REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-27/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Božana Ivanda i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Brajević, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-678/2023-2 od 11. siječnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2313/2022 od 20. srpnja 2023., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku IP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana tužitelju Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, OIB:94472454976 isplati iznos od 4.621,52 eur/ 34.820,,84 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 3.634,39 eur/27.383,34 kn teče od 19.travnja 2016.godine do isplate, na iznos od 987,13 eur/7.437,50 kn teče od 17.prosinca 2016.godine do 31.srpnja 2015.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5 postotnih poena, od 1.kolovoza 2015.godine do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 (tri) postotna poena, a od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog troška, isplati tužitelju iznos od 1.941,11 eur/14.625,29 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 20.srpnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.“.
2. Drugostupanjskom presudom je prihvaćena žalba tuženika, prvostupanjska presuda je preinačena na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 2.102,83 eura/15.843,75 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2943/2024-2 od 3. rujna 2024. dopustio tužitelju reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Je li nastupila presumpcija da se osoba koja se udaljila s lica mjesta nezgode odbila podvrgavanju ispitivanja alkoholiziranosti i da je bila pod utjecajem alkohola u času štetnog događaja te stoga ona posljedično gubi prava iz osiguranja u smislu čl. 3. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, i na kom je teret dokaza o protivnom?“.
4. Postupajući po citiranom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu drugostupanjsku presudu, odnosno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju, tuženik je predložio odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, uz naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.
6. Revizija je neosnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa kojeg je tužitelj isplatio trećoj osobi na ime naknade štete koju je prouzročio tuženik, kao osiguranik tužitelja, u prometnoj nezgodi.
9. Tužitelj smatra da je tuženik izgubio svoja prava iz osiguranja, sukladno odredbi čl. 24. st. 1. toč. 4. i st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP) i odredbi čl. 3. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja (dalje: Uvjeti), s obzirom na to da je napustio mjesto prometne nezgode te se je time odbio podvrgnuti ispitivanju alkoholiziranosti.
10. Pošavši od činjenice da je tuženik od druge sudionice u prometnoj nesreći neposredno nakon prometne nesreće saznao da nije ozlijeđena, te je isto navedeno i u Zapisniku o očevidu (što predstavlja činjenično utvrđenje suda koje ne može biti predmet preispitivanja u revizijskom stupnju postupka), drugostupanjski sud je zaključio da s obzirom na to da u prometnoj nesreći nije bilo ozlijeđenih osoba, tuženik nije bio u obvezi pričekati dolazak policije (čl. 176. Zakona o sigurnosti prometa na cestama - „Narodne novine“, broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 - dalje: ZOSPC).
11. Na temelju ocjene svih provedenih dokaza u postupku (među ostalim saslušanja dvaju svjedoka i tuženika), drugostupanjski sud je zaključio da je tuženik napustio mjesto nesreće zbog straha od reakcije roditelja budući da je u tom trenutku imao 18 godina i tek je položio vozački ispit, a ne zbog toga da bi izbjegao ispitivanje alkoholiziranosti. Stoga je drugostupanjski sud ocijenio da tuženik nije izgubio pravo na osiguranje jer za to nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 24. st. 1. toč. 4. ZOOP i čl. 3. Uvjeta tužitelja, imajući na pritom na umu i odredbu čl. 942. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) kojom je propisano da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza.
12. Odredbom čl. 24. st. 1. toč. 4. ZOOP je propisano da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari, dok prema odredbi st. 3. istog članka društvo za osiguranje koje je oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupnog isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, u slučaju iz st. 1. toč. 1., 2., 3., 4. i 6. najviše do iznosa od 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku.
13. Prema čl. 3. Uvjeta tužitelja osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja u slučajevima iz čl. 24. st. 1. toč. 1. do 6. ZOOP, dok je pod čl. 3. st. 1. toč. 2., alineja b) određen gubitak prava iz osiguranja ako se vozač nakon prometne nezgode odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti ili utjecaju opojnih droga te drugih opojnih sredstava.
14. U odluci broj Rev-657/2021 od 17. svibnja 2023. revizijski sud je iznio pravno shvaćanje:
„Okolnost što se vozač nakon prometne nezgode udaljio sa mjesta nezgode samo po sebi ne smatra se odbijanjem podvrgavanja ispitivanju alkoholiziranosti i gubitkom prava iz osiguranja.“.
15. Nadalje, u odluci broj Rev-709/2021 od 28. rujna 2023. izneseno je sljedeće pravno shvaćanje:
„Okolnost da se tuženik udaljio s mjesta prometne nezgode ne smatra se u svakom slučaju (apsolutno) odbijanje podvrgavanju ispitivanju alkoholiziranosti, a samim time da je bio i pod utjecajem alkohola, te samim time i gubitak prava iz osiguranja, te je radi ocjene je li osiguranik bio pod utjecajem alkohola i je li se udaljio s mjesta prometne nezgode, kako bi izbjegao ispitivanju svoje alkoholiziranosti, nužno imati u vidu sve konkretne okolnosti slučaja, posebno razloge zbog kojih je osiguranik napustio mjesto nezgode, obvezu poduzimanja svega što je razborito i u njegovoj moći da se ograniče štetne posljedice, a osiguratelj neovisno i o eventualnoj ništetnosti odredbe Uvjeta osiguranja prema kojima se napuštanje lica mjesta predmnijeva alkoholiziranost osiguranika, ima mogućnost dokazivanja da je osiguranik bio pod utjecajem alkohola i da je izgubio prava iz osiguranja zbog svoje alkoholiziranosti, kao što i osiguranik ima mogućnost obaranja predmnjeve svoje alkoholiziranosti.“.
16. Slijedom svega navedenog, drugostupanjski sud u pobijanoj odluci nije odstupio od navedenog pravnog shvaćanja revizijskog suda. Imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja, s obzirom na ocjenu drugostupanjskog suda da je ništetna odredba čl. 3. st. 1. toč. 2., alineja b) Uvjeta tužitelja, taj sud je zaključio da nije nastupila presumpcija alkoholiziranosti tuženika, dok tužitelj, koji je imao mogućnost dokazivanja da je osiguranik bio pod utjecajem alkohola i da je stoga izgubio prava iz osiguranja, u konkretnom slučaju to nije dokazao. Isto ujedno predstavlja odgovor na pravno pitanje naznačeno u reviziji.
17. Budući da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, na kojem se temelji pobijana presuda, u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje u odnosu na koje je dopuštena te je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
18. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
19. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22 i 88/22 - dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura), te uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
