REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-5/2021-32

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ivi Kero, uz sudjelovanje Josipe Grgić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog VB, zbog kaznenih djela iz članka 147. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), u povodu privatne tužbe privatne tužiteljice UB, nakon javne rasprave održane 12. rujna 2025. i 1. prosinca 2025., u prisutnosti privatne tužiteljice UB, opunomoćenika privatne tužiteljice, odvjetničkog vježbenika DB u zamjenu za odvjetnika IB te optuženog VB, **.**.2025. objavio je i 1. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

optuženi VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin V i U rođene D, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, zaposlen u trgovačkom društvu "Ases usluge i stil dizajn", s mjesečnim primanjima od 3.000,00 eura, oženjen, otac jednog djeteta u dobi od 3,5 godine, bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak.

k r i v  j e

što je

dana 28. studenog 2020., u Sesvetama, u cilju da je uvrijedi, na društvenoj mreži Facebook, na koji način su njegove objave postale pristupačne većem broju osoba, uz dijeljenje objave i video materijala s Facebook stranice „Manje je više“ na kojem je prikazan intervju s privatnom tužiteljicom, najprije za privatnu tužiteljicu UB napisao komentare da je lažljiva ciganska kurva i da je odvratna, a nakon što su ti komentari obrisani, za privatnu tužiteljicu napisao „U dva navrata izbrisani moji komentari i na kraju blokiran. Zašto?? Zato sto je dotična profesionalna lažljivica, lijenčina, koja se stidi svog podrijekla. Stidi do te mjere da se neće odreći muževog prezimena a rastala se.“

dakle, uvrijedio drugoga putem društvene mreže, zbog čega je djelo postalo pristupačno većem broju osoba

čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredom – iz članka 147. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

te se optuženom VB za kazneno djelo iz članka 147. stavka 2. KZ/11. na temelju članka 147. stavka 2. KZ/11.

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 30 (TRIDESET) DNEVNIH IZNOSA PRI ČEMU VISINA 1 (JEDNOG) DNEVNOG IZNOSA IZNOSI 50,00 EURA PA NOVČANA KAZNA IZNOSI 1.500,00 EURA

Na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. optuženiku se izriče uvjetna osuda na način da se novčana kazna koja je optuženiku izrečena neće izvršiti ukoliko optuženik kroz vrijeme od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11. optuženik je u slučaju opoziva uvjetne osude dužan novčanu kaznu platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude.

Na temelju članka 43. stavka 1. KZ/11. ukoliko u slučaju opoziva uvjetne osude novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u navedenom roku, naplatiti će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se neće moći naplatiti ni prisilno u roku od tri mjeseca, sud će na temelju članka 43. stavka 2. KZ/11., uz pristanak osuđenice, donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan dnevni iznos zamjeni s dva sata rada. Na temelju članka 43. stavka 3. KZ/11., ako osuđenici ne pristanu na rad za opće dobro na slobodi ili ga ne izvrše, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora na temelju članka 43. stavka 4. KZ/11. tako da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom kazne zatvora.

Na temelju članka 453. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. dalje: ZKP/08.)

optuženi VB (osobni podaci kao u točki I izreke)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi

dana 28. studenog 2020., u Sesvetama, u cilju da našteti časti i ugledu privatne tužiteljice, na društvenoj mreži Facebook, na koji način su njegove objave postale pristupačne većem broju osoba, uz dijeljenje objave i video materijala s Facebook stranice „Manje je više“ na kojem je prikazan intervju s privatnom tužiteljicom, lažno prikazujući da je opterećena nepodmirenim dugovima, znajući da su njegove objave lažne, za privatnu tužiteljicu napisao: „Osoba sa visokom poslovnom školom blokirana i dužna državi, dio država otpisala“.

dakle da bi pred drugima iznio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi časti i ugledu privatne tužiteljice, znajući da su neistinite, zbog čega je djelo postalo pristupačno većem dijelu osoba,

čime da bi počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom – iz članka 149. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. privatna tužiteljica se s ostvarivanjem imovinskopravnog zahtjeva upućuje u parnicu.

Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. i 7. ZKP/08. nalaže se optuženom VB u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu 500,00 eura te ½ nužnih izdataka privatne tužiteljice (sudske pristojbe) te ½ nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika privatne tužiteljice, čija će visina biti određena posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatna tužiteljica UB je 4. siječnja 2021. podnijela privatnu tužbu protiv optuženog VB zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11. i kaznenog djela iz članku 147. stavka 1. i 2. KZ/11., koju je izmijenila podneskom od 9. travnja 2025.

2. Pozvan da se očituje o optužbi optuženi VB je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

2.1. Optuženi VB je u svojoj obrani je naveo da je sporni komentar na društvenoj mreži facebook napisao osobno, što nije sporno, ali smatra potrebnim pojasniti kontekst i pozadinu tog komentara. Naveo je da UB poznaje više godina te se ista predstavljala kao marketing stručnjak, upoznali su se 2020. godine tijekom čišćenja trga u Zagrebu nakon potresa, kada je ona radila u obližnjem kafiću te ga je UB putem društvenih mreža prepoznala i sama mu se obratila, nakon čega su stupili u kontakt. Istaknuo je da joj je, s obzirom na to da je tada pokretao poslovne projekte (kafić u sklopu doma za starije osobe i kozmetičko-frizerski salon), ponudio zaposlenje, no zbog poteškoća s dobivanjem dozvola za nove projekte, UB je prihvatila raditi kao voditeljica već postojećeg salona u Prečkom. Njihova suradnja bila je i poslovna i privatna. U tom razdoblju pojavila se potreba za nabavom novih kozmetičkih aparata, i to prema preporukama UB te budući da je ranije imao loša iskustva s radnicima i voditeljima koji bi napuštali posao, a njemu bi ostajali dugovi za opremu, tražio je od UB osiguranje u obliku bjanko zadužnice, kako bi zaštitio svoje poslovanje. U početku je njihova suradnja funkcionirala uredno te je UB upoznala njegovu obitelj, uključujući suprugu koja se također zaposlila u salonu, no kasnije je došlo do problema u radu i međuljudskim odnosima, jer UB nije obavljala svoje radne obveze na odgovarajući način što je negativno utjecalo na ostale zaposlenike, uključujući njegovu suprugu, te je situacija eskalirala do te mjere da su sve zaposlenice salona (njih četiri) dale kolektivni otkaz, kojem su prethodila bolovanja, što povezuje s nezadovoljstvom uzrokovanim Melitinim ponašanjem. Od UB je zatražio podmirenje obveza vezanih uz nabavljene aparate, što je ona odbila, zbog čega je pokrenut parnični postupak te je zadužnica dana na naplatu. Naveo je da je UB privremeno dao službeni automobil, koji mu je vraćen nakon desetak dana. Nakon prestanka suradnje, UB ga je počela optuživati da joj nije omogućio odrađivanje otkaznog roka, iako je, prema njegovim saznanjima, već drugi dan započela raditi na OTV televiziji, kontaktirala je njegove poslovne suradnike iznoseći negativne tvrdnje o njemu. Nakon što je vidio njezin intervju, odlučio je napisati sporni komentar, priznajući da je komentar bio oštrijeg tona, ali smatra da je iznio istinu. Naveo je da je UB, nakon što je dala zadužnicu, drugim zaposlenicima govorila da ista nema stvarnu vrijednost jer ima i druge dugove te da je blokirana. Naveo je da se ne sjeća prethodnih komentara koji su navodno obrisani, da ne može potvrditi je li prije objave komentara razgovarao s nekim zaposlenikom OTV- a, da nema saznanja o trenutnom stanju postupka vezanog uz zadužnicu jer to vodi njegov odvjetnik, da mu nije poznato je li ostvario bilo kakvu naplatu, da je tvrtka zapala u poteškoće, za što smatra da su djelomično odgovorni i zaposlenici poput privatne tužiteljice. Naveo je da zadužnica izdana u korist pravne osobe koja je u blokadi, s ciljem stabilizacije poslovanja. U vezi s nabavom opreme, istaknuo je da su se odluke donosile na temelju ekonomske isplativosti, u dogovoru između vlasnika i voditelja, te da je imao mogućnost odbiti prijedloge za nabavu. Naveo je da od drugih zaposlenika nije tražio zadužnice te da je njegov odnos s UB bio reguliran ugovorom o radu. Nakon izmjene privatne tužbe naveo je da nije točno da je za privatnu tužiteljicu napisao da je lažljiva ciganska kurva i da je odvratna.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao facebook objave (list 6-7 spisa), prepisku (e-mail i whatsapp), na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08. pročitao je zapisnik o ispitivanju privatne tužiteljice s rasprave od 7. ožujka 2025., zapisnik o ispitivanju svjedokinje FB s rasprave od 5. lipnja 2025., ispitao je svjedokinju ĆB i svjedokinju ZB, pročitao je nepravomoćnu presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu te je izvršio uvid u prekršajnu i kaznenu evidenciju za optuženika.

