Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-608/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, koju zastupa punomoćnica Anita Krizmanić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Maćešić i partneri d.o.o., Rijeka, Pod kaštelom 4, protiv ovršenika ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Stanić, odvjetnik u Zadru, Špire Brusine 10/II, radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1314/2024-5 od 22. siječnja 2025., 4. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovrhovoditeljice Raiffeisenbank Austria d.d., ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1314/2024-5 od 22. siječnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Odluka o troškovima postupka nastalih povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1314/2024-5 od 22. siječnja 2025, pod točkom I. izreke proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos temeljem presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-313/2021- 120 od 31. listopada 2022. te presude Županijskog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem Gž1305/2022 od 9. ožujka 2023., pod točkom II. izreke nalaže se Financijskoj agenciji izdati nalog bankama kojim se obustavlja pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem navedenih presuda (presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-313/2021-120 od 31. listopada 2022. te presude Županijskog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem Gž-1305/2022 od 9. ožujka 2023., dok se pod točkom III. izreke ovršeniku priznaju troškovi ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 39.280,00 eura.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditeljica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz zahtjev za naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku uvećano za troškove PDV-a u ukupnom iznosu od 19.327,50 eura.

3. Žalba ovrhovoditeljice je osnovana.

4. Prilikom ispitivanja predmetnog rješenja i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a. Međutim, osnovani su žalbeni razlozi koji se odnose na pogrešnu primjene materijalnog prava.

5. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja, s obrazloženjem da iz potvrde Financijske agencije o blokadi (list 60 spisa) proizlazi kako je ovršenik blokiran za iznos od 1.483.513,70 eura, dakle za cjelokupan iznos naveden u presudi Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Povrv-313/2021 te presudi Županijskog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem Gž-1305/2022 od 9. ožujka 2023, slijedom čega sud prvog stupnja smatra da su osnovani navodi ovršenika da je isti neosnovano blokiran za iznos od 1.483.513,70 eura, dakle cjelokupan iznos naveden u presudi Općinskog suda u Zadru i presudi Županijskog suda u Bjelovaru, slijedom čega cijeni osnovanima prijedlog ovršenika da se pljenidba i prijenos proglasi nedopuštenim, pri čemu istim rješenjem ovršeniku priznaje trošak sastava prijedloga po Tbr. 11. t. 1., u svezi Tbr. 7. toč., u iznosu od 15.462,00 eura, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 25%, trošak sastava žalbe na rješenje od 3. srpnja 2023. po Tbr. 13. u iznosu od 15.462,00 eura, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 25% (budući je isti uspio po žalbi) te trošak podneska od 24. prosinca 2024. po Tbr. 11. t. 10., u svezi Tbr. 7., u iznosu od 500,00 eura, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 25%, što sveukupno iznosi 39.280,00 eura.

6. U žalbi ovrhovoditeljica upire na to da je osporila tvrdnje ovršenika temeljem kojih je predložio proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, uz tvrdnju da je sud zaključkom od 3. srpnja 2023. pravilno uputio ovršenika u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, tako da je pobijanim rješenjem neosnovano, protivno odredbi čl. 52. st. 3. OZ-a, prihvatio prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, iako ovršenik nije dokazao osnovanost razloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima javno ovjerovljenom ispravom, niti su te činjenice općepoznate, pri čemu je sud ovršenika već uputio u parnicu, uz daljnju tvrdnju da su pljenidba i prijenos dopušteni po prijedlogu ovrhovoditeljice za izravnu naplatu u iznosu od 123.732,50 eura, osporavajući zaključak suda prvog stupnja da je ovršenik neosnovano blokiran za iznos od 1.483.513,70 eura, imajući u vidu da ovrhovoditeljica prema ovršeniku ima tražbinu u iznosu od 123.732,50 eura s pripadajućim zateznim kamatama na ime troškova parničnog postupka, tako da u odnosu na taj iznos nije bilo osnova proglašavati pljenidbu i prijenos nedopuštenima.

7. Žalbenim navodima ovrhovoditeljica upire i na to da je neosnovano stajalište suda prvog stupnja da je ovrhovoditeljica zahtijevala naplatu svih tražbina iz ovršne isprave, uz tvrdnju da je zahtijevala isključivo izravnu naplatu pravomoćno dosuđenih troškova parničnog postupka u iznosu od 123.732,50 eura s pripadajućim zateznim kamatama, za koju tražbinu je ovlaštena, dok se za eventualni propust FINA-e (ukoliko je ista odredila pljenidbu cjelokupnog iznosa presude), ovrhovoditeljica ne može držati odgovornom, pri tome osporavajući da bi ovršenik bio blokiran za iznos od 1.483.513,70 eura po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditeljice, s obzirom na to da i treće osobe imaju prema ovršeniku neplaćena potraživanja po istoj pravomoćnoj presudi (EOS MATRIX d.o.o.).

8. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak u ovom predmetu pokrenut prijedlogom ovršenika od 7. lipnja 2023. da se naloži FINA-i kao ovršenikovom dužniku, da ne prebacuje na račun ovrhovoditeljice zaplijenjena novčana sredstva, do drugačije odluke suda te da se naloži FINA-i obustaviti provedbu ovrhe temeljem presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-313/2021-120 od 31. listopada 2022. i presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1305/2022 od 9. ožujka 2023., i ukinuti provedene radnje, u kojem prijedlogu ovršenik ukazuje na to da u ovoj pravnoj stvari ne egzistira pravomoćna i ovršna isprava kojom bi se plaćanje novčane tražbine naložilo ovrhovoditeljici, jer je navedenim presudama naloženo plaćanje trećoj osobi, a ne ovrhovoditeljici. Na navode prijedloga ovršenika ovrhovoditeljica se očitovala podneskom od 21. lipnja 2023., na način da je u cijelosti osporila navode ovršenika kojima prigovara opsegu zahtjeva za izravnu naplatu (koji je ovrhovoditeljica pokrenula pred FINA-om 19. svibnja 2023., po ovršnoj odluci istoga suda poslovni broj Povrv-313/2021-120 od 31. listopada 2022.) uz tvrdnju da u postupku izravne naplate zahtijeva jedino izravnu naplatu pravomoćno dosuđenih troškova postupka sukladno točki V. izreke naprijed navedene presude), protiveći se prijedlogu za odgodu i prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

