REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4006/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KBM Projekt d.o.o. u likvidaciji, OIB 15758528077, Draškovićeva ulica 54, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika PN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica, odvjetnica Jaka Ćurić u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Allianz Hungária Zrt., Podružnica Ljubljana, kojeg zastupa punomoćnik, odvjetnik Branimir Iveković u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-106/2025-3 od 29. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-636/2021 od 25. listopada 2024., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-106/2025-3 od 29. travnja 2025. kao pod točkom II. i III. izreke zbog pitanja:

„Prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima, ima li davanje razrješnice članu uprave značaj odricanja od zahtjeva za naknadom štete s naslova odgovornosti koji se može postaviti prema članu uprave kojem je dana razrješnica?“.

II. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

IV. O troškovima ovog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju štetu u ukupnom iznosu od 12.758.126,52 eura, i to:

- iznos od 1.284.756,78 eura na ime stvarne štete u vidu naknade za stjecanje poslovnih udjela u društvu Lagosta d.o.o., sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2007. do isplate,

- iznos od 2.838.796,62 eura na ime stvarne štete u vidu kamata obračunatih po osnovi Ugovora o [broj kredita] i Dodataka predmetnom Ugovoru sklopljenim između društva Multiconsult d.o.o. (sada KBM Projekt d.o.o. u likvidaciji) i društva Nova kreditna Banka Maribor d.d. radi financiranja stjecanja poslovnih udjela u društvu Lagosta d.o.o. te na taj način i zemljišta na području katastarske općine [katastarska općina], sveukupne površine 118.049 m2, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na dugovani iznos teče od 29. listopada 2012., kao dana podnošenja ove tužbe, pa do isplate,

- iznos od 6.595.672,57 eura na ime stvarne štete u vidu plaćanja naknade za stjecanje poslovnih udjela u društvu Kolbiko d.o.o., sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2007. do isplate,

- iznos od 2.038.900,55 eura na ime stvarne štete u vidu kamata obračunatih po osnovi Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog između društva Multiconsult d.o.o. (sada KBM Projekt d.o.o.) i društva Nova kreditna Banka Maribor d.d. radi financiranja stjecanja poslovnog udjela u društvu Kolbiko te na taj način i zemljišta na području Slavonskog Broda, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na dugovani iznos teče od 29. listopada 2012., kao dana podnošenja ove tužbe, pa do isplate, sve po stopi zateznih kamata koja do 31. prosinca 2007. iznosi 15% godišnje prema Uredbi o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj : 153/2004), a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Odbija se u preostalom dijelu kao neosnovan tužbeni zahtjev koji se odnosi na naknadu štete u iznosu od 872.554,50 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim oda dana podnošenja tužbe do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 498.595,24 eura, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se u preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u dijelu koji iznosi 471.375,79 eura.“.

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja tako da je presuđeno:

„ I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-636/2021 od 25. listopada 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od osam dana naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 5.100.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2007. do isplate, po stopi koja do 31. prosinca 2007. iznosi 15% godišnje prema Uredbi o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ broj: 153/04), a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-636/2021 od 25. listopada 2024. u dijelu točke I. izreke te u točki III. izreke i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 7.658.126,52 EUR i to:

- iznos od 1.284.756,78 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2007. do isplate,

- iznos od 2.838.796,62 EUR sa zateznim kamatama od 29. listopada 2012. do isplate,

- iznos od 1.495.672,57 EUR sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2007. do isplate,

- iznos od 2.038.900,55 EUR sa zateznim kamatama od 29. listopada 2012. do isplate, sve po stopi zateznih kamata koja do 31. prosinca 2007. iznosi 15% godišnje prema Uredbi o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ broj: 153/04), a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 498.595,24 EUR.

3. Nalaže se tužitelju u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 172.331,31 EUR, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 842.311,08 EUR tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

4. Nalaže se tužitelju u roku od petnaest dana naknaditi umješaču parnični trošak u iznosu od 120.606,71 EUR, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 563.745,36 EUR umješač odbija sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

III. Nalaže se tužitelju u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 19.556,11 EUR.“.

3. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem nije uspio u sporu (pod točkom II. i III.) izreke prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja kao u izreci ovog rješenja.

4.1. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i tuženik u dijelu u kojem nije uspio u sporu (pod. točkom I izreke) zbog pitanja:

„1) Može li u parničnom postupku sud sadržaj službenih zabilješki MUP-a iz izvida (predistražnih radnji) te službenu bilješku MUP- strane države - članice EU, smatrati istinitim i utvrđenim, ili je dužan, po prigovoru i osporavanju tuženika da su iste krivotvorene, nevjerodostojne u svom sadržaju i pribavljene na nezakonit način, provesti neposredni dokazni postupka utvrđivanjem osporenih (sadržaja) bilješki u parničnom postupku

2) Je li žalbeni sud prekoračio tužbu odnosno činjeničnu osnovu tužbe te tužbeni zahtjev kada je promijenio vrstu štete koju tužitelj postavlja u svom tužbenom zahtjevu, odnosno može li drugostupanjski sud dosuditi nešto bez postavljenog tužbenog zahtjeva?

3) Može li drugostupanjski sud raspravljati o ništetnosti odluke Skupštine na koju se stranke postupka nisu pozivale niti su postavile zahtjev radi utvrđivanja ništetnosti odluka Skupštine

4) Je li žalbeni sud počinio apsolutno bitnu povredu postupka ako nije cijenio mišljenje iz vještačkog nalaza izrađenog po nalogu suda, da je vrijednost imovine veća nego što je tužitelj za nju platio, odnosno da li društvo u smislu odredbe čl 252 ZTD-a trpi štetu ako je u zamjenu za plaćeni iznos dobio imovinu veće vrijednosti, dakle ako je protučinidba veća od činidbe

5) Može li se smatrati da je društvu nanesena šteta ako je direktoru društva tužitelja uplaćen iznos na njegov privatni račun - a nije dokazano niti je dokazivano po kojoj osnovi je ta uplata izvršena i št se sa tom uplatom dešavalo, niti je društvo kao tužitelj tvrdilo da je tuženik kao član uprave primio tu uplatu po osnovi pravnog posla sklopljenog između tužitelja kao stjecatelja poslovnog udjela i druge pravne osobe kao ustupatelja poslovnog udjela.“,

za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

4.2. Istovremeno prijedlogom obuhvaća i razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog povrede prava pravično suđenje, djelotvoran pravni lijek, pravo na jednakost pred sudovima i zakonom.

5. Tužitelj je odgovorio na prijedlog tuženika.

6. Prijedlog tužitelj je dopušten, a prijedlog tuženika je nedopušten.

7. Imajući u vidu razloge na kojima se temelji zahtjev tužitelja za naknadu štete, te sadržaj odredbi čl. 252. st. 4. i čl. 276. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24 - dalje: ZTD) prema ocjeni ovog suda s obzirom na zauzeto pravno shvaćanje suda drugog stupnja pitanje koje u prijedlogu postavlja tužitelj važno je pitanje za jedinstvenu primjenu prava i jednakost pred zakonom zbog notorno velikog broja sporova upravljenih prema etabliranju odštetne odgovornosti članova uprava trgovačkih društava.

8. Stoga je sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. izreke.

9. Suprotno tvrdnjama tuženika po ocjeni ovog suda pitanja koja postavlja tuženik nisu pitanja koja udovoljavaju uvjetima iz čl. 385.a ZPP-a koja moraju biti kumulativno ispunjena da bi se moglo dopustiti podnošenje revizije, jer odgovor na u prijedlogu postavljena pitanja može se naći samo u posebnim okolnostima ovog konkretnog spora, ali se ne radi o pitanjima koja su važna za donošenje pravnih shvaćanja koja bi ubuduće u svim drugim sporovima dala odgovor na materijalnopravne ili procesnopravne prijepore i time bila važna za jedinstvenu primjenu zakona, ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

10. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.

11. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

12. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje suda drugog stupnja u dijelu u kojem tuženik nije uspio u sporu izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom kojom je potvrđena prvostupanjska presuda. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije dijelom se svodi na prigovore na način na koji su niži sudovi ocijenili izvedene dokaze, odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje iz čl. 3., čl. 14. i čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije, osim u izuzetno rijetkim slučajevima (a što nije ovaj slučaj).

13. Pritom valja reći i to da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika, a presude su obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima niti je njima tuženiku povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku i uskraćeno pravo na žalbu/djelotvoran pravni lijek zajamčeno odredbama čl. 18. Ustava RH i čl. 13.1. Konvencije. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

14. S obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 3. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić