REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5279/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Rijeka Trans d.o.o., OIB 08418011938, Kukuljanovo, Kukuljanovo 337, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, protiv tuženika Geotehnika d.o.o., OIB 12874101773, Selca, Brač, Put Ružmarina 33, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o., Split, radi povrata zadužnice, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4293/2023-2 od 11. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-331/2022-15 od 8. studenoga 2023., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su mu, prema njegovu mišljenju, povrijeđena temeljna ljudska prava - na pravično suđenje i jednakost pred zakonom, zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).
2. Tužitelj na taj prijedlog nije odgovorio.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.
4.1. Tuženik je u reviziji postavio pitanja koja glase:
„Je li ugovorena da sredstvo osiguranja (zadužnica) osigurava buduće dospjele potencijalne tražbine, u slučaju kada je ugovorena da zadužnica osigurava uredno plaćanje svih izdanih faktura?“ i
„Čini li drugostupanjski sud osobito tešku povredu odredbi parničnog postupka u slučaju kada o postojanju činjenice ne donese zaključak primjenom članka 221. ZPP- a iako su bile ispunjene sve pretpostavke za primjenom pravila o teretu dokazivanja?“
4.2. Prvo citirano pitanje ima smisla tek ako se uzme da je zbog greške u pisanju tuženik riječ „ugovoreno“ zamijenio riječju „ugovorena“. No, i takvo pitanje nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP jer odgovor na njega ovisi o okolnostima svakoga konkretnog slučaja. U predmetnoj parnici prvostupanjski je sud proveo opsežan dokazni postupak iz kojega proizlazi da je tužitelj zadužnice predao tuženiku radi osiguranja samo onih obveza koje se odnose na isplatu cijene građevinskih radova, a ne za osiguranje bilo kojih drugih tuženikovih tražbina. Pritom je za istaknuti kako je nejasna tuženikova tvrdnja iznesena u prijedlogu za dopuštenje revizije a prema kojoj se „predmetnim zadužnicama nije osiguravala neka konkretna obveza“.
4.3. Drugo citirano pitanje također nije pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP već pozivanje na navodno počinjenu bitnu povredu odredaba parničnoga postupka. Neovisno o tome, za ukazati je na to da iz prijedloga nije jasno zašto tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu iz članka 221. ZPP. Iz prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud spornu činjenicu, a to je bilo pitanje za osiguranje plaćanja kojih obveza je tužitelj izdao tuženiku zadužnice, utvrdio izvođenjem dokaza, te u presudi jasno i neproturječno obrazložio ocjenu izvedenih dokaza, odnosno koje je činjenice iz tih dokaza utvrdio.
4.4. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
5.1. Iz onoga što je tuženik dostavio u spis proizlazi da mu je omogućeno sudjelovati u postupku, iznositi tvrdnje o činjenicama koje mu idu u prilog i dokazivati ih, kao i osporavati tužiteljeve tvrdnje o odlučnim činjenicama. Prema tome, tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena Ustavna i Konvencijska prava na koja se poziva.
5.2. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
