REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-730/2024-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zdenac d.o.o., Duće, Četvrt Ribnjak 15, OIB: 39753740326, kojeg zastupa punomoćnica Dijana Vulić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Grada Omiša, OIB 49299622160, iz Omiša, Trg kralja Tomislava 5, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Mijoč i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3742/2022-2 od 13. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-69/2021-16 od 14. lipnja 2022., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3742/2022-2 od 13. srpnja 2023. u dijelu u kojem je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-69/2021-16 od 14. lipnja 2022. u dijelu pod stavkom I. izreke i pod stavkom II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 48.775,00 kuna, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije i odgovora na reviziju ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju iznos 937.197,95 kuna i naknada troškova postupka, sve s pripadajućom zateznom kamatom (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu 48.775,00 kuna, dok je tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu 56.850,00 kuna, odbijen.

2. Drugostupanjskom presudom su žalbe stranaka odbijene kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-74/2024-2 od 16. siječnja 2024. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3742/2022-2 od 13. srpnja 2023. u dijelu u kojem je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-69/2021-16 od 14. lipnja 2022. u dijelu pod stavkom I. izreke i pod stavkom II. izreke gdje je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 48.775,00 kuna, u odnosu na povredu prava na pravično suđenje, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).

4. Tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka uslijed koje je došlo do povrede temeljnoga prava na pravično suđenje. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu, sukladno revizijskim navodima.

5. U odgovoru na reviziju, tuženik je predložio reviziju tužitelja odbiti, uz naknadu troškova podnošenja odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 937.197,95 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate. Taj iznos predstavlja obračunate zatezne kamate na iznos 1.013.568,46 kuna više uplaćenog komunalnog doprinosa, za razdoblje od 6. siječnja 2012. kad je tužitelj uplatio ukupni iznos komunalnog doprinosa, do 5. srpnja 2019. kad je tužitelju vraćen više uplaćeni komunalni doprinos.

8. Povodom revizije iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP revizijski sud presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

9. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, ocijenivši da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), čl. 1115. ZOO i čl. 1117. st. 2. ZOO. Obzirom na činjenice utvrđene tijekom postupka, drugostupanjski sud je zaključio da je u trenutku kada je tužitelj plaćao tuženiku komunalni doprinos postojala valjana pravna osnova (rješenje tuženika o komunalnom doprinosu) koja je kasnije otpala, te da je tuženik postao nepošteni stjecatelj više plaćenog iznosa komunalnog doprinosa saznanjem da je otpala pravna osnova stjecanja, odnosno primitkom rješenja drugostupanjskog tijela (29. ožujka 2019.) kojim je poništeno rješenje tuženika o komunalnom doprinosu. Stoga je drugostupanjski sud ocijenio da tužitelju pripadaju zatezne kamate na iznos preplaćenog komunalnog doprinosa koje teku od 29. ožujka 2019. do 5. srpnja 2019., kad je tužitelju vraćen više plaćeni komunalni doprinos. Budući da je tuženik taj iznos zateznih kamata prethodno već platio tužitelju, što među strankama nije sporno, drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

10. Tužitelj u reviziji osnovano prigovara da je drugostupanjski sud propustio ocijeniti žalbene navode tužitelja odlučne za ishod ovog spora, čime je počinio osobito tešku povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP koja je bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, te da je stoga povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije.

11. Naime, drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode tužitelja kojima ističe da je tuženik nesavjestan od samog trenutka uplate cjelokupnog iznosa komunalnog doprinosa od strane tužitelja (6. siječnja 2012.), budući da je pri određivanju visine iznosa komunalnog doprinosa kojeg je tužitelj dužan platiti, tuženik primijenio Odluku o komunalnom doprinosu koja nije bila na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje akta o građenju, umjesto one koja je bila na snazi (iako je obje odluke donio sam tuženik).

12. Nadalje, drugostupanjski sud nije ocijenio žalbeni prigovor kojim tužitelj ukazuje da ima pravo na zatezne kamate na preplaćeni iznos komunalnog doprinosa koje teku od plaćanja cjelokupnog iznosa komunalnog doprinosa (6. siječnja 2012.) pa do povrata preplaćenog iznosa komunalnog doprinosa (5. srpnja 2019.) bez obzira na savjesnost odnosno nesavjesnost tuženika, jer da to proizlazi iz odredbi čl. 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22 - dalje: OPZ), čl. 3. OPZ i čl. 130. OPZ.

13. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je tužitelju povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku kao neizostavan aspekt prava na pravično suđenje zajamčenoga čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije, pa je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

14. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 3. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina