REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5139/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, kojeg zastupa ravnatelj ĐF, dr. med., protiv tuženika Slavonije DI d.o.o., Slavonski Brod, Svetog Lovre 75, OIB 25301779247, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-545/2025-2 od 29. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-70/2025-3 od 7. travnja 2025., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravno pitanje se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pristup sudu zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija).

2. Tužitelj na taj prijedlog nije odgovorio.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.

4.1. Pitanje koje je tužitelj u prijedlogu naznačio, koje glasi: „Ukoliko je tužitelj uz tužbu kao dokaz izvršene uplate dostavio svoje interne dokumente (koji sadrže isključivo podatak o datumu plaćanja) i predložio provođenje vještačenja, proizlazi li iz dostavljene materijalne interne dokumentacije tužitelja, a bez provođenja predloženog vještačenja, osnovanost tužbenog zahtjeva?“ nije pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi. Tužitelj je uz tužbu dostavio dokaz o plaćanju koji tuženik spominje u naznačenom pitanju, a tuženik se u obrazloženju naznačenoga pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva, iznoseći tu tvrdnju nekoliko puta, na to da „osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi“. Iz tužbe koju je tuženik uz prijedlog dostavio proizlazi da je tužitelj iznio činjenicu da je platio troškove liječenja svoga osiguranika za koje od tuženika kao štetnika u ovoj parnici traži regres. Tuženik, koji se u prijedlogu za dopuštenje revizije ne poziva na to da mu tužba s pozivom na davanje odgovora na nju nije uredno dostavljena, nije odgovorio na tužbu pa se smatra da je priznao činjenice navedene u tužbi. To je, uz ispunjenje ostalih pretpostavki iz članka 331.b stavka 1. ZPP, ispunjenje kojih tuženik ne osporava, bilo dovoljno da prvostupanjski sud donese predmetnu presudu zbog ogluhe, jer je točkom 2. spomenute odredbe propisano da je za donošenje presude zbog ogluhe potrebno i to da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Nije, dakle, prepreka za donošenje presude zbog izostanka bilo to što je tužitelj činjenicu na koju se pozvao – to da je platio troškove liječenja, dokazao tek svojom „internom dokumentacijom“, dok god činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate (članak 331.b stavak 1. točka 3. ZPP). Dakle, tužitelj je iznio činjenicu da je platio troškove liječenja, a nije tužbi priložio dokaz iz kojega bi proizlazilo suprotno (koji bi ukazivao na to da te troškove nije platio), te tuženik tu činjenicu nije osporio. Neosnovano je tuženikovo pozivanje u prijedlogu za donošenje revizije na određene odluke županijskih sudova uz tvrdnju da je u njima u vezi s naznačenim pitanjem zauzeto shvaćanje s kojim nije podudarno shvaćanje iz predmetne drugostupanjske presude, jer se ovdje ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

4.2. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

5.1. Tvrdnju o povredi prava na pristup sudu tuženik obrazlaže tek neosnovanim pozivanjem na pogrešnu primjenu članka 331.b stavka 1. ZPP pa tako nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno to pravo.

5.2. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 3. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek