Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-327/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv 1. optužene ĐD i drugih, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevara – iz članka 236. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19, 84/21, 114/22, 114/2 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama koje su protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: 12. K-2371/2021-11 od 28. studenog 2023. podnijeli 1. optužena ĐD, 2. optuženi SD i 3. optuženi CD, nakon rasprave održane 3. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika Silvija Sušca, branitelja 1. optužene ĐD odvjetnika Marijana Baričevića u.z. za odvjetnika Josipa Reljića, braniteljice 2. optuženog SD, odvjetnice Ljiljane Bilbije i branitelja 3. optuženog CD, odvjetnika Romana Bihara,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se žalba 3. optuženog CD, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se
3. optuženi CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i S rođene C, rođen **.**.1948. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, s mirovinom u iznosu od 4.550,00 kuna, vlasnik osobnog automobila "Cryzler 300M"/godina proizvodnje 2001., udovac, otac dvoje punoljetne djece, sudionik Domovinskog rata, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv njega
na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP)
OSLOBAĐA OPTUŽBE
da bi:
- u vremenu od početka ožujka 2008. do 15. rujna 2009. u Zagrebu, u nakani da se znatno nepripadno materijalno okoristi zajedno i po prethodnom dogovoru sa ĐD i SD, 3. optuženi CD iskoristivši povjerenje PD istu nagovorio da novac u iznosu od 30.000 eura što u protuvrijednosti u kunama iznosi 218.000 kuna uz kamatu od 1% mjesečno uloži u tvrtku "MTM Usluge" d.o.o. te joj govorio da je takvo ulaganje sigurno, pa kada je ista pristala i predala mu navedeni novčani iznos u gotovini, novac nije položio na račun tvrtke "MTM Usluge" d.o.o. nego ga je zadržao u zajedničku korist s ĐD i SD, a potom kako bi PD održao u uvjerenju da je navedeni novac uložen u firmu "MTM Usluge" d.o.o., istoj CD dana 6. ožujka 2008. predao ugovor o zajmu na roku od 24 mjeseca, a potom joj donosio novčane iznose kamate koji novac joj je predao na ruke, nakon čega je PD nagovorio da i njezina kći MD uloži novac u poduzeće "MTM Usluge" d.o.o., ponavljajući neistinite navode o tome da će joj navedena tvrtka za pozajmljeni novac plaćati kamatu od 1% mjesečno pa kada su mu PD i MD povjerovale, CD je MD donio ugovor o zajmu od 5. lipnja 2008. na rok od 6 mjeseci, pa kada je MD, prema podacima koje joj je dao CD, dana 7. lipnja 2008. sa svog računa doznačila na račun vlasništvo SD broj: 2484008-3212435290 u Raiffeisenbank Austria d.d. novčani iznos od 507.289,79 kuna, na koji su način 3. optuženi CD, SD i ĐD pribavili sebi znatnu nepripadnu imovinsku korist te oštetili PD za iznos od 178.726,56 kuna, a MD za iznos od 318.374,38 kuna,
d a k l e, 3. optuženi CD s ciljem da sebi i drugome pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi,
- pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevara - opisano u članku 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 - u daljnjem tekstu: KZ/97)
Na temelju članka 158. stavka 3 ZKP oštećeni PD i MD se u odnosu na 3. optuženog CD upućuju da postavljeni imovinskopravni zahtjev mogu ostvarivati u parnici.
Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP u odnosu na 3. optuženog CD troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
II Žalbe 1. optužene ĐD i 2. optuženog SD odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivima 1. optuženu ĐD, 2. optuženog SD i 3. optuženog CD zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevara – iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11, činjenično pobliže opisanog u izreci presude te ih je, na temelju članka 236. stavka 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, svakog optuženika i na temelju članka 56. KZ/11, svakom optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju su osuđeni neće biti izvršena ako svaki optuženik u roku 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo te pod daljnjim uvjetom da na temelju članka 56. stavka 4. KZ/11 u vezi članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 svaki optuženik u roku 1 (jedne) godine nadoknadi štetu oštećenoj PD u iznosu 7.907,03 eura te MD u iznosu 14.085,18 eura.
