Poslovni broj: Usž-4173/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog ,zapisničara, u upravnom sporu tužitelja 1. KB iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. Iskopi i transporti Belobrajdić d.o.o., Delnice, Lučićka cesta 1b, OIB: 44355836815, koje zastupa opunomoćenik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 5, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2, OIB: 3370649962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj Us I-1698/2024-7 od 18. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj poslovni broj Us I-1698/2024-7 od 18. srpnja 2025.
II. Poništava se rješenje Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/24-02/644, URBROJ: 443-02-02-12-24-11/NS od 3. rujna 2024.
III. Nalaže se tuženiku tužiteljima naknaditi troškove upravnog spora u iznosu od 4.062,50 € (četiritisućešezdesetdvaeuraipedesetcenti) u roku od 60 dana od dana dostave presude.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/644, URBROJ: 443-02-02-12-24-11/NS od 3. rujna 2024. (točka I) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora (točka II.). Rješenjem, istog suda, odbijen je prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 3. rujna 2024. utvrđeno je da je postalo izvršno rješenje istoga tijela KLASA: UP/I-362-02/24-02/644 URBROJ: 443-02-02-12- 24-03/NS od 28. svibnja 2024. kojim je tužitelju Iskopi i transport Belobrajdić d.o.o. kao investitoru, naloženo ukloniti na k. č. br. [katastarska čestica] te dijelovima k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na dnu građevinske jame izvedenu betonsku ploču i izvedene građevinske zemljane radove širokog iskopa terena i iskopa građevinske jame za izgradnju poslovne građevine zgrade, sve izvedeno bez izvršne građevinske dozvole te se s obzirom da po navedenom rješenju o uklanjanju nije postupljeno, odgovorna osoba tužitelja Iskopi i transport Belobrajdić d.o.o., tužitelj KB, prisiljava na izvršenje izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 13.272,28 eura.
2. Tužitelji su protiv prvostupanjske presude i rješenja podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navode da u pobijanom rješenju nije određeno vrijeme izvršenja, odnosno dodatni rok ili barem dan nalog da se isto izvrši odmah, a što je sukladno odredbi članka 139. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku isto moralo sadržavati. Također upiru na to da u pobijanom rješenju nije obrazloženo kako je određen iznos novčane kazne odnosno na kojim zakonskim odredbama je ista određena. Citiraju odredbu članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima te naglašavaju da sud u obrazloženju mora obrazložiti kako je cijenio prigovore i navode stranka i zašto ih je cijenio osnovanima odnosno neosnovanima, a što prvostupanjski sud nije učinio. Nedostatnim smatraju obrazloženje suda u odnosu na oba istaknuta prigovora. Ističi da je istina da se tuženik u pobijanom rješenju paušalno poziva na Naputak o načinu rada građevinske inspekcije kao propis koji uređuje način njegova postupanja u izricanju kazne, međutim da se isti na taj propis nije pozvao u odnosu na određivanje visine izrečene kazne. Naglašavaju da se tuženik nije pozvao niti na jednu jedinu odredbu spomenutog Naputka koja bi propisivala visinu iznosa kazni, a što je svakako bio dužan učiniti ako je na tom propisu utemeljio svoju odluku o visini iznosa kazne. Slijedom navedenog smatraju obrazloženje u tom dijelu nedostatnim i nerazumljivim. Također, nerazumljivom smatraju točku 12. obrazloženja prvostupanjske presude obzirom da u istoj sud navodi da nije više bilo potrebe ni razloga da se donosi posebno rješenje o izvršenju kojim bi se tužitelji još jednom upozorili na mogućnost izricanja novčane kazne, obzirom da takav prigovor tužitelji nikad nisu isticali. Predlažu usvojiti žalbu, otkloniti nedostatke i donijeti presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev. Potražuju trošak sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da su navodi tužitelja izneseni u žalbi u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u pobijanom rješenju, a slijedom čega ostaje u cijelosti kod navoda danih u obrazloženju pobijanog rješenja. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS) Sud nalazi da je osporenom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
6. U ovoj upravnoj stvari nije sporno da je rješenje tuženika od 28. svibnja 2024. kojim se nalaže uklanjanje u tom rješenju opisanih građevina postalo izvršno. Nadalje, iz podataka spisa predmeta dostavljenih Sudu i to iz zapisnika o očevidu od 9. kolovoza 2024., kojem su priložene fotografije lica mjesta proizlazi da po tom rješenju nije postupljeno, zbog čega su se ostvarili uvjeti za primjenu odredbe članka 114. stavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) kojom je propisano da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. tog članka putem treće osobe izvršenika će se na izvršenje prisiljavati izricanjem tri novčane kazne.
