Poslovni broj: Usž-4346/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja KĐ, vlasnika obrta „[obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Robert Brdar, odvjetnik u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 1, protiv tuženika Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Gospić, Franje Tuđmana 4, OIB: 40774389207, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Plitvička Jezera, Korenica, Trg svetog Jurja 6, OIB: 58932233075, koju zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić u Rijeci, A. Medulića 5, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbama zainteresirane osobe i tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-19/2025-21 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba zainteresirane osobe te potvrđuju točke I., II. i IV. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-19/2025-21 od 28. svibnja 2025.
II. Odbacuje se žalba zainteresirane osobe izjavljena protiv točke III. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-19/2025-21 od 28. svibnja 2025.
III. Odbija se žalba tužitelja te potvrđuje točka III. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-19/2025-21 od 28. svibnja 2025. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
IV. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova sastava žalbe.
V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke presude prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/II-363-02/23-01/09, URBROJ: 2125-06-03/16-24-3 od 2. rujna 2024. Točkom II. izreke presude prvostupanjskog suda oglašeno je ništavim rješenje o komunalnoj naknadi Općine Plitvička Jezera, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-363-02/23-01/2263, URBROJ: 2125-11-02-03/03-23-1 od 21. ožujka 2023. Točkom III. izreke presude prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 5.000,00 eura, u roku od 60 dana, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Točkom IV. izreke navedene presude prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.
1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinak tužbe i izdavanje privremene mjere.
1.2. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-363-02/23-01/09, URBROJ: 2125-06- 03/16-24-3 od 2. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o komunalnoj naknadi Općine Plitvička Jezera, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-363-02/23-01/2263, URBROJ: 2125-11-02-03/03-23-1 od 21. ožujka 2023.
1.3. Navedenim je prvostupanjskim rješenjem pod točkom 1. izreke obvezniku KĐ (tužitelju) utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade u godišnjem iznosu od 7.449,75 eura / 56.130,14 kuna za poslovni prostor na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa]. Točkom 2. izreke tog rješenja utvrđena je obračunska površina predmetne nekretnine od 1.128,75 m[2] poslovnog prostora. Točkom 3. izreke tog rješenja tužitelju je utvrđen godišnji iznos komunalne naknade od 7.449,75 eura / 56.130,14 kuna, odnosno mjesečni iznos 620,81 eura / 4.677,49 kuna, počevši od 1. siječnja 2023. (točka 6. izreke), uz daljnja utvrđenja u točkama 4., 5., te 7. do 10. izreke tog prvostupanjskog rješenja.
2. Zainteresirana osoba podnijela je žalbu protiv prvostupanjske presude navodeći da je pobija u cijelosti iz svih zakonom dopuštenih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi zauzeo pogrešno stajalište da je rješenje o komunalnoj naknadi ništavo zbog nedostatka jasno utvrđenog iznosa komunalne naknade po četvornom metru površine nekretnine. Tvrdi da su u obrazloženju rješenja o komunalnoj naknadi istaknuti svi numerički podaci i formula za izračun iznosa komunalne naknade po četvornom metru površine nekretnine, što pridonosi razumljivosti rješenja. Ističe da odredba članka 101. Zakona o komunalnom gospodarstvu na koju se prvostupanjski sud pozvao, ne propisuje u kojem obliku se iznos komunalne naknade po četvornom metru površine mora iskazati - kroz iznos (kao gotova numerička vrijednost) ili kroz formulu i numeričke podatke za izračun. Zbog toga smatra da je prvostupanjska presuda donesena primjenom pretjeranog formalizma. Ukazuje da prvostupanjski sud nije utvrdio ni jednu činjeničnu okolnost koja bi dovela u pitanje zakonitost utvrđenja obveze plaćanja komunalne naknade s aspekta stanja nekretnine, njezine namjene ili površine. Poziva se na načelo zakonitosti i pravne sigurnosti. Predlaže da Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu te presudom riješi upravnu stvar na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova spora, a podredno da poništi pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje troškove za sastav žalbe.
2.1. Protiv dijela točke III. izreke presude prvostupanjskog suda kojim je u preostalom dijelu odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede odredaba upravnog spora. U uvodu žalbe navodi kako traži da mu se naknadi i dio troškova upravnog spora s osnove obrazloženih podnesaka od 28. ožujka 2025. (pogrešno navodi 27. ožujka 2025.) i 14. travnja 2025., ističući da stranka koja u cijelosti izgubi spor snosi sve troškove postupka učinjenih u tijeku ili u povodu spora. Predlaže da Sud usvoji žalbu te preinači presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu koju je uložio tužitelj, navodi da podnesak tužitelja od 28. ožujka 2025. nije doprinio uspjehu u sporu jer u bitnom ponavlja navode iz tužbe. Vezano za podnesak od 14. travnja 2025., ističe da isti ne sadržava ni činjenična ni pravna utvrđenja, već se njime predlaže odgodni učinak tužbe.
Predlaže da Sud odbije žalbu tužitelja.
3.1. Tužitelj u odgovoru na žalbu koju je uložila zainteresirana osoba, navodi da zainteresirana osoba nije legitimirana za podnošenje žalbe protiv prvostupanjske presude te smatra da ju je potrebno odbaciti. Pozivajući se na odluku ovog Suda broj: Usž-2412/2024 od 5. prosinca 2024., naglašava da zainteresirana osoba nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv odluke o troškovima postupka, budući da prvostupanjski sud nije njoj naložio platež troškova spora. Smatra da zainteresirana osoba u svojoj žalbi priznaje da rješenje o komunalnoj naknadi ne sadrži podatak o iznosu komunalne naknade po m², pri čemu je, prema njegovu stajalištu, volja zakonodavca jasna i izričita, a odredba članka 101. Zakona o komunalnom gospodarstvu kogentne naravi. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.
3.2. Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana, nije odgovorila na žalbu tužitelja.
4. Žalba zainteresirane osobe izjavljena protiv točke I., II. i IV. izreke prvostupanjske presude nije osnovana, a žalba izjavljena protiv točke III. izreke prvostupanjske presude nije izjavljena od ovlaštene osobe.
4.1. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
5.1. U odnosu na prigovore tužitelja da Općina Plitvička Jezera nema legitimaciju za podnošenje žalbe protiv pobijane presude, treba reći da je Općina kao jedinica lokalne samouprave u postupku u svezi s komunalnom naknadom stranka u sporu budući da je komunalna naknada prihod jedinice lokalne samouprave koji se koristi za financiranje održavanja i građenja komunalne infrastrukture sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18. i 110/18., dalje: ZKG). Stoga je jedinica lokalne samouprave ovlaštena u okviru obavljanja poslova iz svog samoupravnog djelokruga sudjelovati u upravnom sporu te podnositi žalbu protiv prvostupanjske presude (tako i ovaj Sud u presudi primjeri Usž-2799/21, Usž- 2798/21, Usž-2390/23 i dr.).
6. Odredbom članka 101. stavka 1. točka 1. ZKG-a propisano je da se rješenjem o komunalnoj naknadi utvrđuje, između ostalog, iznos komunalne naknade po četvornome metru (m²) nekretnine.
6.1. Odredbom članka 101. stavka 3. ZKG-a propisano je da je ništavo rješenje o komunalnoj naknadi koje nema sadržaj propisan stavkom 1. ovoga članka Zakona.
7. Nije sporno da je rješenjem o komunalnoj naknadi upravnog tijela prvog stupnja KLASA: UP/I-363-02/23-01/2263, URBROJ: 2125-11-02-03/03-23-1 od 21. ožujka 2023. utvrđen godišnji iznos komunalne naknade, obračunska površina nekretnine, mjesečni iznos komunalne naknade te rok za plaćanje mjesečnog iznosa komunalne naknade.
7.1. Zainteresirana osoba ni ne osporava da predmetnim prvostupanjskim rješenjem nije utvrđen iznos komunalne naknade po četvornome metru (m[2] ) nekretnine, ali ističe da to rješenje sadrži sve numeričke vrijednosti i formulu potrebnu za izračun takvog iznosa.
8. Iz naprijed navedenog razloga, zainteresirana osoba smatra da izneseno shvaćanje prvostupanjskog suda u pobijanoj presudi kojom je (između ostalog) oglašeno ništavim rješenje o komunalnoj naknadi, pozivom na odredbu članka 101. stavka 1. i 3. ZKG-a, nije prihvatljivo te da predstavlja pretjerani pravni formalizam.
9. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik pogrešno propustio po službenoj dužnosti (članak 115. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) oglasiti ništavim rješenje o komunalnoj naknadi sukladno odredbi članka 101. stavka 1. i 3. ZKG-a.
10. Naime, treba reći da odredba članka 101. stavka 3. ZKG-a ne podrazumijeva primjenu slobodne (diskrecijske) ocjene, već je posrijedi jasna i nedvosmislena odredba striktne naravi, koju je potrebno primijeniti onako kako glasi.
11. Slijedom navedenog, žalbeni prigovori zainteresirane osobe ne mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, pa je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, trebalo odlučiti kao u izreci pod točkom I.
12. Imajući na umu da zainteresirana osoba nema pravni interes pobijati točku III. izreke pobijane presude jer je njome naloženo tuženiku da tužitelju, s obzirom na uspjeh u sporu, naknadi troškove spora, to je u ovom dijelu žalba zainteresirane osobe odbačena jer je izjavljena od neovlaštene osobe (točka II. izreke).
13. Neosnovano tužitelj u žalbi prigovara da mu je prvostupanjski sud, pored priznatih 5.000,00 eura u točki III. izreke pobijane presude, trebao priznati i troškove sastava podneska od 28. ožujka 2025. te podneska od 14. travnja 2025. (odbijajući dio troškova upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura). Navedeno iz razloga što ti podnesci nisu bili bitni za donošenje odluke prvostupanjskog suda, budući da je sadržaj tužbe, priznatog podneska od 8. svibnja 2025. te zapisnika s dva ročišta za raspravu, prvostupanjskom sudu pružio valjanu i dostatnu osnovu za donošenje zakonite presude. U konkretnom je slučaju podneskom od 28. ožujka 2025. tužitelj, u bitnome ponovio tužbene navode, a podneskom od 14. travnja 2025. predložio odgodni učinak tužbe odnosno izdavanje privremene mjere, premda je takve prijedloge mogao istaknuti već uz tužbu.
13.1. Zbog toga je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, odbiti žalbu tužitelja te potvrditi pobijanu presudu u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka III. izreke).
14. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troška sastava žalbe, jer zainteresirana osoba sa žalbom nije uspjela (točka IV. izreke).
15. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe odbijen je, budući da sa žalbom nije uspio, dok trošak odgovora na žalbu tužitelja nije priznat jer kao procesna radnja nije bio potreban za donošenje odluke (točka V. izreke).
16. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 133. stavka 1., članka 135. stavka 1., članka 144. stavka 1. te članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 3. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