1.1. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko 1. optužena ĐD, 2. optuženi SD i 3. optuženi CD u roku koji im je određen ne izvrše u potpunosti ili većoj mjeri određenu im posebnu obvezu.
1.2. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećenicama i to oštećenoj PD u iznosu 178.726,56 kuna te oštećenoj MD u iznosu 318.374,38 kuna te su 1. optužena ĐD, 2. optuženi SD i 3. optuženi CD dužni solidarno uplatiti navedeni iznos oštećenicama, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. studenog 2023. do isplate, a sve po stopi koja se za razdoblje od 1. rujna 2009. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana, dok se sa preostalim iznosom oštećene PD i MD upućuju da ga ostvaruju u parnici.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP u svezi članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP, 1. optuženoj ĐD, 2. optuženom SD i 3. optuženom CD naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 500,00 eura, svaki optuženik, na ime paušalne svote.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela 1. optužena ĐD po branitelju Josipu Reljiću, odvjetniku iz Zagreba, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Žalbu je podnio i 2. optuženi SD, osobno i po braniteljici Ljiljani Bilbiji, odvjetnici iz Zagreba, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i sadržajno zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno predlaže presudu preinačiti i optuženika osloboditi od optužbe. S obzirom da se žalbe optuženika i njegove braniteljice i po zakonskim osnovama zbog kojih se žale i sadržajno međusobno podudaraju i nadopunjuju biti će razmatrane kao jedna žalba.
2.2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio i 3. optuženi BD po branitelju Romanu Biharu, odvjetniku iz Zagreba, a žali se zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
2.4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
2.5. Na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025. vijeće je odlučilo da je žalba
3. optuženog CD iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja osnovana iz razloga jer je sud pogrešno analizirao i ocijenio provedene dokaze u odnosu na tog optuženika, pa je na temelju članka 474.a stavka 2. ZKP potrebno održati raspravu.
3. Žalbe 1. optužene ĐD i 2. optuženog SD nisu osnovane, dok je žalba 3. optuženog CD osnovana.
4. Na raspravi, na temelju članka 431. stavka 1. točka 6. ZKP, pročitani su iskazi svjedoka MD (list 66-67, 110-112, 246-248), PD (list 69, 129-131, 252-254), DD, (list 330 spisa), LD (list 333 spisa), ĐDS (list 71, 276 spisa), ID (list 73, 266, 336 spisa), popratno pismo (list 6-7 spisa), bjanko zadužnice (listovi 8-11 spisa), ugovor o zajmu (list 12-13 spisa), ugovor o zajmu (list 14- 15 spisa), ugovor o zajmu (list 24 spisa), ugovor o zajmu (list 25 spisa), dopis FINE sa očevidnikom o redoslijedu plaćanja (list 28-39 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za TD MTM Usluge d.o.o. (list 41-43 spisa), dopis FINE sa očevidnikom o danima insolventnosti (list 91-95 spisa), kartica prometa (list 96-107 spisa), potvrda o prometu po računu MD (list 249 i 251 spisa), ugovor o gotovinskom namjenskom kreditu (list 279-282 spisa), potvrda o prometu po računu MD (list 249-251 spisa), potvrda o prometu po računu SDS (list 283 spisa), preslika fotografija (listu 315 spisa), otpusno pismeno za 3 optuženog CD (list 316-319 spisa), dopis FINE (list 348 spisa), dopis RBA (list 351 spisa), tečajnu listu (list 359-360 spisa), liječnička dokumentacija (list 423-432, 451-462 spisa). Na kraju dokaznog postupka, pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za 1. optuženu ĐD (list 445 spisa), za 2. optuženog SD (list 450 spisa) te za 3. optuženog CD (list 446 spisa) nakon čega su pročitani iskazi optuženika, koji su uredno primili poziv za raspravu u kojem su upozoreni prema članku 404. stavku 3. ZKP, a na raspravu nisu pristupili.
4.1. 1. optužena ĐD samo kao zakonsku osnovu navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, međutim, sadržajno ne obrazlaže u čemu se ta povreda sastoji, dok 2. optuženi SD žaleći se zbog iste žalbene osnove navodi da je izreka presude proturječna razlozima presude u dijelu tko je MD nagovorio da uloži novac u društvo MTM usluge d.o.o., njezina majka PD ili 3. optuženi CD. U tom dijelu treba istaknuti da ta okolnost nije od značaja za odluku o kaznenoj odgovornosti 2. optuženog SD već eventualno 3. optuženog CD koji je i oslobođen od optužbe, a također treba navesti da iz iskaza oštećenica i 3. optuženog CD proizlazi da su oni razgovarali o ulaganju novca i da im je 3 optuženi CD predložio da novac ulože u navedeno trgovačko društvo, pa razlozi presude u tom dijelu nisu proturječni izreci presude u kojem je navedeno da je oštećenu PD 3. optuženi CD nagovorio da uplati novac jer se ne radi o bitnoj i odlučnoj razlici. Isto tako treba istaknuti da je, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud u razlozima presude, shodno odredbi članka 459. stavka 5. ZKP, jasno, valjano i dostatno, bez proturječja, izložio iz kojeg razloga je sporne činjenice našao dokazanim, dajući pri tome ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, a te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa imajući na umu navedeno, a i ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točka 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a isto tako niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da u tom dijelu žalbe 1. optužene ĐD i 2. optuženog SD nisu osnovane.
4.2. Nadalje, 2. optuženi SD se žali i zbog povrede kaznenog zakona smatrajući da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio koji je zakon blaži, dok na raspravi također ističe da je u međuvremenu, s obzirom na vrijeme zaključenja ugovora o zajmu, po KZ/97 nastupila zastara kaznenog progona i da je i iz tog razloga KZ/97 za optuženike blaži. Prvostupanjski sud je vrlo detaljno u razlozima svoje odluke (stranice 5 i 6) iznio razloge zašto je za optuženike KZ/11 blaži i zašto su proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11 i s tim razlozima se u cijelosti slaže i ovaj drugostupanjski sud, pa se 2. optuženi SD, radi nepotrebnog ponavljanja, upućuje na taj dio prvostupanjske presude. Dodatno treba istaknuti da su 1. optužena ĐD, a isto tako i 2. optuženi SD oštećenice doveli u zabludu i održavali u zabludi (zakonski opis kaznenog djela) i da su te radnje počinili od ožujka mjeseca 2008. godine, kada je i zaključen prvi ugovor, sve do 15. rujna 2009., dakle nakon zaključenja ugovora u ožujku i lipnju mjesecu 2008. optuženici oštećenice održavaju u zabludi pa slijedom navedenog niti prema KZ/97 nije nastupila zastara kaznenog progona (15. rujan 2026.). Niti s aspekta primjene načela konkretnosti, kako to tvrdi 2. optuženi SD, nije blaži KZ/97 iz razloga jer je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine koja kazna zatvora mu se uz primjenu uvjetne osude, i to bez ublažavanja kazne, može izreći i prema KZ/97 i prema KZ/11, pa činjenica koju ističe 2. optuženi SD što se prema KZ/97 uvjetna osuda može primijeniti na počinitelja kaznenog djela koji je osuđen na kaznu zatvora do dvije godine, a prema KZ/11 do jedne godine, u konkretnom slučaju, nije od značaja. Slijedom navedenog žalba 2. optuženog SD nije osnovana niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.
