REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4120/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rešetar & Partneri, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. iz Zagreba, Capraška 6, OIB 004332869176, koju zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Željko Olujić, Iva Pezić, Fran Olujić iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog sudu u Bjelovaru poslovni broj Gž-1617/2021-2 od 31. svibnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Pn-38/2019-89 od 12. studenoga 2021., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1617/2021-2 od 31. svibnja 2022. u toč I. kojom je potvrđena toč I. presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Pn-38/2019-89 od 12. studenoga 2021., u dijelu koji se odnosi na tijek zakonskih kamata koji se odnosi na iznos naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja i izgubljene zarade, u odnosu na pravno pitanje:
„Teku li zakonske zatezne kamate na naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja i izgubljene zarade od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno ako on nije podnesen od dana podnošenja tužbe u skladu s odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu?“.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP), a smatra da joj reviziju treba dopustiti i na temelju st. 2. toga članka zato što joj je, prema njenom mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
2. Tuženica je postavila slijedeća pravna pitanja:
„1. Jesu li nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo jer nisu primijenili odredbu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu već su dosudili zakonske zatezne kamata na iznose imovinske štete zbog izgubljene zarade i troškove liječenja i za period prije nego se tužiteljica obratila tuženiku kao odgovornom osiguratelju sa zahtjevom za naknadu štete po navedenom osnovu?
2. Jesu li nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su tužiteljici dosudili zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade i troškove liječenja za period prije nego je tužiteljica podnijela takav zahtjev tuženiku?
3. Pripadaju li tužiteljici zakonske zatezne kamate na iznose izgubljene zarade i troškova liječenja za period prije nego je postavila takav zahtjev tuženiku kao osiguratelju po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti?
4. Teku li zakonske zatezne kamate na naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja i izgubljene zarade od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno ako on nije podnesen od dana podnošenja tužbe u skladu s odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu?“.
3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su u odnosu na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer je riječ o pravnom pitanju od kojeg zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a pobijana drugostupanjska odluka je u suprotnosti s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženom u odluci poslovni broj Rev-1696/17 od 5. rujna 2017.
5. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.
6. U odnosu na preostala pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije te u odnosu na istaknutu povredu prava na pravično suđenje uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
