REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3776/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o., Zagreb protiv tuženika Raiffeisen Leasing d.o.o. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 75346450537, kojeg zastupa punomoćnik Davor Eterović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđivanja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-122/2025-3 od 16. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-15772/2021-38 od 18. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se tužiteljičin prijedlog za dopuštenje revizije.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu prijedlog da joj se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-122/2025-3 od 16. svibnja 2025. zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Može li se smatrati da otkaz ugovora o radu sadrži valjano obrazloženje o opravdanom razlogu za otkaz ako u njemu nije točno obrazloženo u čemu se sastoji smanjenje potreba za radom, već se isti opravdava samom tezom da je „promijenjen proces u prodaj pa je prestala potreba za radom na radnom mjesto direktor prodajne mreže“?
2. Može li se smatrati da su poslovi koje je radnik prestao obavljati prestali postojati ukoliko je za obavljanje dijela tih poslova zaposlen novi radnik, a dio je preuzet već od zaposlenog radnika?“.
1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanja smatraju važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužiteljica se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-262/13 od 6. travnja 2016 i Revr-885/2013 od 22. listopada 2014., smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u tim odlukama.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže isti odbaciti, podredno odbiti. Traži troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što tužiteljica u postavljenim pitanjima ukazuju da bi bilo sporno u konkretnom sporu (sadrži li otkaz ugovora valjano obrazloženje o opravdanom razlogu i jesu li prestali postojati poslovi koje je obavljao radnik) je činjenične naravi i potpuno vezano za okolnosti svakog, pa i ovog, konkretnog slučaja. Valja reći da tužiteljica polazi od pogrešne pretpostavke da je na poslovima koje je obavljala kod tuženika zaposlen novi radnik te da su nižestupanjski sudovi utvrdili da su prestali postojati poslovi koje je obavljala tužiteljica. Međutim, iz razloga odluka nižestupanjskih sudova (kojima je ovaj sud u revizijskom stupnju postupka vezan) proizlazi da su nižestupanjski sudovi utvrdili da je prestala potreba za tužiteljičinim radom jer je tuženik proveo reorganizaciju poslovanja u cilju unapređenja poslovanja na način da poslovi koje je obavljala tužiteljica i dalje postoje te se obavljaju u okviru različitih sektora i u okviru različitih radnih mjesta pa su raspoređeni na više različitih radnika. Nadalje, nižestupanjski sudovi su utvrdili da tuženik nije zaposlio novog radnika na tom radnom mjestu. Dakle, nije od značaja pozivanje tužiteljice na navedene odluke ovoga suda jer nije riječ o podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji o kojoj je riječ u konkretnom slučaju. Iz navedeno proizlazi da pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse, te nije riječ ni o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.
5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Tuženiku nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (čl. 155. st. 1. ZPP) jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, stoga je valjalo riješiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
