REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3889/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŠB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Stjepan Eterović, odvjetnik u Supetru protiv tuženika ŽŠB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženikovu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2137/2024-2 od 21. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P-4065/2023 od 8. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.
II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2137/2024-2 od 21. siječnja 2025. zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Je li ostvarena bitna povreda parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a pred drugostupanjskim sudom kada u rješenju ima nedostataka zbog kojih se presuda ne može ispitati, a osobito jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprave, i samih tih isprava?
2. Je li sud u obvezi ocijeniti žalbene navode od odlučnog značaja i navesti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti?
3. Da li onaj koji je stupio u posjed zapuštenog zemljišta legitimirajući se kao izvanknjižni vlasnik i nasljednik temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju nastavlja kvalificirano posjedovati predmetne nekretnine s uračunavanjem posjedovanja od strane pravnog prednika te može li na taj način steći pravo vlasništva u skladu s čl. 159. važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?“.
1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanja smatraju važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-183/11-2 od 16. listopada 2013. i Rev-136/07 od 9. svibnja 2007. smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u tim odlukama.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica predlaže isti odbaciti, podredno odbiti. Traži troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, 1. i 2. postavljeno pitanje se suštinski odnose na to je li drugostupanjski sud u pobijanoj odluci propustio cijeniti i obrazložiti neke činjenice odnosno žalbene razloge koje predlagatelj smatra odlučnima, a sud ne, ali i na način koji predlagatelj smatra pravilnim, što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. U odnosu na 3. postavljeno pitanje valja reći da, uz to što je ono usko vezano za činjenične okolnosti konkretnog slučaja, tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naveo određene razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno, ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Nadalje, nije od značaja pozivanje tuženika na navedene odluke ovoga suda jer nije riječ o podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji o kojoj je riječ u konkretnom slučaju, a iz razloga navedenih u prijedlogu ne proizlazi da bi bila riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Tužiteljici nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (čl. 155. st. 1. ZPP) jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka, stoga je valjalo riješiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