4.3. Iz ostalog dijela sadržaja žalbi 1. optužene ĐD i 2. optuženog SD proizlazi da se žale zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s time što 1. optužena ĐD, u bitnome, navodi da nije znala za inkriminirane pozajmice, što proizlazi iz činjenice da nije potpisala ugovore sa oštećenicama, dok 2. optuženi SD navodi da su oštećenice primale kamatu na uloženi iznos sve do rujna mjeseca 2009. godine i da se ustvari radilo o poslovnoj odluci oštećenica koje su bile svjesne mogućeg negativnog ishoda, a u taj posao su ušle isključivo zbog zarade koja je bila veća nego da novac ulože u banku. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne, iscrpne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti 1. optužene ĐD i 2. optuženog SD. Optuženici ispuštaju iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da su počinili inkriminirano im kazneno djelo. Naime, 2. optuženi SD ne osporava da je primio inkriminirani iznos novca i to na način da mu je iznos 30.000,00 eura donio i predao 3. optuženi CD, što proizlazi i iz njegovog iskaza, dok je iznos 70.000,00 eura uplaćen na njegov tekući račun otvoren u Raiffeisen banci. Nadalje, 2. optuženi SD tvrdi da je novac sa tekućeg računa u više navrata podizao i predavao na blagajnu trgovačkog društva MTM Usluge d.o.o., a onda je 1. optužena ĐD, koja je u društvu vodila financije, novac dalje plasirala klijentima. Naime, 2. optuženi SD ističe da je i on, kao i 1. optužena ĐD, bio ovlašten zaključivati ugovore o zajmu, što je u inkriminiranom slučaju i učinio i tvrdi da je 1.optužena ĐD znala da je on ugovore sa oštećenicama zaključio i to iz razloga jer su se novci koje su uplatile oštećenice dalje plasirali drugim klijentima, a on je iz blagajne mjesečno za isplatu kamata oštećenicama uzimao novac koji je stavljao u kovertu i predavao 3. optuženom CD koji je taj novac predavao oštećenicama, što proizlazi i iz njihovih iskaza jer tvrde da im je novac na ime kamata donosio/predavao 3. optuženi CD. 1. optužena ĐD tvrdi da sve dok nije nastao problem oko isplata kamata i dolaska 3. optuženog CD u prostorije društva, nije znala za zaključene ugovore i predani novac. Međutim, 1. optužena ĐD mora imati na umu da iz iskaza 2. optuženog SD proizlazi suprotno i da on izričito tvrdi da je ona znala za te uplate i da je ona novac od uplata dalje plasirala klijentima, a 2. optuženi SD tvrdi da je za plaćanje kamata oštećenicama iz blagajne društva uzimao novac, pa u tom slučaju, da 1. optužena ĐD to nije znala, onda joj financijsko stanje u blagajni ne bi odgovaralo, a ona to nije tvrdila niti je to tvrdila svjedokinja ČD, koja je također radila u društvu i iz njezinog iskaza proizlazi da je znala da 1. optužena ĐD mjesečno priprema iznose za isplate kamata. Nadalje, niti iz iskaza 3. optuženog CD, kada je došao u društvo po zadužnice koje je predao oštećenicama, niti iz iskaza oštećenica kada su razgovarale sa 1. optuženom ĐD, nakon što je nastao problem oko isplata kamata, ne proizlazi da im je 1. optužena ĐD u bilo kojem trenutku tvrdila da za navedene uplate odnosno isplate kamata nije znala već tvrdi da je bila susretljiva i bez bilo kakvog prigovora mu je izdala zadužnice, dok oštećenice tvrde da im je svaki puta kada su s njom kontaktirale govorila da malo pričekaju da će im novac biti vraćen. Uz sve navedeno treba imati na umu da je 1. optužena ĐD izdala tri bjanko zadužnice i to jednu na iznos 500.000,00 kuna i dvije po 100.000,00 kuna što ne bi učinila da za navedene uplate nije znala i novcem od tih uplata nije dalje raspolagala jer je tim zadužnicama u visokim iznosima opteretila svoje društvo, a niti je bilo što u pravnom smislu poduzela protiv 2. optuženog SD, koji je prema njezinoj tvrdnji, suštinski iskoristio poslovne isprave društva za vlastito stjecanje koristi. Prema tome, kada 1. optužena ĐD i 2. optuženi SD na inkriminirani način zaključuju ugovore o zajmu i obvezuju se mjesečno isplaćivati kamatu 1% što ukupno iznosi 1.000,00 eura i vratiti iznos glavnice u periodu 24 mjeseca (PD) odnosno 6 mjeseci (MD), jasno proizlazi da je njihova namjera bila stjecanje protupravne imovinske koristi jer su svjesni da svoju ugovornu obvezu, s obzirom na visinu te obveze ne mogu ispuniti, a plaćanjem kamata i izdavanjem zadužnica za koje znaju da su nenaplative jer društvo tolike prihode ne ostvaruje i nema novca na računu, oštećenice održavaju u zabludi da će ispuniti ugovorenu obvezu. Takvim svojim postupanjem, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud 1. optužena ĐD i 2. optuženi SD su ostvarili bitna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11 za koja su i proglašeni krivima. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka i oštećenica te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalbe 1. optužene ĐD i 2. optuženog SD niti u tom dijelu nisu osnovane.
4.4. 2. optuženi SD se sadržajno žali i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu tvrdeći da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio iznos štete koja je nastupila za oštećenice jer je uzeo u obzir samo iznos 112.818,94 kuna koji je oštećenoj MD isplaćen na njezin tekući račun na temelju zadužnica, a ne i iznose kamata koje su mjesečno isplaćivane oštećenicama te također navodi da je sud pogrešno odredio zateznu kamatu. U dijelu žalbe u kojem 2. optuženi SD ističe da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio visinu štete, 2. optuženi SD se ustvari žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i u tom dijelu njegova žalba nije osnovana jer je prvostupanjski sud u razlozima presude (odjeljak 1. stranica 2) jasno naveo na koji način je utvrdio u kojem iznosu su si optuženici pribavili protupravnu imovinsku korist, odnosno visinu nastale štete za oštećenice. Sud je naveo da je uzeo u obzir da je oštećena PD kamatu u iznosu 300,00 eura primala kroz period od 18 mjeseci, a oštećena MD kroz period 15 mjeseci u iznosu 700,00 eura te joj je još dodatno isplaćen naprijed navedeni iznos po izdanoj zadužnici, što je sve sud pravilno i uračunao u iznos nastale štete, odnosno imovinskopravni zahtjev. Također je sud pravilno sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) utvrdio i kamatu, pa slijedom svega navedenog žalba 2. optuženog SD niti u tom dijelu nije osnovana.
4.5. 2. optuženi SD se žalio i zbog odluke o kazni tvrdeći da je prestrogo kažnjen jer sud otegotne okolnosti nije utvrdio, dok mu je kao olakotno cijenjeno da je neosuđivan i protok vremena od počinjenja kaznenog djela, a koje okolnosti je sud cijenio i prilikom odluke o kazni u odnosu na 1. optuženu ĐD u odnosu na koju je ovaj drugostupanjski sud također, shodno odredbi članak 478. ZKP, ispitao odluku o kazni, s obzirom da se 1. optužena ĐD nije žalila iz te žalbene osnove, ali se žalila zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Imajući na umu sve naprijed navedene okolnosti, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11), prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, s obzirom na jačinu povrede zaštićenog dobra koje se ogleda u visini pribavljene protupravne imovinske koristi od ukupno oko 70.000,00 eura pravilno je prvostupanjski sud 1. optuženu ĐD i 2. optuženog SD osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, svaki optuženik, te je optuženicima izrekao uvjetnu osudu na način da kazna zatvora na koju su osuđeni neće biti izvršena ako, svaki optuženik, u roku 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo te pod daljnjim uvjetom da na temelju članka 56. stavka 4. KZ/11 u vezi članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 svaki optuženik u roku 1 (jedne) godine nadoknadi štetu oštećenoj PD u iznosu 7.907,03 eura te MD u iznosu 14.085,18 eura. Tako izrečena kazna primjerena je svim utvrđenim okolnostima i istom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženike tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.
4.6. Što se tiče odgovornosti 3. optuženog CD za inkriminirano mu kazneno djelo, iz iskaza oštećenih PD i MD u bitnome proizlazi da im je 3. optuženi CD dugogodišnji obiteljski prijatelj koji im je dobronamjerno predložio da radi dobivanja većih kamata novac ulože u društvo MTM Usluge d.o.o., za koje 3. optuženi CD u iskazu navodi da je stekao dojam, jer je vidio da dolazi mnogo poznatih osoba, da se radi o društvu koje dobro posluje. Iz iskaza svjedokinje PD proizlazi da je odluka o ulaganju novca u navedeno društvo bila isključivo njezina i da je ona nagovorila svoju kćer, oštećenu MD, da uloži i svoj novac u to društvo. Nadalje, iz iskaza 1. optužene ĐD i 2. optuženog SD te iskaza svjedokinje LD ne proizlazi da je 3. optuženi CD poslovno ili na bilo koji drugi način vezan za društvo MTM Usluge d.o.o. poglavito u dijelu poslovanja društva kao štedno-kreditna zadruga. 1. optužena ĐD i 2. optuženi SD u svojim iskazima niti na koji način ne terete 3. optuženog CD već izričito navode upravo suprotno, da se 3. optuženi CD niti na koji način nije okoristio novcem koji su oštećenice predale i uplatile na račun 2. optuženog SD, a niti bilo kojim drugim iznosom novca koji je uplaćen u korist navedenog društva. Imajući na umu da 3 optuženi CD niti na koji način ne sudjeluje u poslovanju navedenog društva nije u pravu prvostupanjski sud kada u razlozima svoje odluke tvrdi da je 3. optuženi CD, s obzirom na svoje obrazovanje i visinu ugovorene kamate morao znati ili zaključiti da se radi o takozvanom financijskom inženjeringu, a niti se optuženicima podnesenom optužnicom inkriminira takav način poslovanja. Iz svega navedenog ne proizlazi da je inkriminiranim postupanjem 3. optuženi CD sebi pribavio protupravnu imovinsku korist, a niti proizlazi da je bio svjestan da oštećenicama novac neće biti vraćen, odnosno da je postupao s ciljem da 1. optuženoj ĐD i 2. optuženom SD pribavi imovinsku korist, pa ga je slijedom navedenog ovaj drugostupanjski sud oslobodio od optužbe jer nije dokazano da bi počinio kazneno djelo iz članka 236. stavka 1. i 2. KZ/11. Odlučujući o vjerodostojnosti iskaza u odnosu na kaznenu odgovornost 3. optuženog CD sud je njegov iskaz, iskaze 1. optužene ĐD i 2. optuženog SD te iskaze ispitanih svjedoka prihvatio jer se u pogledu odlučnih činjenica međusobno podudaraju i nadopunjuju. Slijedom ovakve odluke oštećenice su u odnosu na 3. optuženog CD upućene da, na temelju članka 158. stavka 3. ZKP, imovinskopravni zahtjev mogu ostvarivati u parnici, a na temelju članka 149. stavka 1. ZKP u odnosu na 3. optuženog CD troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).
6. S obzirom na sve navedeno na temelju članka 486. stavka 1. ZKP, trebalo je u odnosu na 3. optuženog CD preinačiti prvostupanjsku presudu na način kako je to odlučeno pod točkom I izreke, dok su žalbe 1. optužene ĐD i 2. optuženog SD odbijene kao neosnovana te je u tom dijelu, na temelju članka 482. ZKP, potvrđena prvostupanjska presuda, a kako je to pobliže navedeno pod točkom II izreke presude.
U Zagrebu 3. prosinca 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
POUKA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove drugostupanjske presude državni odvjetnik i 3. optuženi CD imaju pravo podnijeti žalbu u roku petnaest (15) dana računajući od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske putem prvostupanjskog suda u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
