REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-322/2023-8

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužitelja RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Renata Plešnar, odvjetnica iz Zagreba, Đorđićeva 16, protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, radi poreza na dohodak od imovine, 3. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-14/21-01/387, URBROJ: 513-04-22-2 od 15. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-14/21-01/387, URBROJ: 513- 04-22-2 od 15. prosinca 2022. odbijena je žalba tužitelja protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Krapina, Ispostave Krapina KLASA: UP/I-410-23/2021-013/00005, URBROJ: 513- 007-02-01-2021-0002 od 22. studenog 2021. kojim mu je utvrđena porezna osnovica i porez na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2020. i to porezna osnovica u iznosu od 991.000,00 kn te porez na dohodak u iznosu od 237.840,00 kn.

2. Tužitelj je u tužbi u bitnome naveo da pobijano rješenje nije zakonito iz razloga što tuženik uopće nije razmotrio žalbu, što je povrijedio načelo utvrđivanja materijalne istine zajamčeno Zakonom o upravnim sporovima, koje propisuje da se "u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari" i nije mu omogućio učestvovanje u upravnom postupku. Dodao je da se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je stekao nekretninu na temelju kupoprodajnog ugovora od 7. srpnja 2020. upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu 300.000,00 kn. Iznio je da je predmetnu nekretninu prodao 5. siječnja 2020., a da je kupoprodajna cijena utvrđena rješenjem Porezne uprave, Ispostave Zaprešić, u iznosu od 1.300.000,00 kn. Nastavio je da mu je, s obzirom da je otuđio predmetnu nekretninu u roku kraćem od dvije godine, rješenjem utvrđen porez i prirez na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2020. godinu u iznosu od 237.840,00 kn, a kao izdatak utvrđen mu je i plaćeni porez na promet nekretnina pri stjecanju predmetne nekretnine u iznosu od 9.000,00 kn. Opisao je da mu je utvrđen izdatak u ukupnom iznosu od 309.000,00 kn. Istaknuo je da tuženik uopće nije uzeo u obzir njegove žalbene navode, iako je u žalbi dostavio sve relevantne podatke iz kojih je bilo razvidno da je u ugovoru o kupoprodaji navedena cijena od 1.270.000,00 kn, a koju cijenu je prihvatila Porezna uprava Zaprešić prilikom donošenja rješenja o porezu na promet nekretnina 23. listopada 2020. Napomenuo je da, međutim, navedena cijena nije stvarna, a niti je tržišna, jer je stvarna cijena iznosila 900.000,00 kn, a koliko je on stvarno i primio. Obrazložio je da je u ugovoru navedena veća cijena na traženje kupca IS, iako je stvarna i dogovorena cijena bila 900.000,00 kn. Naveo je da je nakon što je ugovor sklopljen i nakon što je primio iznos od 900.000,00 kn na svoj tekući račun (dana 9. listopada 2020.) tražio od g. IS da naprave aneks ugovora kojim će ispraviti netočno navedenu cijenu, međutim, da je navedeni gospodin otišao iz Hrvatske i iako je obećavao da će doći i potpisati aneks, to nije učinio. Dodao je da je radi toga bio prisiljen podnijeti tužbu radi pobijanja odredbe ugovora kojom je utvrđena cijena. Iznio je da se o spomenutim navodima tuženik uopće nije očitovao niti je utvrdio sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove pravne stvari. Smatra da takvo postupanje prvostupanjskog i drugostupanjskog organa nije zakonito uzimajući u obzir činjenicu da tuženik kod donošenja odluke uopće nije razmotrio sve relevantne činjenice važne za rješavanje ove pravne stvari. Zaključio je da je očigledno da cijena navedena u kupoprodajnom ugovoru nije bila stvarna i realna te da porezno tijelo nije na adekvatan način utvrdilo koji iznos je on primio za prodaju predmetne nekretnine odnosno koji iznos kupoprodajne cijene mu je za predmetnu nekretninu kupac isplatio. Na ročištu je naveo da je poslovni broj pod kojim se sada vodi njegova tužba pred Trgovačkim sudom u Zagrebu P-2084/2025. Istaknuo je da je osporavano rješenje nezakonito jer tijelo nije utvrdilo sve činjenice, jer postoji ispis iz njegovog bankovnog računa iz kojeg proizlazi da je primio samo 900.000,00 kn. Dodao je da prema članku 11. Zakona o porezu na dohodak, dohodak predstavljaju primici, a da je on primio samo 900.000,00 kn, pa da je to trebala biti osnovica poreza. Zaključio je da je poreznom tijelu bilo prezentirano da je pokrenut sudski postupak radi poništenja ugovorne odredbe o cijeni. Predložio je da se poništi drugostupanjsko rješenje uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište na kojem je saslušan tužitelj.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj otuđio nekretninu u roku kraćem od dvije godine te da mu je prvostupanjskim rješenjem utvrđena porezna osnovica i porez na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2020. i to porezna osnovica u iznosu od 991.000,00 kn te porez na dohodak u iznosu od 237.840,00 kn.

7. Sporno je, je li pravilno tužitelju utvrđena visina te obveze, a imajući u vidu navod tužitelja da cijena navedena u kupoprodajnom ugovoru nije stvarna niti tržišna, jer je stvarna cijena iznosila 900.000,00 kn.

8. Člankom 58. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16., 106/18. 121/19. i 32/20.) propisano je da se dohotkom iz članka 56. toga Zakona smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava, da se otuđenjem smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos, da dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda, a da se troškovi otuđenja mogu odbiti kao izdaci (stavak 1.). Nadalje, dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. toga članka ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavaka 5. i 6. toga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave (stavak 2.).

9. Iz prvostupanjskog rješenja proizlazi da je na temelju službenih podataka o prometu nekretninama utvrđeno da je tužitelj otuđio nekretninu unutar roka od dvije godine od dana stjecanja što se prema Zakonu o porezu na dohodak smatra oporezivim dohotkom od imovine i imovinskih prava. Opisano je da je iznos primitka i izdatka utvrđen na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog 5. listopada 2020. između tužitelja kao otuđitelja i pravne osobe ZAGREB 05 j.d.o.o. kao stjecatelja, a da je otuđena nekretnina upisana u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] kč. br. [katastarska čestica] na adresi [adresa], ukupne površine 3359 m2 od čega je zgrada mješovite uporabe površine 105 m2, nadstrešnica površine 112 m2, poslovna zgrada površine 977 m2, poslova zgrada površine 625 m2 i dvorište površine 1540 m, a da je tržišna vrijednost otuđene nekretnine prema rješenju Porezne ispostave Zaprešić KLASA: UP/I-410-20/20-01/864, URBROJ: 513-07-22-03-20-2 od 23. listopada 2020. utvrđena u iznosu od 1.300.000,00 kn, a da ukupni izdatak čini nabavna vrijednost nekretnine čija kupoprodajna vrijednost iz ugovora od 7. srpnja 2020. iznosi 300.000,00 kn, utvrđena i kao tržišna vrijednost prema rješenju Porezne ispostave Zaprešić KLASA: UP/I-410-20/20-01/554, URBROJ: 513-07-22-03-20-2 od 14. srpnja 2020., s time da se nabavna vrijednost nekretnine uvećava za troškove koji se priznaju sukladno Zakonu o porezu na dohodak u iznosu od 9.000,00 kn. Vezano uz prigovor tužitelja da je podnio radi pobijanja odredbe ugovora kojom je utvrđena prodajna cijena otuđene nekretnine navedeno je da se navodi iz prigovora ne mogu prihvatiti, jer predmet tužbe nije riješen, no da može tražiti obnovu postupka nakon pravomoćnosti presude. Zaključeno je da je na temelju iznosa primitaka i izdataka utvrđen dohodak od otuđenja nekretnina u iznosu od 991.000,00 kn, a da je na utvrđeni dohodak obračunat porez na dohodak od otuđenja primjenom stope 24%.

