REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4673/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Mirjane Magud i Marine Paulić članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Anita Marković, odvjetnica u Bjelovaru, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1595/2022-6 od 24. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2721/2021-17 od 28. travnja 2022., na sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1595/2022-6 od 24. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2721/2021-17 od 28. travnja 2022.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije predlaže da mu se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, a koja glase:
„(i.) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?
(ii.) Dovodi li tužba potrošača podnesena u pojedinačnom postupku, a radi utvrđenja ništetnosti i isplate temeljem utvrđene ništetnosti odredbe ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) do prekida tijeka zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.)?
(iii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope/ i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditudenominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(iv.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
(v.) Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
(vi.) Treba li se odredba ugovora o kreditu, sklopljenog između potrošača i trgovca, a kojom je ugovorena naknada za obradu kredita odredba, smatrati cijenom ugovora o kreditu, u smislu članka 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), radi čega nije dopušteno ocjenjivati poštenost odredbe ukoliko je ista ugovorena kao jasna, lako uočljiva i lako razumljiva?“.
3. Također, podnosi i prijedlog na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog povrede ustavnog prava na pravično suđenje i to prava na djelotvorni pravni lijek i obrazloženu sudsku odluku zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99- ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. Navedeno stoga što pobijana presuda u odnosu na prvo, drugo, treće i četvrto postavljeno pitanje ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-308/22 od 19. travnja 2022., Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu. Također, u odnosu na peto i šesto pitanje, koje se odnosi na naknadu za obradu kredita, valja reći da je pobijana presuda utemeljena na pravnom shvaćanju koje je podudarno shvaćanju revizijskog suda izraženog primjerice u odlukama Rev- 673/2023-2 od 13. veljače 2024., Rev-1051/2023-2 od 3. travnja 2024., Rev-715/2024- 2 od 22. svibnja 2024. i dr. Ipak, u odnosu na peto pitanje treba još napomenuti da ono djelomično polazi od proizvoljne (pogrešne) tvrdnje da su nižestupanjski sudovi utvrdili spornu odredbu ništetnom samo na temelju utvrđenja da se o njenom ugovaranju nije pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
6. Nadalje, tuženik nije učinio vjerojatnim niti da bi pobijana presuda bila arbitrarna ili očito nerazumna. U svojoj odluci drugostupanjski sud je odgovorio na sve odlučujuće navode stranaka u postupku, a odluka je detaljno obrazložena. U pogledu navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga, do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što, po mišljenju ovog suda, ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
7. Na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP-a prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja je odbijen i odlučeno je kao pod I. izreke, a na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP-a u odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog za dopuštenje revizije je odbačen i odlučeno je kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
