REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4167/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja odvjetnika Milana Remetina iz Trogira, Blaža Jurjeva Trogiranina 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Boranu Bušurelu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bušurelo, Žužul i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariu Šarušiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-438/2024-2 od 20. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv- 632/2023-8 od 28. ožujka 2024., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravno pitanje odbija se.

II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-438/2024-2 od 20. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-632/2023-8 od 28. ožujka 2024. U prijedlogu postavlja pitanje koje smatra pravnim pitanjem važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:

„Kada odvjetnik, koji zastupa stranku u parnici, ima pravo tražiti od stranke plaćanje pojedine izvršene parnične radnje?“.

2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer tuženica smatra da su joj zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava, i to pravo vlasništva i pravo na pošteno suđenje, zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17- dalje: Konvencija).

3. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio odbaciti navedeni prijedlog, uz naknadu troška odgovora na prijedlog.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanje postavljeno u prijedlogu nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, imajući u vidu da pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja zauzetog, primjerice, u odluci ovog suda broj Rev-286/2024-7 od 10. lipnja 2025. i u odluci ovog suda broj Rev-332/2020-2 od 22. rujna 2020., pri čemu se ne radi o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.

5. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

6. Ocjena je ovoga suda da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kao niti pravo vlasništva i zabrana diskriminacije, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da presuda drugostupanjskog suda sadrži jasne razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, uslijed čega se ne može smatrati arbitrarnom, pri čemu činjenica da tuženica nije zadovoljna tumačenjem i primjenom materijalnog prava, a posljedično i ishodom spora, ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.

7. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.

8. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, budući da ta radnja nije bila potrebna za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP), a s obzirom da tužitelj u navedenom podnesku ne iznosi nikakve okolnosti koje bi bile relevantne ovom sudu za donošenje odluke povodom podnesenog prijedloga (toč. III. izreke).

Zagreb, 3. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić