Poslovni broj: Usž-4533/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Općine Starigrad, OIB: 52749374195, sa sjedištem u Starigradu, Trg Tome Marasovića 1, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva “MARINOVIĆ I PARTNERI” j.t.d. Zadar, Plemića Borelli br.1, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Ispostave II. kategorije Starigrad Paklenica, OIB: 22874515170, Dr. Franje Tuđmana 45, Starigrad Paklenica, radi troškova upravnog spora, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv rješenja Upravnog suda u Splitu poslovni broj Us I-265/2025-7 od 7. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-265/2025-7 od 7. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Upravnog suda u Splitu, odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova upravnog spora.
2. Tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio pobijajući ga iz svih zakonom propisanih razloga. Pozivom na odredbu članka 26. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima u bitnom navodi da iz navedene odredbe proizlazi da se punomoćnik stranke angažira samostalnom odlukom stranke, a troškovi i nagrade opunomoćeniku koji je odvjetnik čine troškovi stranke. Ukazuje na to da je zakonom zajamčeno angažirati odvjetnika kada to smatra nužnim radi zaštite svojih prava i pravnih interesa. Tvrdi da u predmetnom postupku angažman odvjetnika kao kvalificiranog punomoćnika ne predstavlja neopravdan trošak kako je utvrđeno pobijanim rješenjem, već trošak koji je nužan i opravdan. Pojašnjava da je spor pokrenut tužbom tužitelja i koji postupak predstavlja kompleksni pravni postupak, a u kojem se zastupanje tužitelja od strane odvjetnika kao kvalificiranog opunomoćenika ne može smatrati neopravdanim troškom, pri čemu je nesporno da stranka troškove upravnog postupka nije prouzročila svojom krivnjom.
2.1. Nadalje tvrdi da je, u konkretnom slučaju, predmetni postupak pokrenut zbog nezakonitosti rješenja kojim je naložena činidba tužitelju, a da je takvom naloženom činidbom, tužitelj sam mogao doći u situaciju da krši odredbe Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Opetovano naglašava da je zbog kompleksnosti materije, odnosno kraj činjenice da izvršenje rješenja nije stvarno moguće, angažman odvjetnika bio nužan i prijeko potreban. Odluka o snošenju troškova postupka povezana je s ishodom postupka, koji je u ovom predmetu povoljno okončan za tužitelja i zbog čega je tuženik dužan tužitelju naknaditi trošak koji je nastao zastupanjem tužitelja od strane opunomoćenika. Tvrdi da je svako tumačenja odredbi o troškovima postupka, koje ne bi imalo za svrhu omogućavanje ravnopravne pozicije između stranke koja nema pravna znanja potrebna za poduzimanje određenih radnji i zastupanje svojih interesa, suprotno praksi Europskog suda za ljudska prava. Ukazuje na to da je u predmetnom postupku sastavljena tužba i održana rasprava (21. svibnja 2025.), a na kojoj je tužitelj bio zastupan po opunomoćenicima. Zaključno naglašava da je u predmetnom postupku u potpunosti uspio u sporu, da je pobijano rješenje, kojim je odbijeno naknaditi troškove zastupanja tužitelja po opunomoćeniku suprotno izričitoj odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, da je obzirom na važnost samog predmeta spora, opravdano zastupanje tužitelja od strane opunomoćenika odvjetnika jer tužitelj nema dovoljno pravnih znanja kako bi se sam zastupao u predmetnom postupku. Slijedom svega navedenog predlaže ukinuti pobijano rješenje i odrediti naknadu troškova u korist tužitelja.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu tužitelja.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a), Sud ne nalazi da postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijano rješenje bilo nezakonito ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. U konkretnom predmetu presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-265/2025-6 od 3. lipnja 2025. poništeno je rješenje tuženika KLASA: UP/I-342- 24/24-03/78, URBROJ: 530-04-7-8-25-5 od 14. siječnja 2025. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju te presude (točka I. izreke). Točkom II. izreke odlučeno je da će se o troškovima spora odlučiti naknadno posebnim rješenjem.
8. Sukladno navedenoj točki II. izreke navedene prvostupanjske odluke, a na temelju odredbe članka 148. stavka 4. ZUS-a, ovdje osporenim prvostupanjskim rješenjem od 7. srpnja 2025 odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom zatraženog troška sastava tužbe i pristupa ročištu 21. svibnja 2025., a pri čemu se prvostupanjski sud pozvao na pravno stajalište izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-7441/21 od 4. srpnja 2024.
9. Odredbom članka 144. stavka 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, a stavkom 2. istog članka Zakona da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
10. Naime, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-7441/21 od 4. srpnja 2024., navedeno je da " (…) Ustavni sud podsjeća kako je o pitanju zastupanja i prava naknade troškova zastupanja javnopravnih tijela u upravnom sporu (odnosno tumačenja i primjene članka 79. stavka 1. u vezi s člankom 20. stavkom 3. ZUS-a) već odlučivao u predmetu broj: U-III-575/2020. U odluci od 16. rujna 2021. (v. točku 18.1. obrazloženja te oduke; www.usud.hr) Ustavni sud je, imajući u vidu pravna stajališta koja je zauzeo u odluci i rješenju broj: U-I-2753/2012 i dr. od 27. rujna 2016. ("Narodne novine" broj 94/16.), kao i pravna stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u presudi broj: U-zpz 1/2020 od 3. ožujka 2020., utvrdio kako troškovi zastupanja javnopravnog tijela u upravnom sporu po odvjetniku kao punomoćniku ne spadaju u izdatak u sporu koji bi u smislu članka 20. stavka 3. ZUS- a bio nužan i opravdan. (…)".
11. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu činjenicu da je tužitelj Općina Starigrad, dakle, jedinica lokalne samouprave, ovaj Sud ocjenjuje da su stajališta iz ustavnosudske odluke, broj: U-III-575/2020 od 16. rujna 2021. kao i odluke U-III- 7441/21 od 4. srpnja 2024., primjenjiva i u konkretnom slučaju pa je pravilno prvostupanjski sud, pozivom na navedenu citiranu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, utvrdio da tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora po odvjetniku kao opunomoćeniku jer isti ne predstavljaju izdatak u sporu koji bi u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a bio nužan i opravdan. Ovakvo stajalište izraženo je i u odlukama ovog Suda (primjerice: Usž-4034/2024-2 od 18. ožujka 2025.).
12. Zaključno se napominje tužitelju da se odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Z-zpz 44/2016 od 14. srpnja 2021., a na koju se u žalbi poziva, odnosi na troškove upravnog postupka, a ne upravnog spora (o čemu je ovdje riječ), stoga ista nije primjenjiva na konkretan predmet.
13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a (u svezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a) riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 3. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Jelena Rajić