9. Po stavu ovoga suda, neosnovano ovrhovoditeljica žalbenim prigovorima ukazuje na činjenicu da se njezin zahtjev za izravnu naplatu od 19. svibnja 2023. odnosi samo na dosuđene troškove parničnog postupka pod točkom V. izreke navedene ovršne isprave (u iznosu od 123.732,50 eura), jer suprotno proizlazi iz sadržaja spisa, konkretno zahtijeva za izravnu naplatu ovrhovoditeljice od 19. svibnja 2023. (list 5 spisa), iz kojeg zahtjeva neupitno proizlazi da izravnu naplatu zahtijeva u cijelosti po ovršnoj odluci poslovni broj Povrv-313/2021-120 od 31. listopada 2022. (a ne samo u odnosu na dosuđene troškove parničnog postupka pod točkom V. izreke navedene ovršne isprave), kao što su neosnovani i žalbeni navodi da ovršenik nije blokiran za iznos od 1.483.513,70 eura po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditeljice, jer suprotno također proizlazi iz sadržaja spisa, konkretno potvrde FINA-e od 22. svibnja 2023. (list 60 spisa), iz koje je razvidno da je FINA evidentirala u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na teret računa ovršenika, osnovu za plaćanje Povrv-313/2021, ukupnog iznosa duga iz osnove od 1.483.513,70 eura, po zahtjevu ovrhovoditeljice, a ne treće osobe, kako to ovrhovoditeljica sugerira žalbenim navodima.

10. Međutim, žalbenim navodima ovrhovoditeljica osnovano upire na to da je sud prvog stupnja zaključkom od 3. srpnja 2023. uputio ovršenika u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima (list 48-50 spisa), pa je, stoga, ostalo nejasno po kojem osnovu je sud prvog stupnja, nakon što je već uputio ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima (zaključkom od 3. srpnja 2023.), pobijanom odlukom pljenidbu i prijenos proglasio nedopuštenima. Pri tome, pobijanom odlukom je sud prvog stupnja pljenidbu i prijenos proglasio nedopuštenima u odnosu na cjelokupnu tražbinu iz naprijed navedene ovršne isprave, pa time i u odnosu na tražbinu u iznosu od 123.732,50 eura na ime troškova parničnog postupka iz navedene ovršne isprave, koja tražbina bi ovrhovoditeljici pripadala u tom iznosu u skladu s predmetnom ovršnom ispravom (presudom Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Povrv-313/2021 te presudom Županijskog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem Gž-1305/2022 od 9. ožujka 2023.), u kojem dijelu proizlazi da bi pljenidba i prijenos bili dopušteni, čemu ovrhovoditeljica žalbenim navodima osnovano prigovara, o čemu sud prvog stupnja ne daje potrebna obrazloženja.

11. U odnosu pak na prijedlog ovršenika po kojem je pobijanom odlukom naloženo Financijskoj agenciji obustaviti provedbu ovrhe, pogrešno sud prvog stupnja navedeni prijedlog usvaja te nalaže Financijskoj agenciji obustaviti provedbu predmetne ovrhe (pozivom na odredbu čl. 209. st. 1. i čl. 210. st. 1. OZ-a).

12. Naime, odredbom čl. 210. OZ-a regulirana su pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate te je stavkom 1. određeno da nakon što ovršenik primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprava iz čl. 209. st. 1. toga Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, da ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se naložiti agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

13. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da su odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, jedina pravna sredstva koja ovršenik može poduzeti u postupku izravne naplate.

14. Pored navedenog, budući da se postupak izravne naplate ne provodi pred sudom, već taj postupak provodi Agencija po posebnom Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18, 2/20, 46/20,47/20, 83/20 i 133/20), sud nema ovlaštenje niti propisana odredbom čl. 72. OZ-a, po tom osnovu obustaviti izravnu naplatu, kada bi za to i bile ispunjene zakonske pretpostavke.

15. Međutim, iz sadržaja prijedloga ovršenika od 9. lipnja 2023., razvidno je da ovršenik navedenim prijedlogom traži da se ovrha ne provodi „do drugačije odluke ili obavijesti Općinskog suda u Zadru“.

16. Dakle, iz sadržaja podneska koji je ovršenik naslovio kao „proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenom i odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava“, proizlazi da je u biti riječ o prijedlogu za odgodom ovrhe.

17. S obzirom na navedeno, pogrešno je prvostupanjski sud o navedenom prijedlogu odlučivao kao o prijedlogu za obustavu ovrhe, s obzirom na to da je riječ o prijedlogu za odgodom ovrhe, o čemu sud odlučuje primjenom odredbi čl. 210. st. 1. i 2. u svezi s čl. 65. OZ-a.

18. S obzirom na sve navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, uvažiti žalbu ovrhovoditeljice i ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak u kojem će ponovno ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom (s obzirom na zaključak od 3. srpnja 2023.) i ako jesu, jesu li navedene pretpostavke ispunjene u cijelosti ili djelomično te jesu li ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe (točka I. izreke ovog rješenja).

19. S obzirom na neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i 2. u svezi s 166. st. 3. ZPP-a).

20. Temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 4. prosinca 2025.

Sutkinja:

Roberta Pandža