REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5244/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Bojan Doneski, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Neda Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar u Garešnici, protiv tuženog Tvin d.o.o., Virovitica, Zbora narodne garde 2, OIB 38872693315, kojega zastupa punomoćnica Biljana Bandić Lutonski, odvjetnica u Osijeku, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, isplate i naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž R-56/2023-5 od 11. rujna 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-35/2023-17 od 14. srpnja 2023., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž R-56/2023-5 od 11. rujna 2025.
2. Tuženik je u odgovoru na prijedlog isti predložio odbiti kao neosnovan, potražujući pri tom trošak sastava odgovora na prijedlog.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.1. To stoga što predlagatelj u postavljenom pitanju polazi od utvrđenja suprotnih onima utvrđenim u predmetnom postupku. Naime, suprotno navodima tužitelja, drugostupanjski sud nije odluku o tužbenom zahtjevu utemeljio isključivo na temelju utvrđenja da je radno mjesto tužitelja ukinuto uslijed reorganizacije poslovanja poslodavca već je utvrđivao i cijenio i druge okolnosti, sve sukladno odredbama čl. 115. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje: ZR). Nadalje, za odgovoriti je predlagatelju i da odluke koje navodi kao razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, nisu odluke koje bi bile od značaja za odgovor na postavljeno pitanje u smislu citirane odredbe. To stoga jer navedene odluke nisu donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom slučaju.
4. Slijedom navedenog, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
5. Nadalje, tužitelj u prijedlogu sadržajno tvrdi da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, slijedom čega tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
6. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
7. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog jer isti nije bio potreban u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek