REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1697/2020-81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sucu pojedincu Olji Krčar Mišić uz sudjelovanje zapisničara Ljiljanu Hrastović, u kaznenom predmetu protiv optuženog MH zbog kaznenog djela iz članka 179a. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, dalje u tekstu KZ/11) povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO -DO- 4138/20 od 14. rujna 2020., uz izmjenu činjeničnog opisa od 29. travnja 2025. i 1. prosinca 2025., u prisutnosti savjetnika općinskog državnog odvjetnika u Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu ĆH, optuženog MH te branitelja Ivana Kobaša, odvjetnika iz [adresa], **.**.2025. objavio je, a 1. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., dalje: ZKP) stavlja se izvan snage presuda o kaznenom nalogu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 22. rujna 2020, broj K-1697/20-2.

II/ Na temelju članka 455. ZKP

optuženi MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin UH i RH, rođene M, rođen **.**.1963., u [adresa], Refederacija BiH, s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, inženjer tekstila, pismen, sa završenom VŠS, nezaposlen, s povremenim primanjima, vojsku služio JNA 1983.-1983. u Kruševcu, te sudionik Domovinskog rata od 1992. -1995., odlikovan medaljom "Oluja", bez čina, vlasnik kuće na adresi prebivališta 1/1, površine 154 m2, vlasnik osobnog vozila marke Mercedes, model 211, godište 2006., vlasnik kombija Renault Trafic, godište 2000., ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivan,

k r i v  j e

što je

- u vremenskom razdoblju od lipnja do kolovoza 2019., u [adresa], u nakani da ustraši i ponizi svoju suprugu ĐH te djecu ČH, AH, UH i TH, protivno članku 10. točka 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, učestalo ih vrijeđao, govoreći tako ĐH "da je kujetina, ubojica djece, krmača, bosanska bezgaćuša, kurvetina koja mu hoće oduzeti imovinu, da njezin šugavi smrdljivi otac koji je pokojni joj nije ništa dao u životu, da nikada ništa u životu nije zaradila niti pet kuna i da nikad neće ništa dobiti", dok je djeci AH, ČH, OH i TH govorio pogrdne riječi "paščad i ščenad te paraziti", a AH govorio "debeloguza, lijenčina, dabogda ne rodila, zla", ČH govorio "da je kurva, da ima kopile, da je debela ", TH govorio "da je đubre, smeće", a UH govorio " da kakva mu je to bijela mrlja nasred lica, da je pederčina, da su mu drugi svršavali po licu, da se sav ošugavio, da tko zna čija je on izdrkalina ", a što je kod supruge ĐH te djece ČH, AH, UH i TH prouzročilo osjećaj poniženosti, manje vrijednosti i bespomoćnosti te ih doveo u stanje dugotrajne duševne boli,

- dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod članova obitelji izazvao strah za njihovu sigurnost te ih doveo u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

- čime je počinio pet kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece - nasiljem u obitelji - opisano u članku 179.a KZ/11, u svezi s člankom 51. KZ/11

te se optuženiku MH na temelju članka 179a KZ/11 za pet kaznenih djela iz članka 179a KZ/11

u t v r đ u j u

KAZNE ZATVORA U TRAJANJU 6 (ŠEST) MJESECI ZA SVAKO DJELO

pa se temelju članka 51. KZ/11 optuženi MH

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

OD 1 (JEDNE) GODINE

na temelju članka 56. KZ/11 optuženom MH

i z r i č e s e

UVJETNA OSUDA

te se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

III/ Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP oštećena ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj] se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

IV/ Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženi MH obvezuju se na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP, i to u paušalnom iznosu od 1.000,00 eura (tisuću eura), koje troškove je optuženik dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.

O b r a z l o ž e n j e

1. Uvodno označenom optužnicom Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo je MH za učin pet kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece, nasiljem i obitelji iz članka 179a Kaznenog zakona, sve u svezi članka 51 . KZ/11. U optužnici je predloženo izdavanje kaznenog naloga, a koji prijedlog iz optužnice je sud prihvatio te je donio presudu s kaznenim nalogom, a na koju je optuženik uložio prigovor.

Državno odvjetništvo izmijenilo je činjenični opis optužnice 29. travnja 2025. i 1. prosinca 2025.

Nakon provedenog kaznenog postupka donesena je ova nepravomoćna presuda, a kojom je pod točkom I presuda s kaznenim nalogom stavljena izvan snage.

Državno odvjetništvo je za kaznena djela iz optužnice primijenilo Kazneni zakon (Narodne novine broj 125/11, 144/11, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu KZ/11), a koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja ovih kaznenih djela . Nakon inkriminiranog razdoblja, dakle kolovoza 2019., pa do trenutka donošenja ove presude Kazneni zakon izmijenjen još pet puta, i to izmjenama objavljenim u Narodnim novinama broj 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/2025. Prema članku 3. KZ/11 prema počinitelju se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u trenutku počinjenja kaznenog djela, osim ako se zakon izmijenio na način da bi bio blaži za počinitelja. Budući da je kasnijim izmjenama postrožen zakonski minimum kazne za ovo kazneno djelo, to sud nije utvrdio da bi Kazneni zakon nakon inkriminiranog razdoblja bio izmijenjen na način da bi isti bio blaži za počinitelja, pa je stoga primijenjen Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela, a kako je to kvalificirao i državni odvjetnik u optužnici.

Sud je izmijenio činjenični opis na način da je iz istog ispustio riječi „da je lopov, lažljivac“, a u odnosu na riječi koje je optuženik izgovorio TH. Naime, svjedoci uz uvrede koje su ostale činjenično opisane, opisuju i druge uvrede, no ne govore o tome da bi mu izgovorio da je lopov i li lažljivac. Sud nije bio ovlašten intervenirati u činjenični na način da dodaje uvrede proizašle iz rezultata dokaznog postupka, budući da ovlašteni tužitelj to nije napravio jer bi time prekoračio optužbu. Ispuštanjem riječi iz činjeničnog opisa, sud je intervenirao u činjenični opis na način da ga je uskladio s rezultatima dokaznog postupka, a time nije prekoračio optužbu.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice optuženi MH je naveo da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu, i to rješenje s rasprave od 6. rujna 2024., kaznenu prijavu list 1 spisa, dopis list 2-4 spisa, dopis Katastra i posjedovni list 19-21 spisa, dopis ZK suda list 22 spisa, zapisnik o zaprimanju kaznene prijave list 23-24 spisa, e-mail list 25 spisa, fotografije ekrana mobilnog uređaja list 26-27 spisa, preslike poruka list 28-29 spisa. Nadalje, pročitan je prijedlog za kazneni progon list 30 spisa, dopis CZSS s popratnom dokumentacijom list 34-38 spisa, izvješće o pružanoj intervenciji list 41-43 i 44-45 spisa, dopis CZSS list 52-53 spisa, e-mail korespondenciju list 54-59 spisa, dopis CZSS s popratnom dokumentacijom list 60-68 spisa, uvjerenje o osposobljavanju i diploma list 81-82 spisa, dopisi okrivljenika u priloga odgovora na optužnicu list 115-120 spisa, izvadak iz zemljišnih knjiga list 121 spisa, podneske u prilogu dopisa branitelja list 158-161 spisa te e-mail na listu 170-171 i 179-192 spisa. Izvrši je uvid u fotografije na listu 40 spisa te je razgledana snimka s lista 158 spisa.

Nadalje, na raspravi je izvršen uvid u spis K-398/19.

Na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka ĐH s rasprave od 25. travnja 2022. list 155-156 spisa. Naime, radi se o svjedokinji koja je ispitana na raspravi pred strankama, njezino ispitivanje je provedeno sveobuhvatno te su stanke imale mogućnosti postaviti svjedoku pitanja. Stoga, sud je utvrdio kako je ovaj dokaz dovoljno provesti čitanjem, osobito u cilju što manjeg daljnjeg uznemiravanja i viktimizacije žrtava ovog kaznenog dje la.

Na temelju članka 431. stavka 1. točke 7. ZKP pročitani su iskazi svjedoka TH s rasprave od 27. listopada 2023. list 207- 210 spisa, AH s rasprave od 26. ožujka 2024. list 218-220 spisa i JH s rasprave od 26. ožujka 2024. list 221-223 spisa.

Na raspravi su u svojstvu svjedoka ispitani ČH i UH.

Po službenoj dužnosti pročitana je izreka presude broj K-398/19-188 od 10. ožujka 2022. list 232-255 spisa s pripadajućom potvrdom pravomoćnosti list 256 spisa.

Prije kraja dokaznog postupka izvršen je uvid u izvod iz kaznene evidencije za optuženika te je optuženi MH iznio obranu.

4. U obrani na raspravi 8. rujna 2025., a koja rasprava je prekinuta pa nastavljena 9. rujna 2025. optuženi MH je naveo kako ostaje kod obrane koju sam iznio na raspravi 19. studenog 2024., nakon čega je njegova obrana s rasprave od 19. studenoga 2024. pročitana.

Pa je tako na raspravi 29. studenog 2024. optuženik u obrani naveo kako se on s oštećenom ĐH vjenčao 6. listopada 1990., kada je ĐH bila trudna. Dodao je i kako je on tada u nju bio zaljubljen i da nije vidio cjelokupnu sliku, no kada je ĐH rodila prvo dijete, da su počeli problemi. Naime, naveo je da kada se dijete rodilo, da je ĐH postala nervozna, bacala je stvari i vrijeđala ga. I unatoč tome, on je ostao uz nju jer je tako odgojen. Dodao je i kako je on u to vrijeme bio i „na frontu“, radio je i često nije bio kod kuće. ĐH je zbog toga iskazivala bijes, nije bila zadovoljna, rodila je tako četvero djece, a on je pokušavao da sve bude što više normalno. ĐH je stalno radila probleme u smislu da je prijetila da će se ubiti, da će se baciti s mosta i tome slično te je imala živčane slomove, a on je to pokušavao sakriti od djece. Kako su godine prolazile, njihov odnos se promijenio na način da je ĐH pokazivala hladnoću prema njemu, nisu bili intimni, nije pokazivala znakove pažnje, nije radila nikakve kućanske poslove, a on je preuzeo brigu oko djece, škole, vožnju na aktivnosti i sve ostalo te se kroz vrijeme ohladio u odnosu na ĐH. U jednom trenutku je preko Facebook-a stupio u kontakt sa svojom bivšom djevojkom s kojom je bio u vezi dok su studirali te s kojom je razmijenio poruke preko Facebook-a. Jednog dana kada je putovao prema moru, a to je bilo negdje oko Velike Gospe, ĐH i djeca su otkrila te poruke. Najstariji sin ga je onda nazvao i počeo na njega vikati te mu je svašta ružno izgovorio, a nakon nekog vremena mu je u telefonskom razgovoru rekao da mu jebe majku i da će ga ubiti. Optuženik navodi kako je bio šokiran takvim njegovim ponašanjem i rekao mu je da ga ne čeka kući kada dođe s puta. U pozadini je čuo i njegovog mlađeg brata kako psuje i prijeti da će ga ubiti, zaklati, pa im je optuženik svima rekao da ga ne čekaju kući kada se vrati. Njihove sestre su mu također pisale da im više nije otac i da nema više ništa s njima. Dodao je kako ih je on tada u više navrata pokušavao nazvati i objasniti im sve što je proživljavao kroz sve te godine, no oni nisu s njime htjeli uopće razgovarati. Nakon toga nastao je još veći problem, a to je bilo nakon dvadesetak dana kada se vratio kući i u sobi je zatekao mlađeg brata i pitao ga da zašto je on još tu i kome on prijeti da će ga zaklati. Mlađi brat ga je prvo ignorirao nakon čega je optuženik lupnuo nogom o stol i rekao mu ''ajde napravi to, ubij me''. Na to je mlađi brat skočio i počeo urlati, a od jednom su sva njegova braća i sestre i ĐH bili oko njega te su ga počeli udarati, šakama i rukama, a povod toga je bio taj da je on samo podigao ruku. On je na to prekrio lice rukama da bi oni u jednom trenutku rekli da će zvati policiju. Po dolasku policije rekli su da im je on prijetio, da ih je vrijeđao. Uskladili su svoje iskaze da bi ga okrivili za sve. Optuženik je istaknuo kako su sve te optužbe bile lažne. Dalje je opisao kako je nakon tog događaja bilo strašno, svakodnevno su ga pljuvali, ponižavali ga, govorili mu da je smeće, lažni branitelj i tome slično. Na temelju tih lažnih optužbi on je bio maknut iz kuće koju je sam sagradio i to na zemljištu koje je samostalno kupio. Iduće četiri godine više je bio prisilno odsutan iz kuće nego što je tamo živio jer svaki put kada bi sud ukinuo mjere oni bi ga ponovno prijavili. Strašno mu je to da on mora napuštati kuću da bi oni ostali tamo i „širili se“. Mislio je da će im proraditi svijest i da će mu se ispričati, no to se nikada nije dogodilo. Kada je to sve uzelo maha, on ih se odrekao i to javno jer se zakonski nije mogao odreći djece. Više ih ne smatra svojom djecom. Nakon što je na osnovu njihovih laži pravomoćno osuđen vratio se kući te su mu ukinute mjere opreza. Od tada svakodnevno trpi vrijeđanja i ponižavanja na način da mu i ĐH i djeca jebu mater, govore mu da je smeće i da neće dugo. On je protiv njih podnio kaznene prijave zbog prijetnji i davanja lažnog iskaza, no državno odvjetništvo već pet godina po tome nije poduzelo ništa, a svaki put kada bi se on interesirao o statusu prijava, rečeno mu je da su izvidi i dalje u tijeku. Na posebno pitanje branitelja naveo je da nije točno ovo što mu se u činjeničnom opisu optužbe stavlja na teret da je govorio ĐH da je kujetina, ubojica djece i sve ovo ostalo za što ga se tereti. Nadalje, nije točno ni da bi ostalim označenim oštećenicima govorio da su paščad, štenad, paraziti i sve ostalo što se činjenično navodi. To su oni dramatično i lažno opisivali događaje kako bi prikazali kao da su zlostavljani, da je on bolesnik. Na daljnji upit branitelja, a vezano uz snimku koju je predložio da se razgleda kao dokaz, naveo je da je na toj snimci razvidan događaj od prošle godine kada je on u 01,00 u noći prao zube te su ga ĐH i njeno dvoje djece, i to ovi mlađi, čija imena on ne voli izgovarati, napali da je pišao po njihovom autu što nije bilo istina, potom su ga počeli vrijeđati na hodniku, on je to sve snimao pa ga je njihova majka (ĐH) rukom udarila po ruci te mu je izbila mobitel iz ruke. Oni su na to zvali policiju, a da on to nije snimao ta bi im priča i prošla. Tada su svi bili odvedeni na Oranice. Naveo je i kako on i inače sve snima jer mu je to jedini način obrane protiv njih petero, a sada protiv njih troje da ga ne mogu lažno optuživati. Dodao je i kako oštećenici stalno vrše pritisak na institucije i podnose lažne prijave, a da on u kući svakodnevno trpi maltretiranje od bivše supruge na način da gasi grijanje, uđe gdje on boravi i smeta mu, puši u tim prostorijama, sve zadimi, a kada on otvorim prozor ga napada. Optuženik je prilikom iznošenja obrane postao emotivan te je na kratko zaplakao.

Nakon što je na raspravi 8. rujna 2025. pročitana obrana optuženika s rasprave od 19. studenoga 2024., optuženik je naveo kako bi toj obrani još dopunio kako on od početka braka nije bio sretan s ĐH, ona je radila probleme od početka, lupala je po kući, imala je histerične ispade, tresla se, vikala, imala živčane slomove. Ona nije htjela niti djecu, djeca su slučajno dolazila na svijet, on je pazio, no nije uvijek bilo uspješno. Dodao je kako ga je ĐH izbjegavala u krevetu, čudno se ponašala, dok je on sve dao za njih. Optuženik je dodao i kako je on bio usamljen zbog odnosa sa svojom suprugom. Naveo je i kako ga ĐH i djeca stalno lažno optužuju, a da je zadnji puta bilo tako kada su ga lažno prijavili jer nije pustio vještaka i sudsku komisiju da uđu u kuću i rade izmjeru pa je zbog toga tri mjeseca proveo u zatvoru i to na osnovi njihovih gnjusnih laži da bi se dokopali njegove imovine. Vezano uz inkriminirano razdoblje, optuženik je sada naveo kako je on cijelo to vrijeme bio u Jadranovu, primao goste, čistio apartmane, ne zna je li jednom ili dva puta cijelo to razdoblje došao u Zagreb, i to samo ako bi imao nešto za obaviti, sud ili slično i vratio se nazad. Dodao je kako tome mogu posvjedočiti njegova sestra koja je vlasnica apartmana na Jadranovu, a s kojom je dijelio zaradu, dok je on te apartmane čistio i iznajmljivao. Dodao je kako je „ovaj“ momak što je danas iskazivao (misleći pritom na svog sina UH) ga samo „tovari“, a čuo ga je jednom kod kuće kada je pričao s ostatkom obitelji i rekao im je neka ga samo „trpaju“. Stoga, optuženik je naveo kako on nije imao drugi način nego da snima njihov odnos prema njemu i to je dostavio u spis. Optuženik je istaknuo kako se on njih odrekao jer da ga osam godina proganjaju iz kuće i rade mu zlo.

Na pitanje branitelja optuženik je naveo kako on u ovom inkriminiranom razdoblju nikada nije bio fizički nasilan prema supruzi i djeci. Nije ih niti vrijeđao niti verbalno uznemiravao. Na daljnji upit naveo je da je točno da je snimao svoju tadašnju ženu i djecu (misleći pritom na žrtve u ovom postupku), zato jer su oni njega napadali i vrijeđali te je to bio jedini način da se obrani. Naime, dodao je da su ga oni često napadali, vrijeđali, pljuvali i onda bi ga prijavili na policiju da se on prema njima tako odnosio, pa je jedini način da dokaže da to nije istina bio taj da snima, a oni su jako dobro znali da ih on snima. Na upit branitelja da opiše te situacije, optuženik je naveo da kada bi on primjerice ušao u kuću i zatvorio vrata, da bi se javila „ova gospođa bivša“, a na upit branitelja tko je ta bivša, je li to ĐH, optuženik je naveo da jest, no da on ne izgovara njihova imena jer mu se gade. Uglavnom čim bi on ušao u kuću ĐH bi ga počela vrijeđati, psovati mu majku, prijetiti da neću on još dugo, da će ga zatvoriti, a ako bi on na bilo koji način odgovorio i primjerice pitao zašto mu psuje bolesnu mater, priključili bi se i ostali ukućani te bi onda on morao snimati da se obrani, a to je bilo učestalo. Na daljnji upit branitelja naveo je i da su ova dvojica muških bivših članova njegove obitelji, TH i UH osuđeni za obiteljsko nasilje na Prekršajnom sudu u Zagrebu kada su ga napali šakama.

