REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5150/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Porsche Versicherungs Aktiengesellschaft, Salzburg, Vogelweiderstrase 75, Austrija, Podružnica Zagreb – za osiguranje, Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 03432773181, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Zagrebu, D.T. Gavrana 13, protiv tuženika Zavarovalnica Triglav d.d., Ljubljana, Miklošičeva cesta 13, Slovenija, OIB: 80149195768, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević Šupuković, Zagreb, Maksimirska cesta 103., radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3142/2025-2 od 6. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1587/2024 od 20. lipnja 2025., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja, odbija se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3142/2025-2 od 6. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1587/2024 od 20. lipnja 2025., s time da je u prijedlogu naznačio pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"Postoji li obveza suda da obrazloži odlučne činjenice i razloge za odluku o prihvaćanju odnosno odbijanju primjene odredbe materijalnog prava koja utječe na pravni interes stranke u postupku te da li takvo propuštanje suda djeluje kao nerazmjerno ograničenje prava stranke na pravično suđenje?
Je li žalbeni sud dužan odgovoriti na sve žalbene prigovore koji su od odlučnog značenja za odluku u sporu, kada žalba sadržava konkretne prigovore u odnosu na pogrešnu ocjenu materijalnog prava odnosno pogrešnu ocjenu materijalnih dokaza, te je li pritom dužan obrazložiti (ne)postojanje aktivne legitimacije tužitelja u odnosu na to što tužitelj tijekom postupka nije dostavio obostrano potpisani ugovor (policu) o osiguranju s pripadajućim uvjetima u izvorniku i/ili ovjerenoj preslici kao dokazu odlučne činjenice (ne)postojanja ugovornog odnosa (osiguranje automobilskog kaska) na kojem se temelji tužbeni zahtjev?".
2. Nadalje, tuženik još u prijedlogu ističe da mu je pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije je odgovoreno, s time da je tužitelj zatražio naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje nisu pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, u odnosu na prvo pitanje valja odgovoriti da u svakom slučaju postoji obveza suda da obrazloži odlučne činjenice i razloge za odluku o prihvaćanju odnosno odbijanju primjene materijalnog prava. Međutim, pozitivan odgovor na ovo pitanje ne može dovesti do drugačije odluke suda. To zbog toga jer u stvari navedenim pitanjem tuženik još jednom izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom, a to svakako nije razlog za intervenciju ovog suda i dopuštenje revizije. Odgovor na drugo pitanje proizlazi iz odredbe čl. 375. st. 1. ZPP, koja je jasna i nedvosmislena i ne daje prostora za drugačije tumačenje.
5. Prema tome, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.
6. Nadalje, ovaj sud je stava da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava – pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u prijedlogu. To iz razloga što je tuženiku omogućeno da ravnopravno sudjeluje u postupku, da iznosi sve prigovore i predlaže dokaze, nižestupanjske presude su obrazložene pa se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga, niti po ovoj osnovi (čl. 385. st. 2. ZPP) nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
7. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (toč. III. izreke).
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