10. Iz osporavanog rješenja tuženika proizlazi da je tužitelju utvrđen porez i prirez na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava za 2020. godinu u iznosu od 237.840,00 kn, budući da je nekretninu otuđio u roku kraćem od dvije godine. Navedeno je da je kao izdatak tužitelju utvrđen i plaćeni porez na promet nekretnina pri stjecanju predmetne nekretnine u iznosu od 9.000,00 kn, s tim da rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda od trenutka nastanka izdatka do trenutka kada je ostvaren primitak po osnovi otuđenja nekretnine nije ostvaren pa isti nije niti primijenjen. Dodano je da je slijedom navedenog tužitelju utvrđen ukupni izdatak u iznosu od 309.000,00 kn. Izneseno je da sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak gdje je propisano da se kod ostvarivanja dohotka od imovinskih prava izdaci utvrđuju u visini stvarno nastalih izdataka za koje porezni obveznik posjeduje uredne i vjerodostojne isprave, prvostupanjsko porezno tijelo je tužitelju pravilno utvrdilo izdatke. Nastavljeno je da je kao primitak tužitelju utvrđen iznos od 1.300.000,00 kn koliko je navedeno u ugovoru o kupoprodaji kojim je porezni obveznik otuđio nekretninu 5. listopada 2020. Zaključeno je da, pregledom podataka spisa predmeta te uvidom u zapisnik i obrazloženje rješenja, nisu osnovani navodi kojima tužitelj ističe da porezno tijelo nije cijenilo navode iz prigovora, jer je u obrazloženju navedeno da se prigovori o pokrenutom sporu ne mogu prihvatiti, ali da porezni obveznik može po pravomoćnosti presude podnijeti zahtjev za obnovu postupka.

11. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 7. srpnja 2020. između BY THE WAY j.d.o.o., Zagreb, kao prodavatelja, i tužitelja, kao kupca, utvrđeno je da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 300.000,00 kuna.

12. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog 5. listopada 2020. između tužitelja, kao prodavatelja, i ZAGREB 05 j.d.o.o., Zagreb, kao kupca, utvrđeno je da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 1.300.000,00 kuna. Nadalje, iz ovjere broj: OV-4871/2020 od 5. listopada 2020. na tom ugovoru utvrđeno je da je tužitelj priznao potpis na pismenu kao svoj.

13. Iz iskaza tužitelja danog na ročištu 4. studenog 2025. proizlazi da je tužitelj iskazao da je sklopio ugovor o kupoprodaji sa ZAGREB 05 j.d.o.o., Zagreb, 2020. godine, a da je dogovorena cijena bila 900.000,00 kn, koje je i primio na račun. Izjavio je da je direktor društva IS tražio da u ugovor naznače cijenu od 1.300.000,00 kn. Dodao je da je on tu nekretninu prodao, pa da sada Porezna uprava od njega traži da plati porez na iznos naznačen u ugovoru (1.300.000,00 kn), a ne na iznos koji je zaprimio (900.000,00 kn). Na poseban upit suda zašto je potpisao ugovor na kojem je napisana cijena od 1.300.000,00 kn, ako je dogovorena cijena od 900.000,00 kn tužitelj je odgovorio da ne zna, da je želio prodati nekretninu, da ne zna zašto je IS inzistirao na tome, ali da kako je porez na promet nekretnina plaćalo društvo ZAGREB 05 j.d.o.o., Zagreb, da je on to potpisao. Na daljnji upit suda je li primio što na ruke vezano uz isplatu kupoprodajne cijene odgovorio je da nije.

14. Sud ne vjeruje iskazu tužitelja da je cijena bila 900.000,00 kn, budući da isto nije logično. Naime, cijena je bitan sastojak kupoprodajnog ugovora te je tužitelj potpisom tog ugovora potvrdio upravo cijenu navedenu u tom ugovoru (1.300.000,00 kn). Ističe se da tužitelj nije dokazao da je pobio tu odredbu ugovora. Stoga prema mišljenju ovog suda osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odbiti tužbeni zahtjev.

U Zagrebu 3. prosinca 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnica Renata Plešnar – e. komunikacijom

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak – e. komunikacijom

3. u spis