REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4299/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mirna Peršić Kučalo, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Aviza d.o.o. Zagreb, Klovićeva 14, OIB: 46426882271, kojeg zastupa punomoćnik Marko Židić, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-1483/2024-2 od 24. rujna 2024., kojim je preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 10518/19-12 od 26. svibnja 2020., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-1483/2024-2 od 24. rujna 2024. kojim je preinačeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-10518/19-12 od 26. svibnja 2020. pozivajući se na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku zbog četiri pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i za razvoj prava u sudskoj praksi te zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP vijeće je ocijenilo da pitanja koja su tužitelji postavili u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Prema ocjeni vijeća prva tri pravna pitanja koja je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenim pravnim pitanjima (koja se odnose na pravni interes za vođenje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nakon što je već ovršni postupak pravomoćno obustavljen) zauzeto u pobijanoj drugostupanjskoj odluci podudarno pravnom shvaćanju ovog, revizijskog suda zauzetog u odluci broj Rev-1116/2022-2 od 13. veljače 2024., a nema razloga za preispitivanje sudske prakse.
3.2. Nadalje, ovdje treba navesti da tužiteljica u odnosu na četvrto pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije navela razloge zbog kojih smatra da bi to pitanje bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, već se u uvodnom dijelu prijedloga samo pozvala na zakonske pretpostavke za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije.
4. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP odlučio kao točki I. izreke ovog rješenja.
5. U odnosu na navode tužiteljice iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije kojima navodi da su joj pobijanom drugostupanjskom presudom povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) i to: pravo na jednakost svih pred zakonom, pravo na pravično suđenje i pravo na vlasništvo, treba navesti da je tužiteljica, nezadovoljna pobijanom drugostupanjskom odlukom u prijedlogu za dopuštenje revizije iznosila navode koji se dijelom svode na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u prijedlogu za dopuštenje revizije niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
5.1. U odnosu na navode tužiteljice iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka niti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj budući da su nižestupanjske odluke detaljno obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge.
5.2. U odnosu na navode tužiteljice kojima se poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava i odluke ovoga suda tvrdeći da su u ovom parničnom postupku postojale okolnosti zbog kojih bi sudovi trebali odstupiti od primjene načela „gubitnik plaća“ ističe se da tužiteljica uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavila dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je takve navode (iz kojih bi proizlazilo da bi ju obvezivanje na naknadu parničnih troškova dovelo do prekomjernog tereta i posljedično tome do povrede konvencijskih prava tužiteljice) isticala u ranijim stadijima ovog parničnog postupka. Osim toga, tužiteljica uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavila dokumentaciju na okolnost činjenice da je za nju izuzetno tegobno podmirenje troškova čija isplata joj je naložena pobijanim drugostupanjskim rješenjem.
5.3. Što se tiče navoda tužiteljice koji se odnose na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, ovaj sud primjećuje da se postupak pred drugostupanjskih i prvostupanjskim sudom u ovoj pravnoj stvari odnosi na tipični građanskopravni spor između privatnih osoba te da obrazloženja odluka nižestupanjskih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne.
6. Slijedom navedenoga vijeće je ocijenilo da tužiteljica navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