Utvrđuje se da je optuženik prilikom iznošenja iskaza zaplakao.

Na upit branitelja kako se sada osjeća s obzirom da kako kaže nema obitelj i djecu, optuženik je naveo da se osjeća kao mrtav čovjek koji je izgubio sve. Opisao je kako je jedan dan došao u vrtić da vidi unuku te su mu tamo odgojiteljice rekle da ima zabranu i ako se pojavi da će zvati policiju. On se zbog toga obratio i Centru za socijalnu skrb, no oni za to nisu pokazali interes pa je odustao. Na daljnje pitanje optuženik je naveo kako on s ĐH vodi parnični postupak vezano uz kuću, a taj postupak je sada u fazi da se po njegovoj reviziji nalazi na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Dodao je i kako je on podnio kaznene prijave protiv sutkinja u građanskom postupku koje su mu otele pola kuće. Na daljnji upit branitelja naveo je da on možda 10 godina i više iznajmljuje apartmane u Jadranovu i to svako ljeto od početka lipnja do polovice ili kraja rujna. U tom razdoblju stalno je u Jadranovu, povremeno dolazi u Zagreb i to možda na dan ili dva kada ima nešto za obaviti ili se javiti na sud i onda samo prenoći i vraća se drugi dan, a nekad i isti dan. Na daljnji upit naveo je da on i žena s kojom je sada u vezi, ŽH, tamo čiste apartmane i primaju goste, a to su činili i u inkriminiranom razdoblju. Na daljnji upit je naveo kako mu se sestra zove FH, ona je vlasnica kuće na Jadranovu i s njime iznajmljuje apartmane.

4. U ovom je postupku bilo nesporno da su u periodu od lipnja do kolovoza 2019. optuženik i ĐH, kao i djeca ČH, AH, UH i TH ĐH formalno živjeli zajedno na adresi u [adresa]. Nesporno je i da je ĐH bila supruga optuženika, a da su ČH, AH, UH i TH njihova zakonita djeca, iako optuženik ističe kako ih se on sada javno odrekao. Nesporne činjenice utvrđene su navodima iz obrane optuženika i to u dijelu u kojem je ista suglasna svim ostalim dokazima izvedenim na raspravi.

U odnosu na sve ostale odlučne činjenice iz činjeničnog opisa optužbe, optuženik je iste osporio.

5. Izvedeni dokazi

5.1. Svjedokinja AH je u svom iskazu navela kako je prije ovoga inkriminiranog događaja, njezin otac optuženi MH bio devet mjeseci udaljen iz kuće, a nakon čega se vratio kući te se nastavio ponašati još gore nego što se ponašao prije. Naime, otac ih je sve vrijeđao, maltretirao ih je, govorio im da su paraziti, govnari, smeća. Derao se na balkonu da je n jihov pas Ć njegov jedini nasljednik i to sve kako bi ih ponizio. Navela je i kako ju je njezin otac proklinjao da nikada nema djece te joj je govorio da zašto ide u crkvu kada je toliko zla. Govorio joj je da ju je majka naučila da se kurva po Zagrebu, rekao joj je da će gorjeti u paklu, da je debeloguza, da nikada ništa u životu nije radila, iako je svjedokinja navela kako je ona radila i od svoje studentske plaće davala njemu novac. Nadalje, AH je opisala i da je optuženik njenom bratu UH rekao da je peder i da su mu pederi svršavali po licu pa da zato ima vitiligo. Nadalje, njezinom bratu TH je govorio da je đubre i da se goni iz kuće, ČH je govorio da joj je dijete kopile i da se kurvala po Zagrebu, govorio joj je da se iseli iz stana u kojem je živjela u prizemlju sa svojim trogodišnjim djetetom i to iz razloga jer je rekao da mu ne plaća režije. Mami ĐH optuženik je govorio da je kurvetina, da ništa nije zaradila, da će joj zvati u firmu i reći da je krala stvari po firmi, dok je sestri otišao u vrtić i pokušao ostvariti kontakt s njezinim trogodišnjim djetetom. AH je nadalje u iskazu napomenula i da kada su svi kod kuće da im optuženi MH prijeći put da ne mogu proći primjerice do kuhinje ili WC-a, po noći lupa vratima i pušta glasno muziku da ne bi mogli spavati. Na posebno pitanje ZOKDO navela je da poznaje JH, da je on krizmani i kršteni kum njenom bratu TH te osoba s kojom su se mi obiteljski družili. Na daljnje pitanje ZOKDO navela je kako JH nije bio prisutan u kući kada su se događale ove stvari o kojima je iskazivala, on nije bio kod njih u kući još tri godine prije ovoga događaja iz optužnice, a nije bio ni nakon toga. SH je daljnji rođak optuženog ZH. On također nije bio prisutan u ovim događajima, niti su oni s njime u bilo kakvom kontaktu. Na upit obrane navela je da ovo sve što se događalo, a što je opisala u svom iskazu, se događalo u 2019., 2020., misli da je to bilo u rujnu. Na daljnji upit obrane AH je navela da je optuženik bio na devet mjeseci udaljen iz kuće, imao je zabranu prilaska njima na 100 metara. Misli da je ta mjera ukinuta negdje u rujnu 2019., no ne može se točno sjetiti više. Na daljnji upit obrane navela je kako s njihove strane nije bilo nasilja prema ocu. Na daljnji upit optuženog MH svjedokinja AH je navela kako nije točno da bi se nekoliko dana prije nego što su podnijeli kaznenu prijavu u ovom kaznenom postupku ona i njezina braća sastali u sobi gdje je brat rekao ''samo piši, samo tovari da ga što više osude'' . Na upit optuženog je li svjedokinja govorila istinu kada je podnijela kaznenu prijavu protiv njega u ovom kaznenom predmetu, ista je navela da jest.

Svjedokinji je nadalje predočen dio njezina iskaza sa zapisnika od 25. travnja 2022., pozadina list 156 spisa, i to dio u kojem je ista iskazivala o tome da se njezin otac MH vratio u kuću u kojoj žive u [adresa], i to nakon što su mu u svibnju ili lipnju ukinute mjere opreza udaljavanja iz doma te zabrane približavanja njoj, majci, te sestri i braći te da je po povratku bio sav ogorčen i da ih je stalno vrijeđao, ponižavao, govorio im pogrdne riječi, i to da su paščad, štenad, a njoj je govorio da je debelguza, da je kurvetina kao i majka, da je ljenčina, proklinjao ju da dabogda nikad ne rodila, da je njezinom bratu UH govorio da je nečija izdrkačina te da ih je cijelo vrijeme po stanu snimao, a s balkona im je vikao uvrede tako da su ih mogli čuti svi susjedi. Na posebno pitanje suca AH je odgovorila da je optuženik njenoj majci, ĐH rekao i da je bezgaćuša, da je niotkuda došla, da je ubojica djece, da nikada ništa nije zaradila u životu, da je pušila kurac svojim direktorima da bi napredovala. Njezinu sestru ČH je stalno dočekivao kada je ona dolazila sa svojim maloljetnim djetetom i puštao njihove snimke, lupao joj u stanu u prizemlju u večernjim satima kada je njezino dijete trebalo spavati te je pokušavao razgovarati u ljekarni s njezinom šeficom. Za Antonijino dijete je rekao da je kopile te joj je rekao da mu treba dati određenu svotu novca za stanarinu za sve godine koje je tu živjela. Na posebno pitanje suca svjedokinja je odgovorila da je nju strah optuženog MH obzirom da ju je jednom gušio, a zbog čega su mu bile određene mjere opreza . Zbog tog straha sada nastoji izbjegavati optuženika, a kada je doma, da se zaključava. Na daljnje pitanje suca odgovorila je da je optuženikovo ovakvo ponašanje prestalo tek početkom 2019., kada je od strane policije optuženik odveden iz kuće jer su mu ponovno od strane suda uvedene mjere. Oni su to saznali tek u rujnu 2019., a mjere su mu ponovno određene krajem kolovoza 2019. U tom razdoblju od određivanju mjera do odvođenja optuženog po policiji je bilo njegovo najgore maltretiranje te je bilo neizdrživo. Na posebno pitanje branitelja odgovorila je da je optuženi MH inače teške naravi i da je agresivan, ali tu agresiju nije ispoljavao prema njima sve do prije par godina i to kada su saznali da ima ljubavnicu što ih je sve razočaralo, a on je zbog takve njihove reakcije počeo biti agresivan i prema njima, vrijeđati ih, psovati, strašiti, a sve je kulminirao u događaju kada ju je počeo gušiti 11. rujna 2018. Tada su svi njihovi odnosi prekinuti te ih je optuženik od tada takvim ponašanjem nastojao izbaciti iz kuće.

Svjedokinja je prilikom davanja iskaza bila jako emotivna i plakala je.

4.2. Žrtva ĐH je na raspravi od 25. travnja 2022. opisala kako se njezin bivši suprug MH **.**.2019. vratio u njihovu obiteljsku kuću u [adresa] nakon što mu je ukinuta mjera opreza zabrane približavanja njoj i našoj djeci na udaljenost manju od 100 metara, zabrana kontaktiranja te mjera udaljenja iz kuće. Odmah po povratku u kuću počeo je vršiti nasilje nad njom i djecom i to na način da ih je svakodnevno vrijeđao, ponižavao i ustrašivao. To se očitovao na način da joj je optuženik govorio da je kujetina, ubojica djece, krmača, bosanska bezgaćuša, kurvetina koja mu hoće uzeti imovinu, da je njezin otac šugavi, koji joj ništa nije dao u životu, da nikada u životu nije zaradila niti pet kuna i da nikad neće ništa dobiti, dok je AH, ČH, UH i TH MH govorio razne pogrdne riječi i to UH da kakva mu je to bijela mrlja nasred lica, da je pederčina, da su mu drugi svršavali po licu i da zato ne može nikada imati curu, da dabogda nikada neće imati djece, da se sav ošugao i da je tuđa izdrkotina. AH je govorio da je kurvetina kao i njezina sestra i njezina mama, da je debeloguza, da je lijenčina i da se jebe s cijelim Zagrebom i dabogda nikada ne imala djece. ČH je rekao da je kurva kao i majka, da je rodila kopile i da neka uzme to svoje kopile i kupi se iz kuće. ČH je to govorio u prisustvu njezine maloljetne kćeri U, starosti dvije godine. Ovo sve događalo se gotovo svakodnevno i danju i noću te bi optuženik „non stop“ ponavljao ovakve riječi i kvalifikacije. Još je izlazio na balkon i glasno vikao psu da je on jedini nasljednik imovine i da ove šuge neće ništa dobiti s te je i na taj način narušavao njihov ugled i dostojanstvo pred većim brojem ljudi i susjeda. TH je govorio smradu, đubre, parazitu, živiš u mojoj kući, ništa ne radiš, lijenčina si. Na posebno pitanje suca odgovorila je da su oni mi bili ustrašeni ovakvim prijetnjama optužen ika i jako teško su se s time nosili i nisu mogli normalno funkcionirati. ĐH je dodala i kako ona osobno nije mogla niti jesti niti spavati zbog čega je i smršavila, a AH je potražila psihijatrijsku pomoć. Dodala je kako su ona i djeca bili izloženi ovakvom nasilju optuženog MH već dulje vremena te je on jednom zbog ranijeg događaja već i suđen zbog kaznenog djela nasilja u obitelji i to uvjetnom kaznom. ĐH je opisala da je optuženi MH u tri navrata udaljavan od doma na temelju sudskih odluka te da se uvijek po povratku na isti način ponašao i ophodio prema njima. Zadnji puta optuženi MH se vratio doma na staru godinu krajem 2021. godine te je tom prilikom opet bio nasilan prema njima, čak ih je i fizički ozlijedio zbog čega je pravomoćno kažnjen na Prekršajnom sudu u Zagrebu. Dodala je kako se ona osjećala nemoćno jer se obratila svim institucijama ovog sustava, međutim i dalje se osjeća nezaštićeno, kao i djeca, tim više što je interventna policija u jednom navratu nakon što je optuženog privela naknadno i nju uhitila i odvela u policijskoj postaji. Na posebno pitanje suca na koji način je prestalo optuženikovo ponašanje u kolovozu 2019. svjedokinja je odgovorila da nije prestalo u kolovozu 2019. već 10. rujna 2019. godine kada je po optuženog ponovno došla policija i odvela ga , a njima je javljeno da su mu ponovno određene mjere opreza zabrane približavanja njoj i djeci, zabrana da ih našeg kontaktira te je dobio i mjeru udaljenja iz doma. Na daljnje pitanje kakva je sada situacija s optuženim svjedokinja je odgovorila da se on vratio u stan u obiteljskoj kući te da oni i dalje žive u strahu. Opisala je da optuženik i nadalje ima raznorazne „upadice“ na način da iza zatvorenih vrata psuje, jednom im je posipao i sol ispred vrata i slično. Dodala je kako ona i djeca žive „pod ključem“ i prestrašeni. Na posebno pitanje branitelja odgovorila je da je ovakvo ponašanje optuženog počelo otprilike dvije godine prije ovog događaja, da je 2016. bio strašno agresivan, osobito prema sinovima, nije bio zadovoljan s njihovim uspjesima u sportu, počeo je upotrebljavati pogrdne riječi koje prije nije upotrebljavati, govorio im je kretenušo, krmačo te mu je svaka sitnica smetala. Nekada je znao reći da ne zna što mu se događa, da ima nekih problema, te mu je svjedokinja rekla da potraži pomoć. ĐH je nadalje opisala i kako je optuženik primjerice bjesnio kada je UH igrao nogomet ako nije dao gol, ili je bjesnio na TH u hrvanju ako nije pobijedio te ih je pritom sve vrijeđao. Takvo njegovo ponašanje započelo je nakon što je ona otkrila preko Facebooka da je u vezi s drugom osobom, a što su u konačnici doznala i djeca te su zbog toga bili ljuti na njega jer je cijeli život promovirao obiteljske vrijednosti, a s druge strane se toga nije pridržavao. Optuženom MH je smetao takav drugačiji odnos djece prema njemu, a također je zbog toga počeo biti agresivan i sve ih maltretirati. Na daljnje pitanje branitelja da li je netko od žrtava vršio bilo kakvo nasilje prema optuženom MH svjedokinja je odgovorila da nije nikada. Na posebno pitanje optuženog MH, ĐH je odgovorila da ona njemu nije radila nikakve probleme od početka braka te da je uvijek bila uzorna supruga i majka. Na daljnje pitanje odgovorila je da se ona nikada s djecom nije dogovarala da tuži optuženika, već se obratila raznim institucijama, pravobraniteljici, Centru za socijalnu skrb, raznim udrugama koji se bore protiv obiteljskog nasilja i slično. Dodala je i kako ona nije optuženom MH spominjala na bilo koji negativni način ranije nepravomoćnu presudu već ga je pitala zbog čega ponovno nastavlja sa svojim neprihvatljivim ponašanjem , imajući u vidu da je za isto već optužen.

4.3. U svom iskazu na raspravi ČH je navela kako su ovi događaji zbog kojih se vodi kazneni postupak uslijedili nakon što se njezin otac vratio živjeti u kući na adresi [adresa], a nakon što su mu izrečene prve mjere zabrane prilaska od 100 metara svim članovima njihovog kućanstva. Tada su u toj kući živjeli njezina majka ĐH, brat TH, sestra AH i on te njezina kćer koja je tada imala tri godine. Misli da je u tom trenutku u kućanstvu živio i brat UH koji se, koliko se sjeća, odselio u 11. mjesecu 2020. Kada ju se pita da opiše kakvo je bilo postupanje optuženika u tom razdoblju svjedokinja je navela da je otac nakon što je devet mjeseci bio odsutan od kuće, po povratku krenuo s ponašanjem na način da ih je stalno snimao, snimao ih je dok su jeli, dok su hodali po kući, mami ĐH je gasio Internet, a ona je radila od kuće, nazivao ih je raznim pogrdnim imenima, govorio im je primjerice da su paščad i ščenad, da je to njegova kuća, da su mu podstanari, da će ih sve baciti na cestu, bratu UH je govorio da je pederčina i da ima vitiligo na licu jer da su mu drugi svršavali po licu, govorio je da da R da im se ruke osušile i druge uvrede, time da je svjedokinja navela da joj se sada teško toga uopće i prisjećati. Sjeća se da je optuženi MH njezinoj majci ĐH govorio da je kurva, bosanska bezgaćuša, da nikada ništa nije zaradila u životu . Time da je svjedokinja navela da je njezina majka cijeli život radila, a da optuženik nije ništa radio. Tako je svjedokinja opisala i kako je optuženik primjerice govorio AH da je kurva, da se treba prčiti po Zagrebu sa svima kao i sestra. U to vrijeme je silazio u stan gdje je ona živjela s kćeri U pa ju je dozivao, iako mu je svjedokinja govorila da to ne radi. Svjedokinja ČH je također opisala i da je optuženik išao po njezinu kćer u vrtić, iako ga je ona još 2018. maknula s popisa. Nadalje, opisala je i da je optuženik zvao njezinu šeficu na poslu, govorio joj je da je svjedokinja ČH zla i da ga želi „strpati“ u zatvor. Također optuženik je i njoj govorio da je kurva i tome slično. To je trajalo tada negdje do rujna, kada su ga prijavili te su mu ponovno izrečene mjere zabrane približavanja. Navela je da su se ona, ali i svi ostali članovi obitelji od tog postupanja optuženika osjećali uznemireno, uplašeno. Dodala je i kako im je optuženik prijetio i da će baciti bombu, da će ih propucati, zastrašivao ih je da ih makne iz kuće, govorio je da ih se odrekao, da nisu njegova djeca. To je za njih bilo jako teško razdoblje. U međuvremenu su na tavanu našli jednu pušku, a u podrumu pištolj, zbog čega su tražili intervenciju policije. Na posebno pitanje ZODO navela je da je optuženik govorio bratu TH da je đubre, smeće, govorio mu je da dao bog da mu se ruke posušile i ne zna što još više. Njoj je također upućivao uvrede na račun izgleda, pa joj je tako govorio da je debela, ružna, a njezinoj kćeri U je govorio da je kopile jer je rođena izvan braka. Na daljnji upit ZODO koliko je učestalo bilo takvo postupanje svjedokinja je navela da je bilo gotovo svakodnevno, i danju i noću, pa je tako primjerice optuženik noću lupao vratima dok su spavali, a drugi dan su trebali ići na faks ili na posao. Navela je da je u tom razdoblju optuženik znao otići na more jer ima apartmane u Jadranovu koje je iznajmljivao i čim bi se vratio nastavio bi s takvim postupanjem. Na daljnji upit ZODO navela je da oni ne znaju koji je bio uzrok takvom njegovom postupanju. Dodala je da je optuženik i inače bio svadljiv, da se tako primjerice znao posvađati s ljudima na cesti, u prometu, no ne zna zašto je to eskaliralo te je krenulo takvo njegovo postupanje i prema njima. Na poseban upit branitelja svjedokinja je navela da je ovakvo postupanje optuženika započelo 2018., za što je pravomoćno i osuđen presudu, a počelo je kao svađa između njega i majke te se onda to s njegove strane prelilo i na njih djecu. Na daljnji upit branitelja koji je točno bio događaj koji je bio okidač za to, navela je da je njena majka našla na Facebooku da se on dopisivao s nekom ženom i tu su onda počele te svađe i s njegove strane prijetnje, a 12. rujna 2018. je davio i njezinu sestru. Na daljnji upit branitelja navela je da je prije toga odnos prema njima bi u redu time da se 2016. njegov odnos prema njoj počeo mijenjati jer je te godine vanbračno rodila kćer, a on je tradicionalnog odgoja, iz Hercegovine je, pa ga je to smetalo, iako je u to vrijeme prema njezinoj kćeri još bio obazriv kada ju je čuvao. U to vrijeme je njegov odnos prema njezinoj braći i sestrama bio u redu, s time da je prema braći bio dosta strog, želio je da ostvare karijeru u sportu i na taj način je na njih vršio indirektan pritisak što je osobito teško palo bratu Đ kao najmlađem. Na daljnji upit navela je da nitko od njih prema optuženiku nakon 2018. nije izvršio niti fizičko niti verbalno nasilje, niti su ga izbjegavali, nisu željeli s njime imati veze. Vezano uz oružje za koje je prethodno iskazivala da je pronađeno, navela je kako je ta puška pronađena možda 2020. ili 2021. na tavanu, pištolj nedavno u podrumu, ne zna točno tko je pronašao pušku. Vezano uz pištolj navela je da su pištolj sada nedavno od optuženika oduzeli.

