REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1131/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Valentinu Lovriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Borić i Toš d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-632/2024-3 od 15. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-397/2021-36 od 14. srpnja 2023., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-632/2024-3 od 15. ožujka 2024., te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 6.051,26 EUR/45.593,21 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako je pobliže označeno u izreci (toč. I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 438,14 EUR/ 3.301,18 kn (toč. II. izreke), te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.931,47 EUR/14.552,66 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. srpnja 2023. do isplate (toč. III. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. i III. izreke.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1184/2025-2 od 26. ožujka 2025. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude drugostupanjskog suda u odnosu na povredu temeljnog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), te predložio preinačiti pobijanu odluku, podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.
5. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti reviziju tuženika i potvrditi odluke nižestupanjskih sudova, uz naknadu troška odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog povrede temeljnog ljudskog prava zbog koje je dopuštena.
8. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od ukupno 6.489,40 EUR/48.894,39 kn, koji je iznos tužitelj isplatio tuženiku po osnovi ništetne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog 18. veljače 2008., na temelju koje je, kao valuta uz koju je vezana glavnica, bio ugovoren švicarski franak (CHF).
9. Sud prvog stupnja usvojio je tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 6.051,26 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je ujedno ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, uz obrazloženje kako je tužitelj raskinuo ugovor sa društvom INKASO.HR d.o.o. na temelju kojeg je utuženo potraživanje prethodno bio ustupio navedenom društvu.
10. Drugostupanjski sud odbio je žalbu tuženika podnesenu protiv presude suda prvog stupnja, pri čemu u obrazloženju svoje odluke nije naveo razloge o osnovanosti prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, iako je tuženik navedeni prigovor istaknuo još u odgovoru na tužbu, dok je i u žalbi protiv prvostupanjske presude osporio utvrđenja prvostupanjskog suda glede osnovanosti istog prigovora.
11. Pravo na obrazloženu sudsku odluku predstavlja dio temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije. Načela navedenog prava sažeta su, između ostalog, u predmetu Zayidov protiv Azerbajdžana (br. 2), br. 5386/10, stavak 91., 24. ožujka 2022., koji se vodio pred Europskim sudom za ljudska prava, kao i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 3293/2020 od 18. lipnja 2025. u kojoj je istaknuto:
„11.1. Pravo na pravično suđenje, između ostalih, obuhvaća i postupovno jamstvo zabrane proizvoljnosti (arbitrarnosti) u postupanju i odlučivanju sudova. Zaključku da je određena odluka suda proizvoljna ponajviše doprinosi nedosljednost sudova u odlučivanju i nedostatnost razloga iznesenih u obrazloženju sudske odluke (odluka Ustavnog suda broj: U-III-4670/2018 od 11. rujna 2019., točka 13.1., www.usud.hr).
11.2. Zabrana proizvoljnosti u odlučivanju također je usko povezana s pravom na obrazloženu sudsku odluku kao zasebnim postupovnim jamstvom prava na pravično suđenje, a koje zahtijeva da sudovi za svoje odluke daju dostatne i relevantne razloge. Međutim, to pravo nije apsolutno i ne može se tumačiti na način da zahtijeva detaljan odgovor na svaku tvrdnju stranke u postupku (v. odluku Ustavnog suda broj: U-III4670/2018, t. 13.2., navedeno). U tom smislu odgovor na pitanje jesu li razlozi koje su sudovi dali za donošenje odluke dostatni i relevantni ovisi o okolnostima svakog pojedinačnog slučaja, navodima stranaka te pravnoj naravi postupka i odluke koji su posrijedi. Međutim, navodi stranke koji su odlučujući za ishod postupka zahtijevaju određen i izričit odgovor (v. odluku Ustavnog suda broj: U-III-4670/2018, t. 13.3., navedeno).“.
12. Imajući u vidu da pitanje aktivne legitimacije tužitelja predstavlja odlučnu činjenicu u ovom postupku, te da se jedan od glavnih žalbenih navoda tuženika odnosio upravo na utvrđenja vezana za istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, takav je prigovor zahtijevao određen i izričit odgovor drugostupanjskog suda, koji je u ovom slučaju izostao. Slijedom navedenog, ocijenjeno je kako je sud drugog stupnja, propuštajući dati razloge o navedenoj okolnosti, počinio osobito tešku povredu odredaba parničnog postupka propisanu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a čime je povrijeđeno pravo tuženika na obrazloženu sudsku odluku, kao sastavnicu prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom.
13. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo je ukinuti pobijanu presudu suda drugog stupnja i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je odlučeno u toč. I. izreke.
14. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (toč. II. izreke).
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
