REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3072/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ico Škarpa, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB 76674680107, radi proglašenja nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž- 20/2025-2 od 12. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1998/2022-14 od 6. studenoga 2022., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-20/2025-2 od 12. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1998/2022-14 od 6. studenoga 2022., zbog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
1.1. Tužitelj u prijedlogu sadržajno ističe i povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. S obzirom na sadržaj i obrazloženje postavljenog pitanja tužitelj problematizira tijek zastarnog roka i prekid zastare u situaciji kada je zadužnica podnesena na naplatu pa je došlo do isknjiženja zadužnice iz Očevidnika pri FINA-i primjenom odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 68/18 - dalje: ZPONS). Predlagatelj osporava pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da u situaciji kada prestanak izvršavanja osnove za plaćanje od strane FINA-e nije posljedica pasivnosti prednika tuženika odnosno njegovog postupanja, već posljedica nastupa pretpostavke iz čl. 12. st. 1. ZPONS-a na koje tuženik ni na koji način nije mogao utjecati, podnošenjem zadužnice na naplatu FINA-i 1. srpnja 2011. došlo je do prekida zastare sukladno čl. 241. ZOO-a, koji prekid zastare je trajao do početka kolovoza 2018. kada je FINA prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje. Shvaćanje je nižestupanjskih sudova da od kolovoza 2018. do ponovnog podnošenja Zadužnice na naplatu FINA-i 24. ožujka 2022. nije protekao petogodišnji zastarni rok u kojem zastarijevaju tražbine i zadužnice, te da prestanak izvršavanja osnove za plaćanje od strane FINA-e nije posljedica pasivnosti prednika tuženika odnosno njegovog postupanja, već je posljedica nastupa pretpostavke iz čl. 12. st. 1. ZPONS-a na koje tuženik ni na koji način nije mogao utjecati.
5. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tužitelj se poziva na odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-163/2020 i pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 29. listopada 2020., koje glasi:
„Kada je zadužnica ili rješenje o ovrsi dostavljeno na naplatu banci u vrijeme važenja čl. 180.a Ovršnog zakona, samom dostavom na naplatu banci odnosno Financijskoj agenciji navedenih ovršnih osnova za plaćanje ovrha nije dovršena, ako tražbina nije namirena isplatom vjerovniku zaplijenjenog iznosa, pa od dana dostave zadužnice odnosno rješenja o ovrsi na naplatu zastara nije počela teći iznova.“.
6. Navedeno ne daje razlog važnosti postavljenom pitanju, jer odluka Županijskog suda u Varaždinu ne koincidira činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka u predmetnom sporu. Naime, u toj odluci je zauzeto pravno shvaćanje da je do obustave ovrhe došlo iz razloga za koji je odgovoran tuženik kao vjerovnik, konkretno zbog njegove pasivnosti u tom predmetu jer nije stavio odgovarajući prijedlog za nastavak postupka niti je podnio žalbu na rješenje o obustavi ovrhe, pa se on ne može pozvati na činjenicu da je pokretanjem te ovrhe u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) došlo do prekida zastare za naplatu tražbine jer zastara ne počinje ponovno teći od dana okončanja tog ovršnog postupka, već u smislu odredbi čl. 233. st. 1. i čl. 245. st. 5. ZOO-a od dana pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave, a koje shvaćanje je potvrdio i ovaj sud u odluci broj Rev- 574/2021 od 31. kolovoza 2022.
7. U ovoj pravnoj stvari prestanak izvršavanja osnove za plaćanje od strane FINA-e nije posljedica pasivnosti prednika tuženika odnosno njegovog postupanja, već je posljedica nastupa pretpostavke iz čl. 12. st. 1. ZPONS-a na koje tuženik ni na koji način nije mogao utjecati. U brojnim odlukama ovog suda (primjerice Rev-943/2017 od 10. svibnja 2017., Rev-1054/21-4 od 11. studenoga 2021., Rev-670/2021-2 od 26. siječnja 2022. i dr.) izraženo je pravno shvaćanje da se u odnosu na prigovor zastare u situaciji kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga na koje ovrhovoditelj nije imao utjecaj, ima cijeniti kako pokretanje tog ovršnog postupka ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovno teći nakon što rješenje o obustavi tog ovršnog postupka postane pravomoćno.
8. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
9. Tužitelj se u prijedlogu poziva na odredbe čl. 3., 14. i 29. st. 1. Ustava, no nije učinio vjerojatnim da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom.
10. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava RH i Konvencije. Isto tako, to što sud nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava tužitelju bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje i jednakost pred zakonom odnosno sudovima. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije.
11. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješiti kao u točki I. izreke, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
