku, Vlada Republike Hrvatske je objavila dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, fiksni tečaj konverzije, dan početka i završetka dvojnog optjecaja, dan početka i završetka dvojnog iskazivanja te druga pitanja potrebna za uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

9. Rješenjem o ovrsi određena je ovrha radi naplate tražbine u iznosu od 141.452,85 eura sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 15 % godišnje počev od 7. veljače 1996. kada navedena valuta nije ni postojala budući da se euro počeo primjenjivati tek od 1. siječnja 2002. (u tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 521/06-2 od 10. siječnja 2007.) te nije obrazložen način izračuna iznosa tražbine iz DEM u euro (na koji dan i po kojem tečaju) niti visina zatezne kamate s obzirom da je pobijano rješenje doneseno sukladno čl. 41. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj:112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ) otiskivanjem štambilje na prijedlog, pa se za sada pobijano rješenje ne može ispitati.

10. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

11. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi sporne činjenice na koje mu je ukazano ovim rješenjem, sukladno utvrđenim činjenicama po potrebi pozvati ovrhovoditelja da uskladi prijedlog (čl. 109. ZPP u vezi čl. 21. OZ) te će o prijedlogu za ovrhu ponovno donijeti rješenje koje će i obrazložiti.

U Zagrebu 4. prosinca 2025.

Sutkinja

Mirela Mijoč Kramar