REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4990/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po suprugu UM, protiv tuženika BM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Marijanu Belušiću, odvjetniku u Labinu, radi utvrđenja i dr., odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-630/2025-2 od 16. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 120/2021-104 od 10. siječnja 2025., u sjednici održanoj 3. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu naznačenih pravnih pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika u dijelu u kojem se prijedlog odnosi na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je utvrđen ništetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju između DM (JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) kao uzdržavatelja i LM (JMBG: [jedinstveni matični broj građana]) kao primateljice uzdržavanja zaključen dana 23. travnja 2003. ovjeren na Općinskom sudu u Samoboru pod brojem R1.76/2003, Ov.16/2003.
2. Protiv te presude prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja:
„1) Da li su sudovi prvog i drugog stupnja u ponovljenom postupku nakon ukidne odluke revizijskog suda dužni pridržavati se pravnih stavova revizijske odluke i da li su dužni provoditi dokaze koji su preloženi radi utvrđivanja činjenica na koje upućuje ukidna revizijska odluka?
2) Da li se smatra opravdanim izostankom sa ročišta izostanak stranke - tužitelja koji podneskom prije ročišta opravdava svoj izostanak i predlaže održavanje ročišta u njegovoj odsutnosti, te izostanak sa ročišta za koje ročište stranka predlaže odgodu ali sud taj zahtjev za odgodu ne prihvati, a stranka je u pozivu bila upozorena na posljedice izostanka u pogledu presumiranog povlačenja tužbe?
3) Da li su sudovi kod odlučivanja o ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju dužni utvrđivati da li taj ugovor ispunjava uvjere za ugovor o darovanju?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP).
3. Istovremeno u prijedlogu naznačuje i postojanje razloga uz čl. 385.a st. 2. ZPP-a na navodeći određeno o kojim bi se Ustavom RH i Konvencijom pravima radilo.
4. Na prijedlog je odgovoreno.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Prema ocjeni ovog revizijskog suda pitanjima koja postavlja u prijedlogu tuženik zapravo problematizira utvrđeno činjenično stanje te ocjenu žalbenih navoda od strane drugostupanjskog suda izražavajući time svoje nezadovoljstvo tako danom ocjenom. Takva pitanja nisu pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose na činjenice i pravnu ocjenu suda povodom žalbenih navoda.
Stoga nije moguće unaprijed pravnim shvaćanjem odrediti takvu formulu sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude koja će biti opće primjenjiva na sve buduće slučajeve, a čijom primjenom bi Vrhovni sud Republike Hrvatske ostvario svoju Ustavom propisanu ulogu ujednačavanja sudske prakse.
7.1. Postavljena revizijska pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pitanja koja ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP, jer odgovor na ovako postavljena ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka i provedenim dokazima.
7.2. Dakle, odgovorima na ta pitanja se ne može uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije pa je slijedom toga odlučeno kao pod točkom I. izreke primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
8. Prema odredbi čl. 387. st. 3. predlagatelj je dužan određeno navesti o kojim Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava se radi zbog kojih povreda podnosi prijedlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
Iz prijedlog je razvidno da je to izostalo.
9. S obzirom na izloženo u tom dijelu prijedlog je nedopušten i stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke primjenom odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 3. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
