REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4260/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nada Kovačević, odvjetnica iz Siska, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., OIB 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3/a iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2375/2021-3 od 1. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P - 594/2019-21 od 27. travnja 2021., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tužitelju UB podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2375/2021-3 od 1. srpnja 2025. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-594/2019-21 od 27. travnja 2021. pod točkom II. i IV. izreke i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose preplata na ime utvrđenih ništetnih odredaba ugovora o kreditu o promjeni kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF, tekućih od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana 30. rujna 2015., kao i pod točkom V. izreke, u odnosu na pitanje:
„Ima li potrošač (tužitelj), unatoč tome da je sklopio sporazum s bankom (tuženikom) te proveo konverziju na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15. - dalje: ZIDZPK), pravo na isplatu zateznih kamata obračunatih na pojedine preplaćene iznose po osnovi ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u švicarskim francima, a koje su odredbe utvrđene ništetnima?“.
II. Odbija se prijedlog tuženika Addiko Bank d.d. za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Addiko Bank d.d. u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj P -594/2019-21 od 27. travnja 2021., pod točkom I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a preko iznosa ugovorene kamatne stope od 8,250 godišnje, a pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznosa od 21.878,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa (pobliže navedenog u izreci prvostupanjske presude) pa do isplate. Pod točkom III. izreke utvrđene su ništetnim odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, pod točkom IV. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 91.343,30 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa (pobliže navedenog u izreci prvostupanjske presude) pa do isplate, a pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 20.464,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2021. pa do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž - 2375/2021-3 od 1. srpnja 2025. pod točkom I. izreke djelomično je potvrđena (pod točkom I. i III. izreke) prvostupanjska presuda. Pod točkom II. izreke djelomično je preinačena (pod točkom II., IV. i V. izreke) navedena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplate iznosa 21.878,15 kn, iznosa 91.343,30 kn, sve sa zateznim kamata tekućim na svaki pojedini iznos (pobliže naveden u izreci drugostupanjske presude od dospijeća pa do isplate), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 20.464,00 kn sa zateznim kamatama Pod točkom III. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove, a pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Stranke nisu podnijele odgovore na prijedlog za dopuštenje revizije.
U odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj predlaže da se dopusti revizija radi postavljenog pravnog pitanja kako slijedi:
„Gubi li korisnik kredita ugovorenog s valutnom klauzulom CHF sklapanjem dodatka ugovora o kreditu kojim je učinjena konverzija pravo na punu restituciju uslijed posljedica ugovaranja nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u valuti CHF u osnovnom ugovoru o kreditu?“.
4.1. Tužitelj smatra da pitanje koje postavlja udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).
4.2. U prijedlogu je tužitelj također naveo da mu se pobijanom odlukom čini povreda temeljnih prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i to pravo na pravično suđenje.
5. Prijedlog tužitelja je dopušten.
6. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da je postavljeno pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu kako je u bitnom navedeno u izreci ovog rješenja, važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025. i Rev-9/2025-2 od 15. srpnja 2025.
7. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
8. U odnosu na preostali dio postavljenog pitanja, te u odnosu na navod tužitelja da su mu povrijeđena temeljna prava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije
9. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:
„1. Ima li tužitelj pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredaba osnovnog Ugovora o kreditu u slučaju kada su potrošač i Banka sukladno glavi "IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF" iz ZIDZPK/15, zaključili Aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovanog kredita iz CHF u EUR?
2. Imajući u vidu odredbu članka 166. stavka 2. ZPP-a, može li sud, u slučaju kada je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, pozivanjem na pravo tužitelja na pristup sudu kao njegovog prava i razloga što tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o sporno pitanju nije ustaljena, odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka?“.
9.1. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP.
9.2. U prijedlogu je tuženik naveo da su mu pobijanom odlukom povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje.
10. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
10.1. Navedeno stoga što pobijana presuda u odnosu na prvo postavljeno pitanje ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja iz odluke ovog suda broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020., Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019.), a nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
10.2. Nadalje, niti drugo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, s obzirom da u odnosu na drugo postavljeno pitanje tuženik nije određeno izložio razloge važnosti zbog kojih smatra da je pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, odnosno nije naveo odgovarajuće razloge važnosti, s obzirom da u odlukama koje tuženik navodi kao razlog važnosti postavljenog pitanja, sudovi nisu izražavali pravno shvaćanje u vezi navedenog pitanja kako ga je tuženik koncipirao u prijedlogu za dopuštenje revizije, niti su te odluke donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, slijedom čega odluke koje podnositelj izlaže kao razlog važnosti nisu odluke koje bi bile od značaja za odgovor na postavljeno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
11. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
12. Nadalje, odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
13. Tuženik u bitnom navodi da je odluka drugostupanjskog suda arbitrarna, čime da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
14. Ovaj sud u tvrdnjama o arbitrarnosti drugostupanjske odluke ne nalazi da bi se o povredi kojih procesnopravnih odnosno materijalnopravnih odredbi takve naravi i intenziteta radilo da bi za posljedicu imalo povredu temeljnih prava. Naime, arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim.
14.1. Drugostupanjska odluka donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno stajalište i primjenu zakona sud je obrazložio na valjan i prihvatljiv način. Imajući na umu sve izneseno, drugostupanjska odluka nije očigledno nezakonita, arbitrarna niti očito nerazumna, te stoga tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje.
15. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga tuženika za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, tj. u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
