Poslovni broj: Usž-1771/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja DA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, Marulićeva ulica 3, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, OIB: 33706439962, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-352/2024-8 od 27. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-352/2024-8 od 27. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1236, URBROJ: 443-02-02-20-24-4 od 5. veljače 2024. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točke I. i II.).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika naređeno je tužitelju, kao vlasniku, u roku od 15 dana od zaprimanja rješenja ukloniti: prizemnu stambenu zgradu, drvenu, predgotovljenog tipa, dvostrešnog krova, tlocrtnih dimenzija 4,00/9,00 visine do sljemena 3,20 m, a do vijenca 2,70 m, s dodacima tlocrtnih dimenzija 2,00/5,05 m, visine 2,70 m i 1,15/1,10 m, visine 2,40 m, terasu, natkrivenu, drvenu, ravnog krova, tlocrtnih dimenzija 2,60/6,00 m, maksimalne visine 2,50 m s drvenom podnom konstrukcijom visine 0,60 m, nadstrešnicu, zatvorenu s jedne strane zidanim betonskim blokovima te betonskim stupovima, ravnog krova, tlocrtnih dimenzija 7,65/5,20 m, maksimalne visine 2,20 m, sve izrađeno bez izvršne građevinske dozvole na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja naselja Šišan, Općina Ližnjan (točka 1.), uz ostala popratna utvrđenja (točke 2.-7.).

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da je u konkretnom predmetu izostalo dvostupanjsko upravno postupanje pred upravnim tijelima, odnosno kontrola od strane ministarstva, a čime je tužitelju uskraćeno ustavom zajamčeno pravo na žalbu. Tvrdi da je osnovna zadaća upravnog suda kritički kontrolirati odluke tuženika, koji donosi konačna rješenja, kako bi strankama-pravnim subjektima bila zajamčena ne samo formalna pravna zaštita, nego prije svega i učinkovita zaštita, a što je po mišljenju tužitelja izostalo.

2.1. Nadalje upire na to da u postupku nisu poštivana njegova konvencijska prava koja mu jamče pravo na služenje vlastitim jezikom. Pojašnjava da je osoba austrijskog državljanstva, što je tuženiku bilo poznato, jednako kao i činjenica da ne razumije hrvatski jezik, a unatoč tome tuženik ga nije upoznao s pravom da se služi jezikom koji razumije te su mu pismena u postupku slana na hrvatskom jeziku. Time što mu nije dana mogućnost da se služi svojim jezikom, iako ga je javnopravno tijelo bilo dužno upoznati s tim pravom, došlo je do povrede prava zajamčenog člankom 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tvrdi da je zaprimio dopis tuženika s rokom na očitovanje od svega osam dana, na koji se ukratko, putem punomoćnika očitovao, općenito, bez davanja konkretne izjave, obzirom da mu nije bilo jasno što se od njega traži, a čime je, po ocjeni tužitelja došlo i do povrede članaka 30. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku.

2.2. Upire na to da mu u postupku nije dana mogućnost izjasniti se, niti dati izjavu kao stranka, priložiti dokaze koje ima i kojima raspolaže. Smatra da je takvim postupanjem povrijeđen čitav niz pravnih načela koja su sadržana u općem načelu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pozivom na presudu Europskog suda za ljudska prava Gashi protiv Hrvatske tvrdi da se u konkretnom predmetu radi o čitavom nizu propusta same države koja na štetu građana poduzima određene radnje, odnosno poduzima ih selektivno, a čime se dovodi u pitanje pravna sigurnost građana i svih ostalih pravnih subjekata na području Republike Hrvatske. Navodi da je Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim građevinama unio potpunu nesigurnost u pravni sustav Republike Hrvatske, obzirom da se nekima omogućila legalizacija, a drugima ne.

2.3. Nadalje ukazuje na to da su prilikom očevida održanog 11. studenoga 2023. službene osobe tuženika postupale nezakonito jer su radnju očevida, na nekretnini koja je u privatnom vlasništvu, obavljali bez dozvole suda, a čime su, po ocjeni tužitelja, povrijedili pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva tužitelja. Tvrdi da mu nije dana mogućnost saslušanja niti je pozvan na očevid na lice mjesta koji je održan bez najave i bez prethodnog poziva na nekretninu koja je u njegovom privatnom vlasništvu. Slijedom svega navedenog predlaže usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu te riješiti stvar na način da se poništi rješenje tuženika od 5. veljače 2024. , a tuženika obvezati na naknadu troškova sudskog postupka uvećanih za trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.

6. Prvenstveno treba reći da ovaj Sud nalazi da nisu osnovani prigovori o povredi prava tužitelja zbog nemogućnosti podnošenja žalbe protiv osporenog rješenja tuženika. Naime, Zakonom o Državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18., 117/21., 67/23. dalje: ZDI) nije propisana mogućnost podnošenja žalbe protiv tog rješenja, međutim sukladno odredbi članka 106. stavka 5. tog Zakona, sudska kontrola zakonitosti tog pojedinačnog akta osigurana je u upravnom sporu, što je u suglasju i s odredbom članka 19. stavka 2. Ustava republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14). Navedenu mogućnost je tužitelj iskoristio, i to, u oba stupnja upravnog spora, a ono samo po sebi ne jamči uspjeh u sporu.

7. Nadalje, rješenje tuženika doneseno je pozivom na odredbu članka 113. stavka 1. točka 1. ZDI kojom je propisano da će u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem narediti investitoru, odnosno vlasniku, uklanjanje građevine, odnosno njezinog dijela u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je inspekcijskim nadzorom izvršenim 11. studenoga 2023. na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez prisutnosti tužitelja, utvrđeno da su na predmetnoj lokaciji izgrađene, rješenjem tuženika, opisane građevine o čemu spisu predmeta prileži zapisnik te fotografije zatečenog stanja. Uvidom u važeći Prostorni plan uređenja općine Ližnjan, utvrđeno je da se navedena zemljišna čestica nalazi izvan građevinskog područja naselja Šišan, na poljoprivrednom zemljištu, a uvidom u dokumentaciju nadležnog županijskog ureda za graditeljstvo u Puli, također je utvrđeno da za navedenu građevinu nije izdana izvršna građevinska dozvola.

9. Tužitelj žalbenim navodima ne osporava da je riječ o građevini za koju je bilo potrebno ishoditi odobrenje za gradnju, koje nije ishođeno, niti da je on vlasnik, već isključivo prigovorima procesne naravi upire na nezakonitosti rješenja tuženika.

10. Prije svega, prigovorom kojim, obzirom da je austrijski državljanin, upire na povredu Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava zajamčenog prava na uporabu materinjeg jezika, nije doveo u sumnju zakonitost rješenja tuženika niti prvostupanjske presude. Naime, tužitelj je u upravnom postupku, a i sporu, zastupan od strane profesionalnog opunomoćenika te se u upravnom postupku, nakon poziva tuženika na izjašnjenje, sukladno odredbi članka 30. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.) upućenog na hrvatskom jeziku, dopisom, od 20. prosinca 2023., putem istog opunomoćenika, očitovao na dostavljeni inspekcijski zapisnik koji je također sačinjen na hrvatskom jeziku. Obzirom da tom prilikom nije istaknuo da se ne zna služiti hrvatskim jezikom, niti se pozvao da mu se omogući vođenje postupka, odnosno služenjem materinjim jezikom to ovaj Sud ne nalazi povrede pravila postupka u smislu povrede prava na uporabu materinjeg jezika, a koju okolnost je pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

11. Nisu osnovani prigovori tužitelja da su mu time što nije prisustvovao očevidu povrijeđena osnovna načela upravnog postupka. Naime, prema odredbi članka 106. stavka 4. ZDI, ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke. Propust tuženika da pozove tužitelja na očevid ne dovodi u konkretnom slučaju do nezakonitosti rješenja tuženika, jer je tužitelju u postupku omogućeno sudjelovanje na način da mu je 14. studenoga 2023. dostavljen zapisnik o provedenom nadzoru uz poziv na očitovanje, a u kojem očitovanju, osim što je naveo da zabranjuje ulazak na njegov posjed bez sudskog naloga, prethodno navedena utvrđenja nije osporio.

12. Također, nisu osnovani žalbeni navodi dani u smjeru nezakonitosti pristupa službene osobe tuženika prilikom provođenja očevida na licu mjesta jer je na temelju odredbe članka 101. stavka 2. ZDI-a u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten ući na gradilište, privremeno gradilište, šumska, poljoprivredna i druga zemljišta, u građevine, uključujući zgrade (stanove i poslovne prostore), njezine posebne dijelove i građevinsku česticu odnosno pripadajuće zemljište, bez obzira na njihovu namjenu, te ih pregledati, što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

13. Ovdje se napominje da je, suprotno žalbenim navodima, tužitelju mogućnost izjašnjavanja, osim tijekom upravnog postupka (pozivom na očitovanje), pružena, također i tijekom upravnog spora. Naime, u sporu je održano ročište za raspravu dana 13. veljače 2025., kojem je prisustvovala zamjenica punomoćnika tužitelja i na kojoj je tužitelju dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, sukladno odredbi članka 6. stavka 1. ZUS-a pa Sud nalazi da nisu osnovani žalbeni navodi usmjereni na nemogućnost sudjelovanja odnosno izjašnjenja u sporu jer za takve tvrdnje nema podloge u podacima spisa predmeta.

14. Slijedom iznesenog, pravilno su primijenjene odredbe ZDI koje daju ovlaštenje inspektoru za poduzimanje mjera među kojima je i donošenje rješenja o uklanjanju, budući u konkretnom predmetu tužitelj nesporno nije ishodio nikakvo odobrenje za gradnju.

15. Valjalo je stoga, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona jer tužitelj sa žalbom nije uspio.

U Zagrebu, 3. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić