REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3457/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja JJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice EJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trećetužitelja ZJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], četvrtotužitelja UJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], petotužitelja AJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu prvo do četvrtotužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž R-30/2023-6 od 12. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-107/2020-15 od 6. svibnja 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-107/2020-20 od 11. siječnja 2023., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Utvrđuje se da su prvotužitelj JJ, drugotužiteljica EJ i trećetužitelj OJ odustali od prijedloga za dopuštenje revizije.
II. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije četvrtotužitelja UJ u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije četvrtotužitelja UJ u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Prvo do četvrtotužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž R-30/2023-6 od 12. veljače 2025., kojom je u pobijanom dijelu - točkama I., III., IV., VI., VIII. i IX. izreke preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-107/2020-15 od 6. svibnja 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-107/2020-20 od 11. siječnja 2023. na način da su pod točkom I.1. izreke odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja za isplatu i to prvotužitelju iznos od 12.519,74 EUR, drugotužiteljici iznos 9.975,45 EUR, trećetužitelju iznos 12.976,31 EUR, četvrtotužitelju iznos 6.667,99 EUR, te petotužitelju iznos 1.409,52 EUR, svima sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana plaćanja, a pod točkom I.2. izreke odbijeni su zahtjevi tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, dok je pod točkom II. izreke naloženo tužiteljima naknaditi tuženici troškove parničnog postupka.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije prvo do četvrtototužitelj predlažu da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:
„1. Mora li prilikom odlučivanja o (nekom) pravu iz Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike sud uzeti u obzir (primijeniti) tumačenje/tumačenja Zajedničke komisije koje je doneseno upravo u vezi s tim konkretnim pravom kao izvor materijalnog prava, odnosno objasniti zašto ga nije primijenio ako takvo tumačenje postoji?
2. Mora li sud kada odlučuje o pravu koje je dogovoreno ranijim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, a za koje pravo Zajednička komisija za tumačenje tog Kolektivnog ugovora nije dala tumačenje, primijeniti tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje kasnijeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ako je riječ o sadržajno istovjetnim/identičnim odredbama (tj. ako je riječ o odredbama koje na identičan način uređuju to konkretno pravo) kolektivnog ugovora kao što su to odredbe članka 56. KU/13 i članka 50. KU/17?
3. Ako Vlada Republike Hrvatske dogovori s vladom druge države da će hrvatski službenici svoju službu obavljati na određenom području (lokalitetu) koje se nalazi na državnom području te druge države, je li sporazumom dviju vlada (automatizam) izmijenjen i akt o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela u kojem je hrvatski službenik obavljao svoju službu do dana sklapanja dogovora dviju vlada, odnosno prije stupanja na snagu dogovora dviju vlada?
4. Da li dogovor Vlade Republike Hrvatske s vladom druge države kojim se umjesto kontrola na državnoj granici svake države uspostavlja jedna kontrola na zajedničkom graničnom prijelazu smještenom na državnom području druge države ima pravni učinak na prava i obveze iz radnog odnosa između Republike Hrvatske kao poslodavca i državnog službenika kao zaposlenika uzimajući u obzir da bi pozitivan odgovor na ovo pitanje značio da je do izmjene ugovora o radu došlo jednostrano, tj. bez suglasnosti zaposlenika?“.
2.1. Prvo do četvrtotužitelji podnose prijedlog pozivom i na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), zbog povrede temeljenog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine- Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i Protokola broj 1. uz Konvenciju, navodeći da su im, u drugostupanjskom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužitelja tumačeći taj pojam proizvoljno, povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena odredbom čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava RH, kao i prava iz čl. 6. st. 1. Konvencije.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije prvo do trećetužitelja
4. Punomoćnik prvo, drugo i trećetužitelja je podneskom od 27. studenoga 2025., koji je kod ovog revizijskog suda zaprimljen istog dana, obavijestio revizijski sud da prvo, drugo i trećetužitelji odustaju od prijedloga za dopuštenje revizije.
5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 399. st. 2. ZPP utvrditi da su prvotužitelj JJ, drugotužiteljica EJ i trećetužitelj OJ odustali od prijedloga za dopuštenje revizije te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije četvrtotužitelja
6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije četvrtotužitelja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.1. Navedeno stoga što je drugostupanjska presuda (kojim je preinačena prvostupanjska presuda pod točkama VI. i IX. izreke i odbijen tužbeni zahtjev četvrtotužitelja) donesena u skladu sa ustaljenom praksom i zauzetim pravnim shvaćanjima ovoga suda izraženima primjerice u odlukama koje su donesene u vezi ove problematike u revizijama po dopuštenju poslovni broj Rev 1206/2022-2 od 17. siječnja 2023., Rev 173/2023-2 od 21. ožujka 2023., Rev 360/2023-2 od 9. svibnja 2023. i dr., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
6.2. Osim toga i sud drugoga stupnja se prilikom zauzimanja pravnog shvaćanja u pobijanoj odluci pozvao na shvaćanje iz odluke ovog suda poslovni broj Rev- 1206/2022-2 od 17. siječnja 2023. Stoga, s obzirom da je u odnosu na postavljena pitanja praksa ovoga suda stabilna i određena, to nije od utjecaja pozivanje četvrtotužitelja na odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije, jer u njima nisu zauzimana pravna shvaćanja o konkretnim pitanjima, već se samo odlučivalo o dopustivosti revizije.
6.3. Slijedom navedenog, a s obzirom da u odnosu na postavljena pravna pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
7. Nadalje, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije četvrtotužitelja, u dijelu koji je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je ispitati jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, s obzirom na navode četvrtotužitelja da su mu u drugostupanjskom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ustavna prava zajamčena čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava RH, kao i prava iz čl. 6. st. 1. Konvencije, kao i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužitelja, navodeći da drugostupanjski sud taj pojam tumači proizvoljno.
8. U odnosu na navode četvrtotužitelja da je došlo do povrede prava na pravično suđenje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, valja reći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8.1. Prema ocjeni ovog suda četvrtotužitelju je tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama, nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da četvrtotužitelj nije imao pravično suđenje.
8.2. Osim toga, s obzirom da postoji određena i stabilna praksa ovoga suda u pogledu pitanja tumačenja pojma stalnog mjesta rada, to četvrtotužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog pogrešne primjene materijalnog prava bila povrijeđena ustavna i konvencijska prava.
9. Slijedom navedenog, valjalo je prijedlog za dopuštenje revizije četvrtotužitelja u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, te odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
