REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5133/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać – Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Janković i Burazin iz Karlovca, protiv tuženika VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku iz Karlovca, radi utvrđenja i dr., odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž – 1014/2023-4 od 11. lipnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P - 672/2020-14 od 28. rujna 2023., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž – 1014/2023-4 od 11. lipnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P - 672/2020-14 od 28. rujna 2023.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužiteljice, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje odnosno odbija prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava (su)vlasništva na nekretninama upisanim u k. o. [katastarska općina], koji zahtjev temelji na činjeničnom osnovu da je zakonska nasljednica iza pok. oca OS iza kojeg je provedena ostavinska rasprava na način da je ona zatajena nasljednica dok je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nasljednikom proglašen tuženik. Kako je riječ o nasljedničkom zahtjevu, pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima: - „…da su predmetne nekretnine upisane kao suvlasništvo tuženika temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju broj O - 879/07 donesenog u ostavinskom postupku iza pok. OS“, - da je „…OS umro **.**.2000., a 2007. godine da je smrtovnica predana sudu, te da je dana 12. rujna 2007. doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kojim rješenjem je kao nasljednikom na ostavinskoj imovini ostavitelja, pa tako i na predmetnim nekretninama, proglašen tuženik…“, - da je „…OS imao dvoje djece; tužiteljicu i ŠS, koje su njegove nasljednice prvog nasljednog reda, iako nisu sudjelovale u ostavinskom postupku koji je vođen iza pok. OS…“, - „…nasljedničkom izjavom ŠS da se prihvatila nasljedstva iza pok. oca i nasljednički dio ustupila sestri, ovdje tužiteljici. Dakle, tužiteljica, kao kćer pok. OS njegova zakonska nasljednica prvog nasljednog reda nije sudjelovala u ostavinskom postupku iza pok. oca jer ju je zatajio tuženik…“, - „…da je tuženik nesavjesni držatelj ostavine i nesavjesni posjednik…, - da „…je ostavitelj umro **.**.2000., a tužba da je podnesena 28.12.2020…“, te razlozima u primjeni odredbe čl. 144. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“; broj 52/1971, 47/1978, 71/1991, 37/1994, 56/2000, 48/2003; dalje: ZN): - da je kod nasljedničke tužbe „…pasivno legitimirana na nasljednički zahtjev ona osoba koja je faktično ušla (u cijelosti ili djelomično) u pravni položaj nasljednika koji joj ne pripada (VS, Rev - 688/2010) onemogućujući time nasljedniku (onome koji je aktivno legitimiran) da faktično zauzme onaj pravni položaj koji mu pripada na osnovi njegovog nasljednog prava…“, - da se u konkretnom slučaju „…radi o nasljedničkom zahtjevu (članak 144. ZN) kojim tužiteljica zahtijeva ostavinu kao nasljednica ostavitelja. Međutim, to pravo joj je zastarjelo jer je od smrti ostavitelja do podnošenja tužbe u ovom predmetu proteklo više od 20 godina….“. Kod navedenih činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se pobijana odluka temelji, pravna pitanja koja je u prijedlogu naznačila tužiteljica i odnose se na razlikovanje nasljedničke tužbe od tužbe za zaštitu prava vlasništva, kao i razlozi na kojima temelji ova pitanja ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se pobijana odluka temelji, pa takva pitanja nisu pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se pobijana odluka temelji proizlazi da je riječ o nasljedničkoj tužbi iz odredbe čl. 144. ZN-a, prema kojoj pravo zakonskog nasljednika prema nepoštenom posjedniku zahtijevati ostavinu zastarijeva za 20 godina od smrti ostavitelja (u tom smislu ovaj revizijski sud: Gzz – 97/57 od 3. studenog 1957., Rev – 1058/98 od 13. ožujka 2002., Gž – 3142/75 od 5. studenog 1975., Gž – 4814/76 od 20. prosinca 1977. i dalje).

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 3. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa