REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1049/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske-Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-650/2023-3 od 4. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-467/2017 od 22. svibnja 2023., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženice.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 1.045,98 eur sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (toč. I.), odbijen je zahtjev tužitelja da se isplata izvrši na žiro-račun punomoćnika tužitelja (toč. II.), te je naloženo tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.611,65 eur sa zateznim kamatama od 22. svibnja 2023. do isplate na žiro račun punomoćnika tužitelja (toč. III.).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja pod toč. I. izreke, a preinačena pod toč. III. izreke.
3. Ovaj sud, rješenjem broj Revd-1332/2025-2 od 1. travnja 2025., dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
"Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka imati prednost pred materijalnim dokazima, odnosno dostavljenim evidencijama radnog vremena?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud, uz naknadu troškova postupka, preinači nižestupanjske presude, a podredno da ih ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbaciti, a podredno odbiti reviziju kao neosnovanu.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.045,98 eur sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim na pojedine iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, s osnove neisplaćenih dodataka na plaću dodatka na plaću za rad na terenu za vremenski period od svibnja 2012. do lipnja 2014.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:
- da je tužitelj od 1. svibnja 2012. do 30. svibnja 2016. bio zaposlen na poslovima djelatne vojne osobe;
- da je tuženik kao poslodavac vodio evidenciju radnog vremena tužitelja u koju je upisivao slobodne dane koje je tužitelj koristio;
- da tuženik nije isplatio tužitelju za sporno razdoblje dodatke za odrađene prekovremene sate, za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i u smjenama;
- da je tuženik u spis dostavio knjigovodstvenu karticu naknade za rad na terenu za razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014., obračun plaće tužitelja (obračunske liste - karticu djelatnika) za razdoblje od kolovoza 2011. do lipnja 2014., tabelarni prikaz korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od 2011. do 2014., mjesečno izvješće o ostvarenim satima posebnih dodataka za razdoblje od kolovoza 2011. do travnja 2014. te izvod iz dnevne evidencije radnog vremena za razdoblje od kolovoza 2011. do svibnja 2014.;
- da je vještak izradio tri varijante nalaza i mišljenja, te je u svim varijantama izrade nalaza i mišljenja umanjio prekovremeni rad za korištenje slobodnih dana;
- da je prvostupanjski sud prihvatio varijantu nalaza i mišljenja u kojoj je po kazivanju tužitelja i svjedoka glede korištenja slobodnih dana, vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja odbio sve slobodne dane, dakle nije ih uračunavao u naknadu.
10. Uz utvrđenje, da tuženica kao poslodavac nije precizno vodila evidenciju o radnom vremenu, vezano za odrađeni prekovremeni rad, a što prvostupanjski sud utvrđuje na temelju iskaza svjedoka i tužitelja, nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev prema izračunu vještaka u varijanti 3. ostvarenog prekovremenog rada na terenu prema iskazima svjedoka i tužitelja s umanjenjem za iskorištene slobodne dane, pozivom na: čl. 10. st. 3. Zakona o obrani ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02 i 76/07), čl. 96. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09), Zakon o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13), Zakon o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19), Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09 i 118/12), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj 118/09), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine", broj 99/12).
11. S obzirom na sadržaj postavljenog pitanja, zbog kojega je revizija dopuštena, proizlazi da je sporan način utvrđivanja sati prekovremenoga rada i u vezi s tim imaju li personalni dokazi, poput iskaza tužitelja i svjedoka, prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima - evidencijama o radu.
12. O pravnom pitanju zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske, ovaj sud je u odluci broj Rev-927/2022 od 7. veljače 2023. (odlučujući o reviziji u predmetu u kojem je bio sporan način utvrđivanja sati prekovremenog rada i s tim u vezi sporno i pitanje odnosa između personalnih i materijalnih dokaza), izrazio pravno shvaćanje:
"Pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturiječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne) istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koji su isti jednim dijelom potpisali a drugim nisu, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju bilo tužitelj bilo svjedok do pokretanja sudskih postupaka iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne) obračunate prekovremen sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidenciju o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.".
13. Navedeno pravno shvaćanje iz prethodno citirane odluke prihvaća i ovaj sud, a u istoj je odluci dat i odgovor na postavljeno pravno pitanje zbog kojeg je u ovom predmetu dopuštena revizija.
14. Dakle, pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja i svjedoka imati prednost pred materijalnim dokazima - dostavljenim evidencijama o radu, zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, pri čemu je moguće osporavati točnost takve evidencije, potpisane i od strane tužitelja. U ovoj konkretnoj pravnoj stvari tužitelj je osporavajući vjerodostojnost tuženikove evidencije radnog vremena predložio dokaz saslušanjem svjedoka i vlastito saslušanje kao stranke te je sud prvog stupnja ocjenjujući izvedene dokaze, prihvatio iskaze kao istinite zbog njihove suglasnosti, zaključivši da tuženica kao poslodavac nije precizno vodila evidenciju o radnom vremenu, vezano za odrađeni prekovremeni rad.
15. Kako se u ovom postupku radi o sporu male vrijednosti, gdje se tijekom postupka pred sudom drugog stupnja nije mogla ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, to eventualno pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i na njemu utemeljeno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može imati utjecaj na pravilnost odluke u ovom sporu.
16. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
