REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4697/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Sidonija Grbavac, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu dr. sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i Dino Gliha u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Region Feldbach eGen iz Republike Austrije, Hauptplatz 18, 8330 Feldbach, OIB: 60889413542, kojeg zastupa punomoćnik Kristijan Horvat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Horvat, Zebec i Bajsić Bogović u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-490/2025-2 od 3. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću broj P-1176/2017-98 od 7. travnja 2025., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se prijedlog tuženika za naknadu troškova sastavljanja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-490/2025-2 od 3. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj P-1176/2017-98 od 7. travnja 2025., zbog pravnih pitanja koja smatraju važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu te zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je osporio navode tužitelja iz prijedloga i predlaže prijedlog odbaciti kao nedopušten ili odbiti kao neosnovan, a tužiteljima naložiti da mu naknade trošak sastava odgovora na prijedlog.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP, vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Na prvo, treće i četvrto pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu se dati jednoznačni odgovori jer isti ovise o okolnostima, činjeničnim utvrđenjima i rezultatima dokaznog postupka svakog konkretnog slučaja, pa se stoga ne radi o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
3.2. Drugo pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer o odgovoru na isto ne ovisi odluka o sporu. Naime, u ovom predmetu radi se o dobrovoljnom zasnivanju založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine.
4. U odnosu na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao i odluke županijskih sudova koje tužitelji navode kao razloge važnosti za postavljena pravna pitanja treba navesti da su donesene u činjeničnim i pravnim okolnostima drugačijim od onih u ovom predmetu, pa stoga nisu odgovarajući razlozi važnosti za pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije.
5. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP i čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. U odnosu na navode tužitelja iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02 i 13/03 - dalje: Konvencija), treba navesti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva pa do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljima bilo omogućeno da se izjasne o navodima tuženika, iznose činjenice i predlažu dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelji nisu imali pravično suđenje.
7. Tužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije navode da im je pobijanom odlukom potvrđeno temeljno ljudsko pravo na dom zajamčeno čl. 34. Ustava i odredbom čl. 8. Konvencije jer sud nije ocjenjivao radi li se o domu tužitelja niti je proveo test razmjernosti. Međutim, u ovom predmetu radi se o pravu na naplatu tražbine koja je osigurana na način da je zasnovano dobrovoljno založno pravo. U svezi s time izjasnio se Europski sud za ljudska prava u odluci Nikole Frlana protiv Republike Hrvatske (Presuda od 20. rujna 2016., Zahtjev broj 2545/14) u kojoj je među ostalim navedeno da se založni dužnik ne može pozivati na ograničenja ovrhe (u tom slučaju radi zaštite prava na dom), u slučaju dobrovoljnog zasnivanja založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine, a to shvaćanje glasi:
"32. Podnositelj je u ovom predmetu prigovarao da je isplata njegovog duga bila izvršena prodajom njegovog doma. Sud napominje da je podnositelj dobrovoljno koristio svoj dom kao instrument osiguranja kredita. Na taj način, podnositelj je pristao da, u slučaju neisplate, vjerovnik može naplatiti dug prodajom njegove kuće.
33. (…) Podnositelj je stoga morao biti svjestan da će kuća biti prodana radi isplate nepodmirenih dugovanja, ukoliko ih ne otplati.
34. Prodaja podnositelja kuće u završnom postupku bila je posljedica neispunjavanja njegovih ugovornih obveza. Štoviše, to je bila posljedica na koju je izričito pristao.
35. Stoga se može zaključiti da je podnositelj pristao i prihvatio da će se isplata njegovog nepodmirenog duga izvršiti prodajom njegove kuće.".
8. Slijedom navedenog vijeće je ocijenilo da tužitelji navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu učinili vjerojatnim da bi im drugostupanjskom odlukom zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bila povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
9. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
