REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-942/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Spiz, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-946/2022-2 od 15. ožujka 2023., kojim je potvrđeno dopunsko rješenje Općinskog suda u Sesvetama broj Pn-170/2019-108 od 27. svibnja 2022., na sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija tuženika se odbija.
Obrazloženje
1. Dopunskim rješenjem Općinskog suda u Sesvetama broj Pn-170/2019-108 od 27. svibnja 2022. riješeno je:
„I Utvrđuje se da je tužba tužitelja povučena za iznos od 47.003,70 kuna.
II Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 37.625,00 kuna za povučeni dio tužbenog zahtjeva, kao neosnovan.“
2. Rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gž-946/2022-2 od 15. ožujka 2023. riješeno je:
„Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje dopunsko rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-170/2019-108 od 27. svibnja 2022. u toč. II izreke.“
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-4392/2023-2 od 17. siječnja 2024., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-946/2022-2 od 15. ožujka 2023. kojim je potvrđeno dopunsko rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-170/2019-108 od 27. svibnja 2022. u toč. II izreke, u odnosu na sljedeće pitanje:
„Pripada li tuženiku u odnosu na smanjeni - povučeni dio tužbenog zahtjeva pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku?“.
4. Na temelju dopuštenja revizijskog suda tuženik je u zakonskom roku podnio reviziju zbog navedenog pravnog pitanja te je predložilo preinačiti drugostupanjsku odluku, podredno ukinuti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti na ponovan postupak.
5. Tužitelj je u odgovoru na reviziju naveo kako neće odgovarati na reviziju već je predložio reviziju odbaciti kao nedopuštenu.
6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11-pročišćeni tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) revizijski je sud ispitao pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Revizija nije osnovana.
8. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tuženika za nadoknadu troškova postupka koje je imao u vezi s djelomičnim povlačenjem tužbe.
9. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužitelj podnio tužbu radi naknade štete u iznosu od 105.546,70 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem tuženik je isplatio tužitelju iznos od 25.000,00 kn i tužitelj je povukao tužbu za iznosa od 25.000,00 kn tako da traži isplatu iznosa od 80.546,70 kn. Tužitelj je tek nakon toga, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka povukao tužbu i za daljnji iznos od 22.003,70 kn.
10. Dakle, kada se početno utuženi iznos umanji za nesporno isplaćeni iznos (u odnosu na koji tuženik ne bi imao pravo na troškove postupka jer je tužitelj u tom dijelu uspio u postupku) zahtjev tužitelja predstavlja iznos od 80.546,70 kn koji nakon djelomičnog povlačenja tužbe, za iznos od 22.003,70 kn, iznosi 58.543,00 kn.
11. Uvažavajući sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, spornim se ukazuje pripada li tuženiku, u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva odnosno u odnosu na djelomično povlačenje tužbe, pravo na naknadu troškova postupka prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP?.
12. U činjeničnoj i pravno podudarnoj situaciji, u odnosu na troškove postupka kod djelomičnog povlačenja tužbe ovaj je revizijski sud u nizu odluka, primjerice Rev- 516/2022-2 od 24. siječnja 2023., Rev-800/2023-2 od 11. veljače 2025., Rev- 1069/2024-2 od 12. studenoga 2024. i dr. izrazio pravno shvaćanje prema kojem:
„...tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška jer je i nakon smanjenja tužbenog zahtjeva riječ o primjeni istog tarifnog broja iz Tbr. 7. podst. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika....“
13. U konkretnom slučaju, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103,14/, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja nižestupanjskih odluka vrijednost pojedine radnje primjenom Tbr. 7/1 kod vrijednosti predmeta spora od 80.546,70 kn i 58.543,00 kn iznosila je 100 bodova. Dakle, vrijednost pojedine radnje bila je jednaka prije i nakon djelomičnog povlačenja tužbe. Stoga tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka uslijed djelomičnog smanjenja tužbenog zahtjeva koji ujedno predstavlja i djelomično povlačenje tužbe.
14. Reafirmirajući ustaljeno pravno shvaćanje ovog suda u navedenim odlukama u okolnostima ovog konkretnog slučaja, odgovor na drugo revizijsko pitanje u ovoj pravnoj stvari glasi:
„Kada je visina naknade za zastupanje na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika jednaka prije i nakon djelomičnog povlačenja tužbe tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka koje je imao u vezi s djelomičnim povlačenjem tužbe.“
15. Stoga je na temelju odredbe čl. 393. st. 6., u vezi s čl. 400. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
