REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4885/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotužitelja MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Davorin Ivančić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EOS Matrix d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Tea Švaljek Krešić, odvjetnica u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2893/2023-7 od 8. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku broj P-751/2022-18 od 23. svibnja 2023., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2893/2023-7 od 8. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku broj P-751/2022-18 od 23. svibnja 2023. pozivajući se na odredbe čl. 385.a, čl. 387. i čl. 388. Zakona o parničnom postupku.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pitanja koja su tužitelji postavili u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Ovdje treba navesti da pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije polaze od pogrešne subjektivne ocjene predlagatelja da su u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, odgovori na pitanja formulirana na način kako su to učinili tužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije ovise o konkretnim, odlučnim činjenicama, utvrđenim dokazima izvedenim tijekom pojedinog parničnog postupka pa na tako formulirana pitanja nije moguće dati odgovor koji bi bio univerzalno primjenjiv u sličnim ili istim činjeničnim situacijama. To tim više što u navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelji također osporavaju utvrđeno činjenično stanje što nije dopušteno činiti u postupku povodom izvanrednih pravnih lijekova.
4. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao točki I. izreke ovog rješenja.
5. U odnosu na navode tužitelja iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije kroz pitanja kojima navode da su im pobijanom drugostupanjskom presudom povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) i to: pravo na pravično suđenje, u kojem je sadržano i pravo na obrazloženu sudsku odluku treba navesti da su tužitelji, nezadovoljni pobijanom drugostupanjskom presudom u prijedlogu za dopuštenje revizije iznosili navode koji se dijelom svode na pritužbe o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u prijedlogu za dopuštenje revizije niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
5.1. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka niti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj budući da su nižestupanjske presude detaljno obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge.
6. Slijedom navedenoga vijeće je ocijenilo da tužitelji navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu učinili vjerojatnim da su im u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