Svjedokinji je predočen njezin iskaz s rasprave od 3. lipnja 2022. list 162-163 spisa te je svjedokinja navela da u cijelosti ostaje kod njega, osim što je prema njezinom sjećanju brat UH odselio iz kuće 2020. Na pitanje branitelja je li optuženik u tom inkriminiranom razdoblju češće bio u Zagrebu ili na moru, navela je da je češće bio u Zagrebu, no davno je to bilo, i njima su se ti dani kada je on bio u Zagrebu činili kao godine. Na upit da li je u tom vremenskom periodu optuženik barem 15 dana bio u Zagrebu ili više, navela je bio više od 15 dana.

Svjedokinja ČH je u iskazu na raspravi od 3. lipnja 2022. navela kako su u razdoblju od lipnja do kolovoza 2019. obiteljski odnosi na njihovoj adresi u [adresa], u [adresa] bili narušeni, da se otac svakodnevno agresivno i uvredljivo ponašao prema njoj, braći i sestrama i prema majci, tako da im je govorio da su zločinci, lažljivci, da su ga protjerali iz kuće i da mu žele oduzeti kuću, govorio im je da su paraziti, da su ščenad, a u jednom navratu je bratu UH rekao da kakva mu je to bijela mrlja nasred lica, da je on pederčina, da su mu drugi svršavali po licu, pederčine i da se sav ošugavio. Time da je njezin brat imao dijagnosticiran Vitiligo.

Svjedokinja je tijekom iskazivanja plakala.

Na posebno pitanje suca odgovorila je i da ih je optuženik snimao kad su jeli, išli na balkon i slično. Majci ĐH govorio je da je bosanska bezgaćuša, da je kurva, da nikad nije zaradila pet kuna u životu, da je završila fakultet pušeći kurac svima, te druge raznovrsne uvrede kojih se ne želi sada prisjećati. Sestri AH je govorio da je debeloguza i da je lijena i da je kurva kao i svjedokinja i majka te još druge uvrede. Dodala je i kako je njoj optuženik govorio da joj je dijete kopile, da je isfrustrirana svojim životom te ju je tražio da mu plaća za življenje u prizemlju kuće. Bratu TH je govorio da je pederčina te da dao R mu se ruke posušile. Navela je i da se 2018. optuženik fizički sukobio s njezinom braćom zbog čega je i osuđen na Prekršajnom sudu. Nakon toga, 11. rujna 2018., se fizički sukobio i s njezinom sestrom AH na način da ju je davio, nakon čega je pobjegao od kuće. Dodala je i kako ona nije više mogla izdržati takvo ponašanje optuženika te se sa svojom kćeri odselila iz kuće od početka 2021., a brat UH je iz istog razloga odselio iz kuće u 11. mjesecu 2021. Na daljnje pitanje navela je kako je ona zbog takvog postupanja oca osjećala strah i tugu te da ju i dalje srce boli kada se uopće želi približiti obiteljskoj kući radi posjete drugim članovima obitelji. Dodala je i kako ju je strah za majku te brata i sestru koji su ostali živjeti u toj kući s ocem. Na posebno pitanje branitelja odgovorila je i da su oni nekada verbalno znali odgovoriti optuženiku jer da im je njegovo takvo ponašanje jednostavno bilo nepodnošljivo.

4.5. Na raspravi je svjedok UH naveo da se optuženik vratio kući kada su mu ukinute mjere opreza te da je odmah po povratku krenuo s vrijeđanjem svih ukućana, maltretiranjem, konstantno ih je snimao s mobitelom gdje god bili, kada bi prolazili, jeli za stolom i slično. Svaki puta kada bi prolazili bi im upućivao uvrede, time da je naveo da se više ne sjeća što im je govorio, niti se toga više želi prisjećati. U to vrijeme nije bilo ugodno živjeti u toj kući, niti mu je bilo ugodno kada je dolazio kući. Opisao je da ih je optuženik snimao s balkona kada su odlazili, kada su se vraćali, psihički ih je maltretirao, vrijeđao je njega, majku, starije sestre i mlađeg brata. Njemu je primjerice govorio da je peder, da da R da me se ruke osušile, da da R da nikad ne imao djecu. Na pitanje ZODO naveo je da se ne može sjetiti kada je on iselio iz kuće, da li 2020. ili 2021. Na daljnji upit ZODO svjedok je naveo da je njega otac cijelo djetinjstvo, otkada je postao svjestan maltretirao na psihički način. Pa je tako primjerice opisa da kada je počeo trenirati da za oca nikada nije bio dovoljno dobar u sportu. Otac ga je vozio na treninge, a izgovarao bi mu uvrede ako je htio odustati. Vezano uz inkriminirano razdoblje, naveo je da se tu radilo o stalnim svađama, konstantnoj mržnji i netrpeljivosti s obje strane. Na upit ZODO naveo je i da je optuženikovo ponašanje u inkriminiranom periodu prema ostalim članovima obitelji bilo isto kao i prema njemu, da je sve članove obitelji optuženik stalno vrijeđao, prijetio da će ih izbaciti na cestu, govorio im da su paščad, paraziti, da se odreknu njegovog prezimena, sestrama je govorio da su kurve, da se jebu okolo, bratu je govorio da je peder, šugavac, smrad, stalno je ponavljao da će vidjet svoga Č. Na daljnji upit naveo je da je kao posljedicu ovakvog ponašanja optuženika na licu dobio vitiligo, bilo mu je pola lica obilježeno, liječio se i uspio je to riješiti. Na upit branitelja naveo je da njegov brat, sestre, majka i on nikada nisi prema ocu bili verbalno agresivni. Na daljnji upit naveo je da je optuženik provodio ljeta u Jadranovu. Na upit branitelja naveo je da je optuženik ljeti bio na Jadranovu, time da ne zna je li tako bilo i na ljeto od lipnja do kolovoza 2019. kada je podnesena ova druga kaznena prijava.

Svjedoku UH je predočen njegov iskaz s rasprave od 3. lipnja 2022. te je svjedok potvrdio da je sve što je tada naveo točno.

Svjedok je prilikom iskaza plakao.

Na upit suda, a kada mu se predočava da je svjedok u iskazu 3. lipnja 2022. iskazivao o tome da ih je otac svakodnevno u tom periodu vrijeđao i ponižavao te na upit da li je točno to što se navodi, svjedok je naveo da je to točno. Na upit da dovede u svezu s onime što je prethodno iskazivao da je moguće da je otac bio na moru, svjedok navodi da doista ne zna je li u tom periodu optuženik bio na moru.

Svjedoku je nadalje predočen i njegov iskaz koji je dao u prethodnom postupku 7. kolovoza 2020. te je svjedok potvrdio da je točno sve što je naveo u tom iskazu.

Iz iskaza UH s rasprave od 3. lipnja 2022. proizlazi da je isti od lipnja do kolovoza 2019. živio u obiteljskoj kući [adresa] te je naveo kako se sjeća da je optuženik odmah nakon što su mu ukinute mjere opreza zabrane približavanja njima ukućanima i udaljenja iz kuće nastavio sa svojim nasilničkim ponašanjem prema njima, a što se očitovalo u tome da je njegovu majku, sestre ČH i AH i brata TH i njega svakodnevno vrijeđao, ponižavao, govoreći im da su paraziti, ščenad, paščad, podstanari u njegovoj kući. Njemu je govorio da je peder, da je smeće, bratu TH je govorio da je đubre i da je smeće, mami i sestrama je govorio da su kurve, sestri AH da je debeloguza i da je zla, sestri AH i mami ĐH da nisu ništa radile u životu i nisu kune zaradile, mami je konstantno ponavljao da je bezgaćuša bosanska. Svjedok je dodao i kako je optuženi MH njemu govorio i da nikada neću naći djevojku, psovao mu je majku, rekao je da se moli A svaki dan da mu se ruke osuše. Govorio mu je i da ima jer da je peder i zato jer su mu muškarci svršavali po licu. Dodao je i kako je on zbog postupanja oca stalno bio u strahu, imao je tjeskobu, nesanicu, bio je pod velikim stresom i pritiskom te se to odrazilo na cijeli njegov život i na tadašnje funkcioniranje na fakultetu. Na posebno pitanje zastupnika optužbe odgovorio je i da je otac MH uznemiravao njegovu sestru ČH na poslu na način da bi primjerice išao u vrtić po njeno dijete iako nije imao odobrenje od ČH te su iz vrtića zvali ČH na posao s upitom da li da puste dijete da ide s djedom ili ne. Nadalje naveo je i da je optuženik znao zvati šeficu od sestre ČH na posao.

4.6. Iz iskaza TH s rasprave od 27. listopada 2023. proizlazi kako je ovakvo postupanje optuženog MH počelo kada se vratio kući, a to je bilo na ljeto, misli da u lipnju 2019. ili 2020. Tada su kući stanovali svi zajedno i to optuženi MH te UH, AH, ČH, majka ĐH i on. Optuženi MH prije toga nije živio u toj kući jedno vrijeme jer mu je sud odredio mjeru kojom je bio udaljen iz njihovog doma. Tog dana optuženik se vratio kući, time da je svjedok TH naveo da oni uopće nisu bili obaviješteni o tome da je optuženiku mjera ukinuta i nisu znali da će se taj dan vratiti. Čim se optuženik vratio kući, počeo ih je vrijeđati i psihički uznemiravati pa im je tako govorio da su ubojice, da su članovi zločinačke organizacije. Zatim je njemu, AH i UH govorio da su podstanari, da su paraziti, ščeljad, paščad, izlazio bi van na balkon kuće, a gdje bi glasno uzvikivao svakakve uvrede kao ove da bi ga susjedi čuli i da bi time njih ponizio. Tako je primjerice jednom i psu rekao ''hej, hej, hi, hi, T moj, ti si jedini nasljednik'', a što je uvijek govorio pred njima da ih ponizi. S obzirom da oni stanuju u istom stanu kao i optuženik, često im je priječio put da ne mogu proći. Svjedok navodi i kako je on čuo optuženika kada je rekao njegovom bratu UH da je peder i da su mu svršavali po licu. To njegovo ponašanje bilo je cijelo vrijeme.

Prilikom iskazivanja optuženi MH je u sudnici izgovorio prema svjedoku riječi ''lažeš, zašto lažeš''.

Svjedok je daje nastavio da je ponašanje optuženika tako trajalo cijelo to vrijeme, a da se nastavilo i nakon podnošenja kaznene prijave. Dodao je i kako se on užasno osjećao kada se optuženik ovako prema njima ponašao, a koje ponašanje optuženika prema njim i dalje traje. Istaknuo je kako se on, njegov brat i dvije sestre te majka zaključavaju u sobu, da žive u strahu da im optuženik ne bi naudio. Na posebno pitanje ZOKDO svjedok TH je naveo da su neke uvrede bile upućene svima, a neke i njemu osobno, pa je tako njemu govorio da je lijenčina i ''niš koristi'', da je smeće, pašče. Zbog proteka vremena više se ne može sjetiti svih riječi koje mu je optuženik izgovarao. Dodao je i kako su se on i ostali ukućani cijelo vrijeme micali od optuženika. Opisao je i kako ih je optuženik stalno snimao kamerom, i to primjerice dok bi jeli, dok bi bilo što radili, a što ih je jako uznemiravalo. Na daljnje pitanje branitelja svjedok TH je naveo da im e optuženik često govorio da su paščad i tome slično. Na daljnje pitanje branitelja naveo je da oni nikada nisu bili verbalno agresivni prema ocu na način da bi ga vrijeđali i tome slično, a niti su prema njemu bili fizički agresivni.

Na daljnji upit suda naveo je da JH i SH nikada nisu bili prisutni prilikom ovog događaja, niti su u tom periodu dolazili u njihovu kuću. JH je njegov krsni i krizmani kum, a SH je u rodbini s njegovim ocem.

Svjedoku je predočen njegov iskaz s lista 86-88 spisa, a u kojem iskazu je isti naveo da se 24. lipnja 2019. njegov otac MH vratio na adresu prebivališta gdje je sestra ČH živjela u donjem djelu kuće dok su oni živjeli na katu. Dodao je kako se otac MH po dolasku na adresu svaki dan neprimjereno ponašao prema njemu, i to primjerice da se ustajao rano, oko 6 sati, kada je počeo lupati vratima svoje spavaće sobe i drugim vratima u kući, na koji način je narušavao kućni red i mir i stvarao buku koja je probudila sve članove obitelji, a kada takvim ponašanjem nije uspio proizvesti efekta, tada je puštao glasno glazbu s mobitela. Od straha da će mu otac nešto učiniti, počeo je zaključavati sobu, a kada je znao zaključati sobu, otac MH mu je kroz zatvorena vrata dobacivao govoreći da je pašče, đubre, smeće jedno, parazit. Kada se ustao i otišao u dnevni boravak otac MH nije dolazio kod njega, već je nastavio s vrijeđanjem i omalovažavanjem. O tome je u više navrata kontaktirao majku ĐH koja mu je rekla da se zatvori u sobu i pokuša suzdržati od reakcije. Opisao je da se jednako tme optuženik ponašao i kada su svi bili u kući te ih je tada nazivao zločincima, zločinačkom organizacijom. Cijelo vrijeme je držao mob u ruci te snimao po kući, a za vrijeme dok ih je snimao ih je vrijeđao i omalovažavao. Kada ih nije mogao na takav način izbaciti iz normalne situacije tada je znao bacati stvari po kući, što je potom snimao na mobitel i govorio im je da su krmad i neuredni. Zbog takvog ponašanja, njegove sestre, majka i brat su u više navrata zatražili intervenciju policije, povodom kojih dojava su policijski službenici izlazili na mjesto dojave i nisu utvrdili obilježja nasilja u obitelji, a sjeća se da je jednom prilikom policijski službenik rekao da ako nastave s prijavama da će ih sve skupa zatvoriti.

4.7. Svjedoka JH je u svom iskazu naveo da mu je poznato zbog čega je pozvan svjedočiti. Naime, optuženik je njemu rekao da su ga „klinci“ napadali, i da je nakon toga bila ta kaznena prijava. Pa je tako svjedok naveo da je njemu optuženik rekao da je jednom bio kraj vrata i da je čuo u sobi da pričaju njegova djeca , koja su protiv njega sastavljala kaznenu prijavu, i čuo je da su tom prilikom govorila ''samo trpaj'', nešto u tom stilu. Također mu je optuženi MH davno rekao da su ga pljuvali, odnosno da ga je UH pljuvao, time da ne zna kada je to bilo, no to je sve što on zna o njihovom odnosu. Na posebno pitanje obrane naveo je da on optuženog MH poznajem negdje od kraja 80-ih godina, možda 1988.-1989. Jako dobro se poznaju te su se nakon upoznavanja pa negdje do 1995. družili svakodnevno, i to se družio s cijelom njegovom obitelji, a nakon toga druženja su zbog raznoraznih obveza postala rjeđa. No i dalje su bliski, a njegovu obitelj je posjećivao za blagdane te je on i krsni kum sinu optuženika, TH. Na upit branitelja naveo je da po onome što je on vidio i što zna, da su oni bili idealna obitelj i da nikada nije čuo da bi imali neke nesuglasice. Tako je bilo sve do događaja kada je ĐH saznala da se MH dopisuje s nekom ženom iz Amerike. Tako mu je ispričao MH nakon nekog vremena. Na daljnje pitanje obrane naveo je da je njemu MH ispričao da mu je ĐH ušla u Facebook i vidjela da se on dopisivao s tom ženom, nakon čega je optuženik otišao osam dana na more jer je mislio da će se situacija kod kuće smiriti, no rekao mu je da su klinci slali prijeteće poruke, a kada se vratio s mora da su se potukli i završili na Prekršajnom sudu. To je bilo u kolovozu, možda prije pet ili šest godina. Na daljnje pitanje obrane naveo je da nije s djecom optuženika nikada razgovarao o tom slučaju, time da on njih povremeno sreće kod cvjećarne, gdje radi njegova supruga, i onda znaju porazgovarati. Time da mu oštećenici nikada nisu ništa pričali o tome da bi se MH na bilo koji način negativno prema njima odnosio. Na posebno pitanje ZOKDO naveo je da je njemu optuženik rekao u jednom trenutku da ima zabranu pristupa u obiteljsku kuću gdje je stanovao sa svojom obitelji, no više ne zna kada je to bilo. Dodao je i da on optuženika poznaje 30 godina i da neshvatljivo mu je da bi se on tako ponašao prema svojoj djeci, a na upit suda kako to ponašao, svjedok je naveo ''pa ovo vezano uz ove tužbe''. Naime, naveo je da mu je MH rekao da ga je AH tužila za neko nasilje, ne može se više sada sjetiti detalja.

4.8. Pročitana je materijalna dokumentacija i to dopis koji su žrtve podnijele državnom odvjetništvu 27. lipnja 2026., a gdje su opisali da su optuženiku ukinute mjere opreza i da se vratio u njihovu obiteljsku kuću, nakon čega su u dopisu detaljno opisali način na koji optuženik nad njima od tada vrši obiteljsko nasilje, a koje navode su u bitnome žrtve opisale i u iskazima koje su dali u ovom kaznenom postupku.

Nadalje, pročitan je i e-mail u kojem se navodi da je pošiljatelj MH, i koji je poslan na adresu [adresa elektroničke pošte] 8. srpnja 2019., i u kojem MH moli osobu po imenu O da ga kontaktira da bi s njome pričao o radnici, ČH. Time je također potvrđen dio iskaza svjedoka o tome da je optuženik kontaktirao poslodavca svoje kćeri ČH.

Pročitane su i poruke od 8. srpnja 2019. u kojem ČH šalje optuženiku na broj [broj telefona], a što je broj koji je optuženik ostavio kao njegov kontakt broj u e-mailu upućenom [adresa elektroničke pošte]. U tim porukama je razvidno da ČH govori optuženiku da prestane ići u vrtić i uznemiravati joj dijete, a on joj odgovara da mu plati stanarine i da je rekao odgajateljima da je ona zlo i što mu radi.

Pročitan je i dopis Dječjeg vrtića „Šumska jagoda“ upućen Centru za socijalnu skrb, Podružnica Črnomerec o tome da je 8. srpnja 2019. optuženik dolazio u vrtić i pokušao posjetiti svoju unuku. Također je pročitana izjava koju je ČH dala pred Centrom za socijalnu skrb 5. srpnja 2019. o tome da su joj roditelju u postupku razvoda braka, da je iduće ročište zakazano u rujnu 2019. Ista je opisala postupanje optuženika te je navela kako je trenutno optuženik u njihovoj kući. Nadalje pročitana je i službena bilješka Centra za socijalnu skrb od 15. srpnja 2019., iz koje je razvidno da je u Centra pristupio optuženi MH te je tražio poduzimanje mjera od strane Centra zbog zlostave njegove unuke, na način da mu ukućani brane da ju on viđa.

Pročitana su i izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 7. rujna 2019. i 11. rujna 2019, iz kojih je razvidno da su policijski službenici na mjestu događaja zatekli, između ostalog i optuženog MH. Ujedno, iz izjave koju je optuženi MH dao na Centru za socijalnu skrb 15. srpnja 2019., razvidno je da je isti izjavio kako se vratio u obiteljsku kuću od kada su mu ukinute mjere opreza.

Izvršen je uvid u snimke koje je dostavio optuženik, a iz kojih je razvidno da je optuženik kontinuirano snimao žrtve kod kuće, u prostorijama kada bi se zajedno nalazili, dok je iz snimaka vidljivo kako je to kod žrtava izazivalo nelagodu, što je i životno i logično, zbog čega su žrtve znale biti verbalno oštrije prema optuženiku, po stavu suda i onome što je iz snimaka vidljivo, isključivo u cilju samoobrane. Dakle, ove snimke nisu sudu ukazale niti na jednu okolnost koja bi optuženiku išla u prilog, već suprotno, upravo o tom snimanju koje je očito imalo za cilj uznemiriti žrtve, a o čemu su žrtve i svjedočile u svojim iskazima.

Iz materijalne dokumentacije razvidno je da je optuženik 2020. u studenom rukom pisanim kaznenim prijavama upućenim Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu kazneno prijavio žrtve.

Izvršen je uvid u spis K-398/19. Naime, branitelj je iznio ovaj dokazni prijedlog navodeći kako je su žrtve iste optužbe iznosile prema optuženiku i u tom postupku. No, sudu to nije ukazalo na to da bi njihovi iskazi u tom smislu onda bili neuvjerljivi, već isključivo na to da se nasilničko postupanje optuženika prema žrtvama ponavljalo više puta kroz različita razdoblja, uz prekide primjerice kada bi mu bile izricane mjere opreza, a uvredljive riječi koje je optuženik upućivao žrtvama i modus operandi su se očito kroz sva ta razdoblja ponavljali.

5. Ocjena dokaza

Sud je iskaze svjedoka ĐH, UH, VH, AH i ČH cijenio kao istinite. Naime, ovi su svjedoci dosljedno, životno i uvjerljivo iskazivali o tome na koji je način optuženik prema njima postupao u inkriminiranom razdoblju. Prilikom iskazivanja su bili emotivni i vidjelo se da je na njih cijela ta situacija teško utjecala. Njihovi iskazi nisu djelovali niti uvježbano, a niti dogovoreno, već je sud u potpunosti dobio dojam da svjedoci iskazuju iskreno te s velikom emotivnom težinom kada se prisjećaju ovih događaja. Njihovi iskazi o postupanju optuženog MH su bili dosljedni prethodno danim iskazima, izuzev pojedinih okolnosti koje su zbog proteka vremena zabravili, a što je i životno i logično. Iskazi ovih svjedoka su u bitnome i međusobno bili suglasni.

Sud je iskaz JH cijenio kao istinit. Naime, ovaj svjedok nema nikakvih neposrednih saznanja o postupanju optuženika prema žrtvama u inkriminiranom razdoblju, niti ih je u tom razdoblju posjećivao u obiteljskoj kući, niti se s njima družio kao obitelji te je isti zapravo iskazivao samo o onome što mu je ispričao optuženik, time da su i ta njegova saznanja vrlo ograničena i općenita. Stoga, iskaz ovog svjedoka sud nije cijenio kao dokaz koji bi bio relevantan za utvrđivanje spornih činjenica u ovom kaznenom postupku.

Sud je materijalnu dokumentaciju cijenio kao istinitu. Naime, vjerodostojnost te dokumentacije tijekom postupka nije dovedena u pitanje.

Razgledane snimke cijenjene su kao vjerodostojne.

Obrana optuženika cijenjena je kao ne istinita u dijelu u kojem se optuženik očitovao o spornim činjenicama u ovom postupku. Sud je stekao dojam da je takav njegov iskaz usmjeren prema otklanjanju kaznene odgovornosti optuženika od sebe. Čak i u svojoj obrani na raspravi, optuženik je vrlo grupo opisivao odnose s članov ima njihove obitelji te njihove karakteristike, pa je tako primjerice govorio da mu to više nisu djeca već ih opisivao primjerice kao „onaj mlađi“. Također je vrlo uvredljivo pričao i svojoj bivšoj supruzi, ĐH, pa se onda postavlja kao logično i objašnjenje da je njegovo postupanje unutar četiri zida obiteljske kuće bilo upravo onakvo kako su to žrtve i opisale. U njegovoj obrani se nije mogla razabrati nikakva kritičnost spram njegovog odnosa sa žrtvama. Dio obrane u kojoj je optuženik naveo da u inkriminirano vrijeme uopće nije bio u Zagrebu, već da je bio na Jadranovu, sud uopće nije cijenio kao istiniti. Naime, ovo je optuženik istaknuo prvi puta u zadnjoj obrani na raspravi, dakle, šest godina nakon počinjenja ovog kaznenog djela, i to tek nakon što su svjedoci, njegova djeca ispitana i rekla da je on inače ljeta provodio na Jadranovu. Dakle, optuženik je više puta iznosio svoju obranu tijekom ovog kaznenog postupka, i to kako u prethodnom postupku, što je bilo neposredno nakon inkriminiranog razdoblje, tako i na sudu, prije nego li je rasprava preotvorena ovom kaznenom postupku, i niti u jednoj od tih obrana nije niti spomenuo da ga u inkriminiranom razdoblju ne bi bilo u Zagrebu. Doista nije logično niti životno da se netko koga se tereti za učin kaznenog djela ne bi sjetio prilikom iznošenja prethodnih obrana istaknuti da u inkriminiranom razdoblju uopće nije bio na mjestu događaja, ili da nije bio većinu vremena, već da se to sjetio tek u obrani po proteku šest godina od inkriminacije. Naime, da se to ukazalo kao nelogično i netočno sudu proizlazi i iz toga što žrtve kada su ispitane u svojstvu svjedoka u prethodnom postupku, a to je bilo neposredno nakon počinjenja djela, nisu opisale da optuženik u tom periodu ne bi bio kod kuće, već na moru, te su sve žrtve suglasno iskazivale o tome da je ovo kazneno djelo optuženik počinio upravo nakon što se vratio kući, kada su mu ukinute mjere opreza zabrane približavanja njima. Da je optuženik povremeno bio u Jadranovu, spomenule su tek dvije žrtve kada su ispitane kao svjedoci na raspravi, i to tek na kraju dokaznoj postupka, dakle protekom šest godina od počinjenja djela, kada je uistinu logično da se detalja više ne mogu prisjetiti, pogotovo kada se uzme u obzir da inkriminirano i utuženo razdoblje u postupanju optuženika nije bio izoliran slučaj, već da se očito ponavljalo i prije i nakon počinjenja ovog kazneno djela, stoga, logično je da i same žrtve po proteku vremena od šest godina više se ne mogu toga sa sigurnošću sjetiti. Da je optuženik u navedenom razdoblju boravio kod kuće također ukazuje i materijalna dokumentacija, u vidu podneska koji su žrtve uputile na državno odvjetništvo 27. lipnja 2019., zatim dopisa dječjeg vrtića u kojem je razvidno da je optuženik u tom periodu dolazio vidjeti unuku u vrtić, kao i izjave dane pred Centrom za socijalnu skrb i izvješća o postupanju policije u domu optuženika i žrtava, a koji su također sastavljeni upravo u tom razdoblju. Stoga, sud je u odnosu na ovu činjenicu boravka optuženika na mjestu događaja u inkriminiranom razdoblju cijenio kao točnije prethodne iskaze žrtava, dane neposredno nakon počinjenja kaznenog djela, kao i prvotne obrane koje je iznio optuženik , uz materijalnu dokumentaciju pročitanu na raspravi.

5.1. Odbijeni dokazni prijedlozi

Temeljem članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP odbije je kao odugovlačeći dokazni prijedlog obrane za čitanjem materijalne dokumentacije, i to dokumentacije iz platforme Booking.com i pisanih isprava u vidu izjava GH i ŽH kao i prijedlog za ispitivanje u svojstvu svjedoka ŽH i GH. Naime, čitanje ove materijalne dokumentacije i ispitivanje svjedoka obrana je predložila na okolnost da u inkriminirano vrijeme optuženik nije uopće bio u Zagrebu pa da nije niti mogao počiniti ova kaznena djela. Ovdje je potrebno prvotno napomenuti kako je ovaj dokazni prijedlog obrana iznijela nakon više od pet godina od samog počinjenja djela, dok se ponovno ponavlja kako u prethodnim obranama koje je iznio optuženik, i to kako u prethodnom postupku, tako i na raspravi, optuženik tako nešto nikada nije izjavio. Naime, kao što je već i prethodno navedeno, životno je i logično da bi netko tko se sumnjiči za učin ovih kaznenih djela, neposredno nakon same inkriminacije sjetio da ima alibi, a ne da bi se tako nešto prisjetio nakon više od pet godina od započinjanja postupka, odnosno šest godina nakon inkriminacije. Uz to, važno je za naglasiti i kako je sud iz ostalih brojnih dokaza izvedenih na raspravi utvrdio da su okolnosti na koje su ovi dokazni prijedlozi izneseni netočne.

Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP prije pretvaranja rasprave odbijen je dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem u svojstvu svjedoka SH kao nevažan jer iz iskaza svjedoka AH je jasno proizašlo kako se radi o daljnjem rođaku optuženog MH, koji s oštećenicima nije bio niti u kakvom kontaktu u tom razdoblju, niti je bio prisutan inkriminiranim događajima, dakle, on o predmetu inkriminacije nije mogao imati nikakva neposredna saznanja . To tim više što je činjenično stanje u dostatnoj mjeri utvrđeno drugim dokazima izvedenim na raspravi.

6. Činjenično utvrđenje

Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u svezu s obranom optuženog MH, ovaj sud je utvrdilo da je optuženik počinio pet kaznenih djela nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11, i to na način kako je to opisano u izreci ove presude.

Dakle, uzimajući u obzir bitno dosljedne, uvjerljive i opširne iskaze žrtava ĐH, UH, VH, AH i ČH , a u kojima su isti je ista detaljno opisivali ponašanje optuženika prema njima, verbalnu agresiju koju je optuženik prema njima iskazivao, kao i riječi i uvrede koje im je uporno i kontinuirano upućivao sud je kao nesporno utvrdio kako je optuženik počinio kaznena djela nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11 za koja ga je i osudio. Ujedno, svjedoci su opisali i osjećaje poniženosti, manje vrijednosti i bespomoćnosti, kao i u stanje dugotrajne duševne boli, u koje su bili dovedeni upravo postupanjem optuženika. Čak i snimke koje su razgledane na raspravi, a koje je predočio optuženik, sudu samo dodatno utvrđuju stav oko toga da je optuženik nad članovima obitelji vršio nasilje, pa čak i time da ih je stalno snimao. Činjenica jest da su i žrtve verbalno njemu znale očito i odgovoriti, no, radi se o odraslim osobama, te je očekivano, logično i životno da su se oni verbalno branili od napada optuženika. Osobito kada navode da su više puta tražili i intervenciju policije i da to nije „urodilo plodom“.

Nadalje, ovdje je potrebno napomenuti kako kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ-a čini onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj ili stanje dugotrajne patnje, a time nije počinjeno teže kazneno djelo. Citirano kazneno djelo propisano je kao blanketno kazneno djelo koje izravno upućuje na definiciju nasilja u obitelji sadržanu u odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. To znači da su modaliteti radnje počinjenja kaznenih djela i prekršaja u osnovi isti. Jedine stvarne razlike sadržane su u dijelu kaznenopravne odredbe u kojoj se propisuje da se mora raditi o teškom kršenju propisa o zaštiti od nasilja u obitelji te u posljedici koja se kod kaznenog djela sastoji u dovođenju člana obitelji ili bliske osobe u ponižavajući položaj ili izazivanju straha za sigurnost člana obitelji ili njemu bliske osobe. Pitanje definiranja da li se u konkretnoj situaciji radi o kaznenom djelu ili prekršaju bavio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji je u svom tumačenju naveo da je nužno da radnja bude određenog intenziteta, većinom da se ponavlja u određenim vremenskim razmacima (koji ne sm iju biti predugi) pri čemu njen modus operandi može i varirati (odluka VSRH III-Kr 149/08). U toj odluci Vrhovni sud upućuje na ponavljanje nasilja kao mogućeg kriterija razlikovanja kaznenog djela i prekršaja, odnosno ističe se da je i radnja izvršenja snažnog intenziteta koja traje neko vrijeme dovoljna te da nije nužno u tom slučaju i ponavljanje. Uslijed svega navedenog, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da se optuženik nasilnički ponašao prema žrtvama u razdoblju od tri mjeseca, da je intenzitet tog nasilničkog ponašanja bio vrlo visok te je uključivao ozbiljne i kontinuirane verbalne napade, jasno je kao takvo postupanje po svom intenzitetu itekako ulazi u sferu kaznenog prava, odnosno da su time ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 179a KZ/11.

Pritom je u postupku utvrđeno da je ĐH bila supruga optuženika, a da su mu ČH, AH, UH i TH djeca, time isti imaju svojstvo bliskih osoba po članku 87. stavku 9. ZKP.

7. Pravna utvrđenja

Kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11 čini onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo.

8. Zaključak o počinjenju kaznenog djela

Dakle, uzevši u obzir sve dokaze izvedene na raspravi sud je nesporno utvrdio da je optuženi MH počinio pet kaznenih djela nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11 upravo na način kako je to i opisano u izreci ove presude.

9. Zaključak o krivnji

Ova kaznena djela optuženik je počinio s oblikom krivnje izravnom namjerom prvog stupnja. Dakle, isti je bio svjestan svog djela te je isto i želio učiniti.

Pritom je važno napomenuti i da je optuženik u svom postupanju bio ubrojiv.

Svijest o protupravnosti nije osporena, a nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

10. Sankcija

Odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženom MH za počinjena kaznena djela, a uzimajući u obzir okvir za izricanje kazne za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11, sud je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, prijašnji život optuženika, njegovu raniju osuđivanost, kao i težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela.

Olakotnom okolnosti na strani optuženika sud je cijenio činjenicu da je isti služio vojsku i da se radi o osobi starije životne dobi.

Kao otegotnu okolnost sud je cijenio vrlo visok intenzitet optuženikova protupravnog postupanja prema žrtvama, a po čemu je po ocjeni suda optuženik pokazao na upornost u svom protupravnom postupanju. Time je došlo i do povrede zaštićenog društvenog dobra u većoj mjeri, no što je to inače uobičajeno kod ovakvih kaznenih djela. Također, ovo djelo počinio je nedugo nakon što su mu istekle mjere opreza, a što ukazuje na to da mjere opreza na njega nije djelovao na način da bi shvatio pogibeljnost svog postupanja. To tim više što je optuženik u ovom kaznenom postupku pokazao grubost i ne toleranciju prema žrtvama, kao članovima njegove obitelji, odnosno bliskim mu osobama. Otegotnim je cijenjena i prethodna kaznena osuđivanost optuženika i to za istovrsno kazneno djelo počinjeno na štetu istih žrtava.

Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, činjenicu da je za kazneno djelo iz članka 179a KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju do tri godina, sud je optuženiku utvrdio za svako pojedinačno djelo kazne zatvora od šest mjeseci te ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Sud smatra da je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela, ali i da tu kaznu nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom MH. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjena kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Također će optuženiku ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženika, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje. Stoga sud smatra da je rok kušnje od pet godina, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženik ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe.

11. Imovinskopravni zahtjev

Oštećena ČH je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu. Naime, oštećenica nije sudu predočila niti jedan dokaz koji bi ukazivao na osnovanost visine i osnove ovako postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, dok bi provođenje daljnjeg dokaznog postupka u cilju utvrđenja i ovih činjenica imalo za posljedicu daljnje odugovlačenje postupka.

12. Troškovi kaznenog postupka

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP optuženi MH obvezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP, i to u paušalnom iznosu od 1.000,00 eura (tisuću eura). Naime, sud je prilikom odmjeravanja troška uzeo u obzir dužinu ovog kaznenog postupka kao i brojnost provedenih radnji u istom. Ujedno, sud je uzeo u obzir da je optuženik i sam naveo kako na moru iznajmljuje apartmane i da je naveo da ima i drugih prihoda, zatim je uzeo u obzir da je optuženik vlasnik i nekretnine i pokretnina, pa sud smatra kako plaćanje troškova u ovom iznosu neće ugroziti njegovu egzistenciju.

U Zagrebu 1. prosinca 2025.

Sutkinja:

Olja Krčar Mišić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb,

2. Optuženik

3. Branitelj,

4. Oštećenici ČH i UH,

5. Žrtve ĐH, AH i TH – po pravomoćnosti.