REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4522/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Jerončić Mandić, odvjetnica u Splitu, protiv prvotuženika JI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Melita Jukić, odvjetnica u Splitu i drugotuženika UI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3114/2024-2 od 3. prosinca 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3498/2021-13 od 7. veljače 2024., na sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3114/2024-2 od 3. prosinca 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3498/2021-13 od 7. veljače 2024. zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu kao i stoga što smatra da joj je donošenjem pobijane presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), odnosno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija).
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Postavljenim pitanjem tužiteljica problematizira ovlaštenje drugostupanjskoga suda da temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a iskaze parničnih stranaka ocjenjuje drugačije od prvostupanjskog suda, bez davanja dodatnih razloga o tome zbog čega ne prihvaća ocjenu dokaza izvedenu po prvostupanjskome sudu. Međutim, iz sadržaja obrazloženja pobijane odluke ne proizlazi da bi drugostupanjski sud iskaze parničnih stranaka ocijenio drugačije od načina na koji ih je ocijenio prvostupanjski sud kao i da ne bi prihvaćao ocjenu dokaza izvedenih po prvostupanjskom sudu. Naime, drugostupanjski sud izvodi drugačiji zaključak na temelju činjenica koje je utvrdio prvostupanjski sud (a koje ovlaštenje drugostupanjskog suda proizlazi upravo iz odredbe čl. 373.a st. 2. ZPP-a). Prvostupanjski sud zaključuje da je prvotuženik, s obzirom na činjenicu da je znao kako je drugotuženik bio u braku u vrijeme sklapanja ugovora o zasnivanju založnoga prava na stanu koji je predmet postupka, mogao zaključiti da imovina kojom je raspolagao drugo tuženik i na kojoj je prvotuženik stekao založno pravo predstavlja, bračnu stečevinu drugotuženika i tužiteljice dok drugostupanjski sud zaključuje da sama činjenica saznanja da bi drugotuženik bio oženjen sama po sebi ne mora značiti i da drugi bračni drug polaže neka prava na nekretnini koja je predmet ugovaranja. Slijedom navedenoga, zaključuje drugostupanjski sud da prvotuženik nije bio nesavjestan odnosno, da ne bi postupao u dobroj vjeri prilikom sklapanja predmetnih ugovora.
3.2. Stoga, niti sudska praksa na koju se poziva tužiteljica u prilog obrazlaganja opravdanosti svoga prijedloga za dopuštenje revizije nije od utjecaja na odluku, jer su odluke na koje se poziva donesena u drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima od predmetnih.
4. Budući da, u odnosu na postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučio kao u izreci ovoga rješenja pod točkom I.
5. Razmatrajući iznesene navode u prijedlogu u vezi povrede temeljnog prava na pravično suđenje, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da iznese svoje prigovore kao i odlučne činjenice, predloži dokaze te da se izjasni o navodima suprotne strane i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode i presude nižestupanjskih sudova su detaljno obrazložene te su izneseni relevantni, dostatni i uvjerljivi razlozi za ocjenu neosnovanosti tužiteljičinog zahtjeva. Stoga se, donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Zbog navedenoga, ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
6. Dakle, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje, pa je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a (točka II. izreke ovoga rješenja).
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
