REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1468/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Sanjin Jurmić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-740/2021-2 od 18. siječnja 2022. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj Pn-294/2020-18 od 16. travnja 2021., na sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj Pn-294/2020-18 od 16. travnja 2021. suđeno je:

„I. Usvaja se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 648.190,39 kn kao kapitalizirani iznos s osnova rente, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od presuđenja do isplate, po stopi od 5,75% godišnje, odnosno u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom djelu odbija tužitelj s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, do iznosa od 1.824.000,00 kn i sa zakonskom zateznom kamatom (za iznos od 1.176.909,61 kn)."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 161.564,48 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi od 5,75 % godišnje, odnosno u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. O drugom eventualno istaknutom tužbenom zahtjevu, sud će odlučivati, za slučaj da tužitelj bude pravomoćno odbijen s glavnim tužbenim zahtjevom.“.

2. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-740/2021-2 od 18. siječnja 2022. suđeno je:

„I. Odbija se žalba tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-294/2020-18 od 16. travnja 2021. pod stavkom I. izreke u dijelu kojim mu se nalaže isplatiti tužitelju OT iznos od 387.868,55 kn s osnova kapitaliziranog iznosa rente s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja

16. travnja 2021. do isplate.

II. Preinačava se navedena presuda pod stavkom I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 260.321,84 kn te pod stavkom II. izreke i za navedeno sudi:

1. Odbija se tužitelj OT s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu 260.321,84 kn.

2. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje nadoknaditi tužitelju OT trošak parničnog postupka u iznosu od 99.463,92 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2021. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju OT nadoknaditi tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje trošak žalbenog postupka u iznosu od 15.140,62 kn u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ukida se navedena presuda pod stavkom III. izreke.“.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-2163/2022-2 od 2. srpnja 2024., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, zbog pravnih pitanja koja glase:

„1. Može li se novi prethodni postupak, u kojem je dopuštena mogućnost iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza, provesti ako nije ispunjena pretpostavka povrede u prethodnom postupku?

2. U slučaju kada je kod oštećenika nastala nesposobnost za obavljanje dotadašnjeg posla, ali je preostala sposobnost za obavljanje drugih poslova, okolnost da se oštećenik nije mogao zaposliti na drugim poslovima, iako je tražio posao, što nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, daje li oštećeniku pravo na naknadu štete za izgubljenu zaradu?

3. Ukoliko je ugovor o radu između radnika i poslodavca prestao sporazumno, znači i voljom oštećenika radnika, ima li radnik pravo na naknadu izgubljene zarade, odnosno rente s osnova izgubljene zarade, u visini razlike između plaće koju bi primao i mirovine koju prima, sve prema čl. 1088. st. 1. i čl. 1095. st. 2. Zakona o obveznim odnosima?“.

4. Na temelju dopuštenja revizijskog suda tuženik je u zakonskom roku podnio reviziju zbog navedenih pravnih pitanja te je predložio preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu uz nadoknadu troškova postupka sa zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11-pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski je sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Revizija nije osnovana.

8.1. U dosadašnjem tijeku postupka je presudom suda prvoga stupnja broj P-512/13- 131 od 4. lipnja 2018., koja je u tome dijelu postala pravomoćna, tužitelju s osnove naknade štete, zbog pogoršanja zdravstvenog stanja koje je nastupilo 2010. kao posljedica štetnog događaja od 5. svibnja 2004., dosuđena naknada u iznosu od 50.000,00 kn.

8.2. U ovoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete - kapitaliziranog iznosa rente s osnove izgubljene zarade koju čini razlika između plaće koju bi tužitelj dobivao da je nastavio raditi i invalidske mirovine koju prima počev od 1. veljače 2011. (kada mu je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđena profesionalna nesposobnost za rad) do navršenih 65 godina života (kada bi prema redovnom tijeku stvari ostvario pravo na starosnu mirovinu) te razlika između starosne mirovine koju bi dobivao i invalidske mirovine od navršenih 65 do 77 godine života (koliko iznosi prosječna životna dob muškaraca), a koja šteta je posljedica pogoršanja zdravstvenog stanja koje je kod njega nastupilo tijekom 2010. uzrokovanog povredama zadobivenim u prometnoj nezgodi koja se dogodila 5. svibnja 2004.

9.1. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 648.190,39 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate dok je tužbeni zahtjev odbio za isplatu iznosa od 1.176.909,61 kn s pripadajućim zateznim kamatama, počevši od utvrđenja:

- tužitelj je stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 5. svibnja 2004., kao suvozač (putnik) u osobnom vozilu Zastava 128 kojim je upravljao MT, a koje vozilo nije bilo osigurano

- u štetnom događaju je zadobio ozljede u vidu puknuća jetre i slezene koja mu je odstranjena, nagnječenje mozga, unutarlubanjskog nakupljanja zraka, prijeloma čeonog i lijevog gornjeg čeljusnog sinusa, prijeloma petne kosti lijeve noge, prijeloma lijevog ivera, traumatskog oštećenja lijevog ličnog živca, koje ozljede su smanjile životnu i radnu aktivnost tužitelja u omjeru od 40-42%

- tužitelj se zaposlio kod AM Gradnja d.o.o., Kastav te je u razdoblju od 1. studenog 2005. do 18. rujna 2009. radio na poslovima pomoćnog građevinskog radnika

- poslovi pomoćnog građevinskog radnika obuhvaćali su: čišćenje gradilišta, pripremanje materijala za gradnju, pripremanje morta, betona, radovi na visini i sl.

- zbog posljedica prometne nezgode poslodavac se bojao zadržati tužitelja na radu s obzirom na poslove koje je morao obavljati pa mu je odlučio da ti otkaz, ali iz gospodarskih razloga, jer se više s takvim zdravstvenim stanjem ne bi mogao zaposliti na nikakvim drugim poslovima, a ne bi se niti mogao prijaviti na Zavodu za zapošljavanje (utvrđenje na temelju iskaza svjedoka ŠT, direktora kod poslodavca)

- odlukom AM Gradnja d.o.o. od 1. rujna 2009. tužitelju je otkazan ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme zbog gospodarskih razloga (pomanjkanja posla), s danom 18. rujna 2009., bez prava na otpremninu

- tuženik je tužitelju, na temelju Izjave o namirenju od 2. svibnja 2006., isplatio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 207.788,00 kn

- 2010. godine je kod tužitelja došlo do psihičkog pogoršanja zdravstvenog stanja kao posljedice štetnog događaja u vidu slabijeg kognitivnog funkcioniranja uz pad kapaciteta upamćivanja, nižu fleksibilnost mišljenja i rigidnost, afektivne promjene, nisku motivaciju, konfuzni self, kao i promjenu osobnosti uz prisutno izbjegavajuće ponašanje, smanjenje komunikacije uz poremećaj interpersonalnog funkcioniranja što je umanjilo životne aktivnosti tužitelja za daljnjih 10% (nalaz i mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu)

- tužitelj se vodio u evidenciji nezaposlenih osoba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalni ured Rijeka od 5. listopada 2009. do 30. travnja 2011.

- po prijedlogu izabranog liječnika tužitelja od 10. siječnja 2011. pokrenut je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu u kojem je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO), klasa: UP/I-141-02/11- 01/03500866255, ur. broj 341-14-05/3-11-000519 od 20. travnja 2011. utvrđeno pravo tužitelja na invalidsku mirovinu zbog nastanka profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom izvan rada počev od 1. veljače 2011.

- rješenjem HZMO, klasa: 141-02/13-01/03500866255, ur. broj 341-14-05/3-13- 002793 od 23. svibnja 2013., nakon obavljenog kontrolnog pregleda tužitelja, utvrđeno je da i dalje postoji profesionalna nesposobnost za rad te da daljnji kontrolni pregledi nisu potrebni

- tužitelj nije korisnik naknade za tjelesno oštećenje (potvrda HZMO od 29. studenog 2016.)

- uzroci tužiteljevog umirovljenja su opisane posljedice njegovog ozljeđivanja u prometnoj nezgodi (nalaz vještaka medicine rada dr. Tomislava Furlana)

- mjesečna plaća koju je tužitelj ostvarivao za vrijeme dok je bio zaposlen kod AM Gradnja d.o.o., iznosila je 2.500,00 kn mjesečno

- kapitalizirani novčani iznos rente koji predstavlja razliku između invalidske mirovine koju tužitelj prima i plaće koju je primao kod poslodavca AM Gradnja d.o.o., počev od 1. veljače 2011. kada mu je utvrđen invaliditet do 31. prosinca 2017. iznosi 150.949,05 kn, a od 1. siječnja 2018. do 15. svibnja 2046. kada bi tužitelj po redovnom tijeku stvari s navršenih 65 godina života (rođen 1981. godine) ostvario pravo na starosnu mirovinu u iznosu 236.919,50 kn, što ukupno iznosi 387.868,55 kn (nalaz i mišljenje financijskog vještaka)

- materijalne i socijalne prilike tužitelja su teške (nesposoban za rad, ima suprugu i dvoje mlljt. djece koje je dužan uzdržavati, podstanar).

9.2. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu kapitalizirane rente zaključivši kako su ispunjeni uvjeti iz čl. 188. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999 i 88/2001 - dalje: ZOO) jer kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, a koje pogoršanje je uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem i koje pogoršanje je dovelo do tužiteljeve nesposobnosti za rad i odlaska u invalidsku mirovinu dok je drugostupanjski sud djelomično odbio žalbu tuženika, a djelomično ju prihvatio i odbio tužbeni zahtjev tužitelja po osnovi kapitalizirane rente za daljnji iznos od 260.321,84 kn jer u postupku nije bilo moguće izračunati starosnu mirovinu u budućem višegodišnjem razdoblju pa time niti utvrditi razliku između pretpostavljene starosne mirovine u koju bi tužitelj otišao 2046. godine s navršenih 65 godina do navršenih 77 godina života slijedom čega tužitelju pripada pravo na rentu s osnove izgubljene zarade koju čini razlika između plaće koju bi dobivao i invalidske mirovine počev od 1. veljače 2011. do navršenih 65 godina života u iznosu od 387.868,55 kn.

10. Prije svega valja ukazati da je revizijski sud u odlučivanju vezan pitanjima postavljenim u reviziji, pa revizijski sud ne može predmet spora razmatrati izvan onog kako su pitanja formulirana.

11.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći kako je ovaj postupak pokrenut tužbom podnesenom sudu 21. veljače 2013. i u njemu sve do 3. studenoga 2020. nije održano pripremno ročište niti je zaključen prethodni postupak. Drugostupanjska odluka Gž-876/2018, kojom je djelomično ukinuta presuda broj P-512/13-131 od 4. lipnja 2018., donesena je 30. lipnja 2020. i u tom trenutku još uopće nije postojala obveza prvostupanjskog suda da u postupcima koji su započeli prije 1. travnja 2013., a u kojima nije održano pripremno ročište i zaključen prethodni postupak to naknadno učine.

11.2. Tek je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/2022 - dalje: ZPP/22) u čl. 108. propisano:

„U svim parničnim postupcima koji su započeti prije 1. travnja 2013., u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena prvostupanjska odluka te nije zaključen prethodni postupak, sud će u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona održati pripremno ročište na kojem će zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu.

U slučaju ukidanja prvostupanjske odluke i vraćanja predmeta na ponovno suđenje rok iz stavka 1. ovoga članka počinje teći od dana dostave drugostupanjske odluke prvostupanjskom sudu.“.

11.3. Dakle, u konkretnom slučaju postupak je započeo prije 1. travnja 2013., u njemu do tada nije zaključen prethodni postupak i ta obveza suda ni u trenutku održavanja prvog ročišta nakon drugostupanjske odluke od 30. lipnja 2020. (3. studenoga 2020.) nije postojala pa se ne može govoriti o vraćanju postupka u fazu novog prethodnog postupka ili glavne rasprave kada prethodnog postupka do tada nije ni bilo. Prvostupanjski sud je bio ovlašten prihvatiti nove dokazne prijedloge stranka i na ročištu održanom 3. studenoga 2020. zaključiti prethodni postupak.

11.4. Stoga prvo postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu i odgovor na to pitanje ne može utjecati na osporenu presudu i tuženika dovesti u povoljniju poziciju.

12.1. Drugo i treće pitanje također nisu važni za odluku u sporu jer suprotno tvrdnjama iz pitanja tuženika kod tužitelja nije utvrđena preostala sposobnost za obavljanje drugih poslova niti je ugovor o radu između radnika i poslodavca prestao sporazumno.

12.2. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova (a kojim utvrđenjima je revizijski sud vezan budući da njihovu pravilnost i istinitost ne može preispitivati i razmatrati u ovome stupnju postupka) jasno proizlazi da je odlukom AM Gradnja d.o.o. od 1. rujna 2009. tužitelju otkazan ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme zbog gospodarskih razloga (pomanjkanja posla), s danom 18. rujna 2009., bez prava na otpremninu kao i da je odluka o otkazu bila isključivo odluka poslodavca zbog procjene poslodavca da tužitelj više ne može obavljati poslove koje je do tada obavljao upravo zbog posljedica predmetne prometne nezgode. Nižestupanjskim odlukama nije utvrđeno da bi tužitelj bio suglasan s otkazom ugovora o radu niti da je ugovor raskinut sporazumno. Jednako tako nije utvrđeno ni postojanje preostale radne sposobnosti tužitelja pri čemu treba ukazati na odredbu čl. 195. st. 2. ZOO prema kojoj pravo na novčanu rentu ostvaruje osoba koja zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su joj potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njezinog daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene. Dakle, pretpostavka za ostvarivanje prava na rentu nije potpuni gubitak radne sposobnosti već je dovoljno utvrditi i djelomičnu nesposobnost za rad. Stoga ni drugo i treće pitanje, također nisu važni za odluku u sporu.

12.3. Imajući na umu izneseno, a polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova, napose ne po ovako postavljenim pitanjima, a s obzirom da odgovori koji se u reviziji postavljenim pitanjima traže, sve i da se odrede, ne mogu utjecati na osporenu presudu i tuženika dovesti u povoljniju poziciju, valja zaključiti da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u odnosu na osporenu drugostupanjsku presudu jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena.

13. Stoga je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 3. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić