REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4891/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GRU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku u Našicama, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Beli Manastir (ranije Centar za socijalnu skrb Beli Manastir), Kralja Tomislava 37, Beli Manastir, OIB 52966791065, zastupan po v.d. ravnateljici GCD i punomoćniku Antoniju Rašiću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja odluke o otkazu nezakonitom i nedopuštenom, vraćanja na rad i isplate plaće po tužbi, te radi sudskog raskida ugovora o radu po protutužbi, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž R-18/2025-3 od 4. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-181/2019-56 od 8. siječnja 2025., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu naznačenih pravnih pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog u dijelu u kojem je podnesen radi povrede prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je utvrđeno da je nezakonita i nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnice donijeta pod brojem KLASA: 050-01/18- 01/16, URBROJ: 2100-17-01/02-19-4 od 21. ožujka 2019. tuženika-protutužitelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Beli Manastir (ranije Centar za socijalnu skrb Beli Manastir), Kralja Tomislava 37, Beli Manastir, OIB 52966791065, kojom se radnici tužiteljici-protutuženici GRU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29. lipnja 2016.
2. Protiv presude suda drugog stupnja tužena podnosi prijedlog za dopuštenje revizije zbog niza pitanja (ukupno 12), te istovremeno podnosi prijedlog i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP).
3. Na prijedlog je odgovoreno.
4. Postupajući u smislu odredbe čl. 387. u svezi s čl. 385.a st. 1. ZPP-a, vodeći računa da su sudovi nižeg stupnja ocijenili da tuženik nije dokazao da bi tužiteljica počinila povredu radnih obveza koje opravdavaju donošenje drastične mjere prestanka radnog odnosa kod tuženika (točka 12. obrazloženja presude suda drugog stupnja) to prema ocjeni ovog revizijskog suda pitanjima koja postavlja u prijedlogu tuženik zapravo problematizira utvrđeno činjenično stanje te ocjenu žalbenih navoda od strane drugostupanjskog suda izražavajući time svoje nezadovoljstvo tako danom ocjenom. Takva pitanja nisu pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose na činjenice i pravnu ocjenu suda povodom žalbenih navoda.
5. Stoga nije moguće unaprijed pravnim shvaćanjem odrediti takvu formulu sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude koja će biti opće primjenjiva na sve buduće slučajeve, a čijom primjenom bi Vrhovni sud Republike Hrvatske ostvario svoju Ustavom propisanu ulogu ujednačavanja sudske prakse.
6. Postavljena revizijska pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pitanja koja ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP, jer odgovor na ovako postavljena ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka i provedenim dokazima.
7. Dakle, odgovorima na ta pitanja se ne može uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije pa je slijedom toga odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
8. Glede razloga iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a i istaknute povrede prava na pravično suđenje postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime nije niti učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.
9. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP- a.
10. Na kraju ovaj sud nalazi potrebnim ukazati sudovima nižeg stupnja da u smislu odredbe čl. 189. ZPP-a ne postoji procesna uloga protutužitelja i protutuženika, već jedino institut protutužbe koju u istoj parnici podnosi tuženik, no on time ne postaje protutužitelj niti tužitelj postaje protutuženik, a činjenica što se tuženik, koristio svojim procesnim ovlaštenjem iz čl. 189 . ne mijenja njegovu ulogu i on ostaje tuženik tijekom čitavog postupka.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