7. Obzirom da je točkom 4. izreke osporenog rješenja određeno da je novčanu kaznu iz točke 3. tužitelj ĆB dužan platiti u roku od 8 dana od zaprimanja rješenja to neosnovano tužitelji prigovaraju da je predmetno rješenje o izvršenju suprotno odredbi članka odredbi članka 139. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., 110/21.).
8. Međutim, Sud nalazi osnovanim prigovore tužitelja u odnosu na nedovoljno precizno određenu visinu izrečene novčane kazne, a na koji prigovor prvostupanjski sud nije dao pravno relevantne i na zakonu utemeljene razloge.
9. Naime, nije sporno da se novčana kazna izriče u visini određenoj Naputkom o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 109/23, dalje: Naputak), a pri čemu određivanje visine kazne ovisi o pravilnom utvrđenju činjenice kojoj skupini građevina pripadaju građevine čije je uklanjanje tužiteljima naređeno inspekcijskim rješenjem od 28. svibnja 2024. Tako je u Tablici 2. sadržanoj u članku 17. navedenog Naputka za 1. skupinu građevina određena novčana kazna za pravne osobe u iznosu od 39.810,00 do 66.360,00 eura, za 2.a. i 2.b. skupinu u iznosu od 13.270,00 do 39.810,00 eura, a za 3.a. i 3.b. skupinu u iznosu od 6.630,00 do 13.270,00 eura, ovisno o tome koja se novčana kazna izriče.
10. Razvrstavanje građevina regulirano je odredbom članka 4. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19., 125/19., 145/24.) prema kojoj su građevine razvrstane u pet izrijekom navedenih skupina, ovisno o zahtjevnosti postupka u vezi s gradnjom prema tom Zakonu, od zahtjevnih prema manje zahtjevnim (stavak 1.) s tim da se u slučaju ispunjavanja više uvjeta iz stavka 1. tog članka ili sumnje pri utvrđivanju skupine za određenu građevinu primjenjuje zahtjevnija skupina (stavak 2.).
11. Ovdje osporenim rješenjem tuženika, odgovornoj osobi pravne osobe određena je novčana kazna u iznosu od 13.270,00 eura, a koju visinu, kako što je prethodno pojašnjeno je valjalo utvrditi ovisno o skupini u koju sukladno odredbama Zakona o gradnji građevina pripada.
12. Međutim, obzirom da iz podataka spisa predmeta, odnosno iz inspekcijskog rješenja o uklanjanju, a niti iz ovdje osporenog rješenja o izvršenju ne proizlazi kojoj skupini predmetne protupravno izgrađene građevne pripadaju, jednako kao što ni u osporenom rješenju nije navedeno pozivom na koju odredbu mjerodavnog Naputka je predmetna novčana kazna izrečena, a koju činjenicu nije dostatno obrazložio ni prvostupanjski sud, to Sud nalazi osnovanim žalbene navode tužitelja usmjerene na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
13. Obzirom da su tužitelji uspjeli u sporu, to, temeljem članka 144. stavka 1. ZUS- a, imaju pravo na naknadu troškova spora odmjerenog u skladu s Tbr. 27., točka 1., 2. i 3. te Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: Tarifa), odnosno na trošak sastava tužbe i pristupa na ročište od 27. svibnja 2025., svaki po 1.250,00 EUR i trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR, a što ukupno iznosi 4.062,50 EUR.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 2. ZUS-a odlučiti kao u točki I. i II. izreke, a odluka o troškovima spora (točka III. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu, 3. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
