REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3985/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Švec, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Švec i Hanibal Hunjek iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, OIB: 46377257342, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-29/2025-2 od 30. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3329/2018-111 od 24. prosinca 2024., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-29/2025-2 od 30. travnja 2025., kojom je pod toč. III. izreke djelomično potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3329/2018-111 od 24. prosinca 2024., zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
1.1. Tužitelj u prijedlogu, pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a, ističe i povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. S obzirom na sadržaj i obrazloženje postavljenih pitanja tužitelj problematizira utvrđenja nižestupanjskih sudova i na njima zauzetog pravnog shvaćanja da tužitelj nije dokazao pravnu osnovu utuženog potraživanja s osnova naknade plaće za rad tijekom dnevnog odmora (stanke) u razdoblju od pet godina.
5. Odluka Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž R-163/2023-2 od 26. rujna 2023., ne daje razlog važnosti postavljenim pitanjima, jer ne koincidira činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka u predmetnom sporu. Naime, u toj odluci je pravo na odmor (stanku) na radnom mjestu pravosudnog policajca raspravljano primjenom Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 89/12, 104/13 i 112/17 - dalje: KU) te je utvrđeno kako tužitelj nije mogao iskoristiti svoje zakonsko pravo na stanku radi organizacijskog propusta poslodavca (nedostatak službenika, potrebe zamjena, velikog broja zatvorenika i slično), dok u ovom predmetu tužitelj nije dokazao da kroz razdoblje od pet godina nije koristio dnevni odmor od 30 min te je utvrđeno da mu poslodavac nije zabranio niti onemogućio korištenje dnevnog odmora.
6. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom.
8. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava RH i Konvencije. Isto tako, to što sud nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava tužitelju bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje i jednakost pred zakonom odnosno sudovima. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije.
9. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješiti kao u točki I. izreke, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
