REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3992/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saše Poldana, Gorana Gatare, Valentine Vižintin, Marka Komorskog i Tonija Primorca u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-180/2024-3 od 16. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-236/2019-62 od 29. prosinca 2023., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku Addiko Bank d.d. podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-180/2024-3 od 16. travnja 2025., u odnosu na pitanje:
„Pripada li korisniku kredita, u slučaju kada utvrdi da je odredba o jednostranom povećanju kamatne stope iz ugovora o kreditu bila ništetna, pravo na restituciju preplaćenih iznosa kao da je kamatna stopa za cijelo vrijeme otplate kredita bila jednaka početno ugovorenoj, neovisno i unatoč tome što su ugovorne stranke naknadno Dodatkom ugovoru suglasno utvrdile novu visinu početne kamatne stope, različite od početno ugovorene iz Ugovora o kreditu?“.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-180/2024-3 od 16. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-236/2019-62 od 29. prosinca 2023. u točkama
I., II. i IV. izreke.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da mu se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u predmetnom sporu, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, a koja glase:
„1. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?
2. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kad tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?
3. Može li sud u slučaju kada utvrdi da su jednostrana povećanja kamatne stope iz ugovora o kreditu bila ništetna, priznati tužitelju pravo na restituciju preplaćenih iznosa kao da je kamatna stopa za cijelo vrijeme otplate kredita bila jednaka početno ugovorenoj, neovisno i unatoč tome što su stranke naknadno Dodatkom ugovoru suglasno utvrdile novu visinu početne kamatne stope, različite od početno ugovorene iz Ugovora o kreditu?
4. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da "ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva", primijeniti i na ugovor o kreditu?
5. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?
6. Je li, prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03. – dalje: ZZP) u postupku utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe između potrošača i trgovca, potrebno utvrditi stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao?“.
2.1. Predlagatelj je prijedlog sadržajno podnio i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) navodeći da su mu povrijeđena ustavna prava i to pravo na jednakost oružja i jamstvo prava na pravično suđenje, kao i načelo jednakosti i ravnopravnosti.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da je treće postavljeno pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, kako je u bitnom navedeno u izreci ovog rješenja, važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom da je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske i zauzetog pravnog shvaćanja u odluci Rev-1125/2023-2 od 9. travnja 2024. (u tom smislu i ovaj sud u odluci broj Revd-3566/2023-2 od 28. kolovoza 2024.).
5. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
6. U odnosu na preostala (prvo, drugo, četvrto, peto i šesto) pitanja, te u odnosu na navod tuženika da su mu povrijeđena ustavna prava, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
