REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4297/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Ana Malović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika: 1. Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Željka Lisec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu i 2. ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-782/2024-2 od 25. veljače 2025., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1514/2022-21 od 17. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatraju da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a smatraju da im reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što im je, prema njihovom mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), te im je povrijeđeno pravo zajamčeno člankom 14., člankom 34. i člankom 48. Ustava i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).
2. Tužitelji su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavili pitanja koja glase:
“1. Može li se kupac nekretnine koji stekao pravo na nekretnini valjanim pravnim poslom, koji je isplatio kupoprodajnu cijenu i koji je stupio u posjed te nekretnine smatrati predmjevanim vlasnikom, iako to pravo nije upisao u zemljišnoj knjizi? 2. Je li pravo predmnjevanog vlasnika na predaju posjeda stvari iz čl. 163.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima takovo pravo koje bi sprječavalo provedbu ovrhe na nekrenini u smislu čl.59 Ovršnog zakona?
3. Da li je dopušteno provođenje ovrhe na nekretnini koja se faktično ne nalazi u vlasništvu, već nad njom ima prava tzv. predmnjevani vlasnik? Odnosno da li je dopušteno provođenje ovrhe na nekretnini koja je u posjedu predmnjevanog vlasnika, a kao vlasnik nekretnine upisana je osoba koja je s predmnjevanim vlasnikom sklopila ugovor o kupoprodaji te nekretnine, primila kupovninu za istu i predala u posjed istu nekretninu predmnjevanom vlasniku?
4. Može li se smatrati trećom osobom koja ima pravo pokrenuti postupak proglašenja nedopuštenosti ovrhe u smislu odredbi Ovršnog zakona predmnjevani vlasnik nekretnine na kojoj se ovrha provodi ?
5. Da li činjenica dugogodišnjeg, poštenog i istinitog posjeda neke nekretnine sprječava provedbu ovrhe na toj nekretnini? Sprječava li provođenje ovrhe na nekretnini dugogodišnji istinit, zakonit i pošten posjed treće osobe na toj nekretnini? 6. Da li provođenje ovrhe na nekretnini predmnjevanog vlasnika kojem je zapriječeno koristiti se instrumetnom proglašenja ovrhe nedopuštenom protivno međunarodnom konvencijama koje garantiraju mirno uživanje dobara?”
3. Tuženici nisu odgovorili na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
5. Polazeći od odredbe članka 387. ZPP i članka 385.a stavka 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
6. Revizijski sud je ocijenio da naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi, jer se tužitelji pozivaju na pravna shvaćanja koja su donesena u predmetima u kojima se činjenična i pravna situacija ne može izjednačiti s predmetnom situacijom, a riječ je o pitanjima koja zanemaruju činjenicu da su tužitelji kupili nekretninu na kojoj je zasnovano založno pravo banke, pa njihovo pravo posjeda ili predmnijevanog vlasništva ne može spriječiti pravo banke da provede ovrhu radi naplate duga, a tužitelji su, kupujući nekretninu s teretom, preuzeli rizik takve ovrhe.
7. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke.
8. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP valja reći da tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku kao i pravo na jednakost svih pred zakonom. Nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Pozivanje tužitelja na povredu ostalih temeljnih prava tek su paušalne njihove tvrdnje koje proizlaze iz njihova vlastitoga viđenja odlučnih činjenica, što je suprotno stanju spisa.
9. U opisanim okolnostima tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa je zato njihov prijedlog temeljen na citiranoj odredbi članka 385.a stavka 2. ZPP-a valjalo riješiti na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
