REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3030/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Saneli Kontin Miklin, odvjetnici u Križevcima, uz sudjelovanje umješačice na strani tužiteljice OĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Jeliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nataši Owens, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Owens, Houška i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1142/2024-2 od 17. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 10273/2023-69 od 28. lipnja 2024., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1142/2024-2 od 17. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 10273/2023-69 od 28. lipnja 2024. U prijedlogu postavlja pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„Postoji li pravo primatelja uzdržavanja na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjenja ako primatelj uzdržavanja sprječava izvršenje ugovora?
Može li se smatrati da davatelj uzdržavanja nije izvršio svoju ugovornu obvezu temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju ako bez svoje krivnje nije znao da je ugovorna obveza dospjela?
Može li se smatrati da davatelj uzdržavanja nije izvršio svoju ugovornu obvezu uzdržavanja predviđenu ugovorom o doživotnom uzdržavanju ako ga je u ispunjenju spriječio primatelj uzdržavanja?“.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer predlagateljica smatra da joj je donošenjem pobijane odluke povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Umješačica na strani tužiteljice je odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije i predložila odbaciti isti prijedlog.
4. Postupajući sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tuženice nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, navedena pitanja polaze od pretpostavke da je tužiteljica kao primateljica uzdržavanja sprječavala izvršenje predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, što ne koincidira s činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova, a slijedom čega u odlukama ovog suda (broj Rev- 590/2009 od 7. prosinca 2011., broj Rev-492/2003 od 29. rujna 2004. i broj Rev- 1616/2015 od 6. rujna 2016.), kao niti odlukama viših sudova (presudi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-76/2023 od 18. listopada 2023. i presudi Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1755/2016 od 5. prosinca 2018.) na koje se podnositeljica poziva kao razlog važnosti, nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima u okviru procesnopravne situacije koja bi bila podudarna sa činjeničnim utvrđenjima u ovom predmetu.
5. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
6. Ocjena je ovoga suda da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da presuda drugostupanjskog suda sadrži jasne razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, uslijed čega se ne može smatrati arbitrarnom, pri čemu činjenica da tuženica nije zadovoljna tumačenjem i primjenom materijalnog prava, a posljedično i ishodom spora, ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
7. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