3.1. Na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP/08. sud je odbio dokazni prijedlog privatne tužiteljice da se u svojstvu svjedoka ispitaju HB, KB, ŽB i TB, te dokazne prijedloge optuženika da se pribavi spis OGS u Zagrebu broj P-3706/21 te podaci od HZMO-a o radnom stažu privatne tužiteljice te podaci o zaposlenicima Adivas salon d.o.o i prijedlog da se u svojstvu svjedoka ispita JB kao nevažne. To stoga što je ocjena suda da se odlučne činjenice u ovom kaznenom predmetu mogu utvrditi ocjenom izvedenih dokaza i to iskaza ispitanih svjedoka UB, FB, GB i ZB te materijalne dokumentacije u spisu.

4. Iz iskaza svjedokinje UB proizlazi da je snimila prilog za OTV televiziju u kojem je govorila o svom iskustvu kao pripadnica romske nacionalne manjine, pri čemu je istaknula da nikada nije imala poteškoća zbog svog podrijetla niti ga se ikada sramila, već da je na njega bila ponosna, slijedom čega su navodi optuženika iz objave na društvenoj mreži facebook u cijelosti netočni. Navela je da je nakon razvoda zadržala prezime bivšeg supruga kako bi izbjegla situacije u kojima bi njezino dijete imalo različito prezime, što bi moglo stvarati poteškoće, primjerice prilikom putovanja. Navela je da su navodi optuženika bili uvredljivi, ne samo za nju osobno, već i za druge pripadnike romske zajednice, te da su bili bez ikakvog opravdanja. Istaknula je da salon u kojem je radila nije prestao s radom zbog nje, već zbog toga što optuženik djelatnicama nije isplaćivao plaće u razdoblju od četiri mjeseca. Navela je da je, radi osiguravanja egzistencije, potpisala bjanko zadužnicu, na temelju koje su se određeni iznosi naplaćivali u ovršnom postupku, dok je postupak vezan uz osnovanost te zadužnice i dalje u tijeku. U odnosu na tvrdnje da je negirala mogućnost naplate po zadužnici, navela je da je moguće da je takvu izjavu i dala, obrazlažući to činjenicom da je u to vrijeme i sama imala određene dugove. Navela je da je predmetni video trebao predstavljati pozitivan prikaz romske zajednice, no da je, uslijed objava optuženika, bila osobno ponižena, a negativne reakcije osjetili su i drugi pripadnici romske zajednice. Za sporni komentar saznala je na radnom mjestu, nakon što su ga uočili njezini suradnici. Navela je da je optuženik, osim predmetnog komentara, objavljivao i druge uvredljive sadržaje, uključujući da je lažljiva ciganska kurva i da je odvratna, koji su potom bili uklonjeni od strane OTV televizije jer su bili protivni njihovim pravilima. Istaknula je da je objavu vidio veći broj ljudi.Navela je da je u vrijeme objave bila zaposlena na OTV televiziji na određeno vrijeme te da joj je ugovor bio p ri isteku. Prema njezinim navodima, direktor televizije ŽB obavijestio ju je da ga je optuženik kontaktirao i iznosio uvredljive izjave na njezin račun. Nakon toga je prestala raditi na toj televiziji, pri čemu je navela da je razumjela odluku poslodavca te da su ostali u korektnim odnosima. Nadalje je navela da se potom zaposlila u Ini na benzinskoj postaji, a zatim u trgovačkom lancu Kaufland, gdje je i dalje radila. Istaknula je da je potpisivanje zadužnice bilo uvjet za zaposlenje kod optuženika, što joj nije predstavljalo problem jer je smatrala da postupa pošteno. Navela je da je u poslovnom odnosu bila zadužena za marketing i privlačenje klijenata te da je suradnja u početku bila uredna. Problemi su započeli kada su zaposlenice odlazile na bolovanje zbog neisplaćenih plaća, o čemu su je obavijestile, a ona je to prenijela optuženiku , te je optuženik na nju prebacio odgovornost za nastalu situaciju, iako nije imala ovlasti niti mogućnosti isplatiti plaće zaposlenicama, nakon čega je došlo do prek ida njihove poslovne suradnje. Navela je da je podnijela privatnu tužbu zbog vrijeđanja romske zajednice od strane optuženika, da romska zajednica naziv „cigan“ smatra pogrdnim. Istaknula je da je optuženik kasnio s isplatom plaće te da posljednju plaću nije zaprimila. Navela je da je GB bila zamjenica optuženika.

4.1. Svjedokinja ZB je izjavila da optuženika prvi put vidi u sudnici, dok privatnu tužiteljicu UB poznaje od ranije jer su neko vrijeme zajedno radile na OTV televiziji, gdje su bile kolegice. Navela je da je bila urednica emisije „Manje je više“ te da je snimila prilog s privatnom tužiteljicom o tome kako je ona, kao pripadnica romske nacionalne manjine, uspjela u životu i zaposlila se, nakon čega je taj prilog bio objavljen na facebook stranici emisije. Istaknula je da je bilo uobičajeno da prilozi o nacionalnim manjinama izazivaju različite reakcije, uključujući i uvredljive komentare, koje su urednici stranice potom brisali. Navela je da se nakon objave predmetnog priloga sjeća komentara u kojem je privatna tužiteljica bila vrijeđana pogrdnim izrazima, te da je taj komentar prva uočila privatna tužiteljica, koja ju je o tome obavijestila i zamolila da ga izbriše, što je ona i učinila. Nakon što joj je predočeno ime VB, navela je da je upravo on bio autor tog komentara te da je upravo njegov komentar bio izbrisan s facebook stranice. Navela je da se ne sjeća da je optuženik pisao i druge komentare, ističući da je uvredljivih komentara često bilo više te da ih je brisala čim bi uočila neprimjeren sadržaj. Navela je da je čula da se na televiziji govorilo kako je optuženik kontaktirao direktora televizije i iznosio uvredljive izjave. Također je navela da se sjeća da je privatna tužiteljica bila uznemirena i pogođena reakcijama na objavu, budući da se o njoj govorilo među kolegama.Na pitanje je li sporni komentar utjecao na status privatne tužiteljice na radnom mjestu, navela je da smatra da na direktora televizije takvi komentari nisu mogli utjecati, ali da nije mogla procijeniti kako su oni utjecali na privatnu tužiteljicu osobno i na njezin rad. Navela je da je privatna tužiteljica uredno obavljala svoj posao u marketingu te da su zaposlenici tek naknadno saznali za njezino podrijetlo, što im je bilo zanimljivo te je i bio razlog snimanja priloga. Privatna tužiteljica je radila još neko vrijeme nakon objave komentara, te je kasnije došlo do promjena u strukturi tvrtke uslijed kojih je i ona prestala raditi. Navela je da nije napravila snimku zaslona (screenshot) spornog komentara, niti je privatna tužiteljica to od nje tražila, te da takvi komentari, nakon što su obrisani, više nisu dostupni. Nakon što joj je predočen e-mail iz spisa, navela je da je isti bio poslan s adrese kojoj su imali pristup svi zaposlenici te da su ga zajednički sastavili. U odnosu na dio e-maila u kojem se navodi da je privatna tužiteljica o sebi iznijela određene neistine, izjavila je da nisu imali konkretna saznanja o eventualnim neistinitim navodima, već su takvu formulaciju koristili općenito, ostavljajući mogućnost da se eventualne činjenice utvrde u sudskom postupku. Navela je da se poruke zaprimljene putem inboxa u pravilu ignoriraju, no da su u ovom slučaju odgovorili jer se radilo o njihovoj kolegici.

4.2. Svjedokinja GB je u svom iskazu navela da je šest godina radila kao pomoćnica izvršnog direktora u trgovačkom društvu Ases usluge, dok je sestrinsko društvo bilo Adivas salon. Navela je da je poznaje UB, koja je trebala voditi salon u okviru tog društva te imati ulogu sličnu njezinoj u društvu Ases usluge, pri čemu je dobila široka ovlaštenja. Istaknula je da je cilj bio da optuženi VB prenese dio svojih obveza na privatnu tužiteljicu. Navela je da je privatna tužiteljica prihvatila navedenu ulogu uz pozitivna obećanja o svom radu, uključujući tvrdnje da ima kontakte u medijima i s poznatim osobama. Poslovanje je u početku funkcioniralo uredno tijekom dva do tri mjeseca, sve dok sve djelatnice salona nisu otvorile bolovanje. Navela je da je potom kontaktirala djelatnice radi utvrđivanja razloga, pri čemu su joj iste navele da su bile izložene neprimjerenom postupanju od strane UB te da su obavljale tretmane za koje nisu bile educirane. Navela je da je i sama u tom salonu zadobila ozljedu zbog neadekvatne edukacije za određene tretmane, zbog čega je razmišljala o pokretanju postupka, ali to nije učinila. Istaknula je da UB nije bila pod izravnom kontrolom, već je upravi podnosila izvještaje iz kojih je proizlazilo da je stanje uredno. Navela je da je imala na raspolaganju službeni automobil, poslovne kartice te ovlasti za naručivanje robe. Navela je da je jedna od djelatnica bila u lošem psihičkom stanju, dok je prije dolaska UB salon poslovao uredno i zapošljavao djelatnice s duljim stažem. Istaknula je da su od UB očekivani rezultati u vidu unapređenja poslovanja, uključujući angažman poznatih osoba radi promocije, no da se takva očekivanja nisu ostvarila. Navela je da je u društvu Ases usluge radila do 21. travnja 2024., nakon čega je dobila novu poslovnu priliku te se s optuženikom nije susretala do današnjeg dana. Njezin dojam o UB je da nije pouzdana u poslovnom smislu te da s njom nije mogla nastaviti suradnju. Također je navela da je imala saznanja o njezinoj stručnoj spremi i kvalifikacijama koje, prema njezinim tvrdnjama, nisu odgovarale poslovima koje je obavljala. Navela je da je UB tražila da djelatnice na njoj uče nove tehnike i rad s uređajima, iako su iste prethodno navele da za to nisu educirane. Istaknula je da u društvu nije bilo diskriminacije na temelju vjere ili podrijetla te da su zaposlenici bili različitih pozadina. Navela je da joj je bilo poznato da UB pripada romskoj zajednici, ali da to nije bilo predmet rasprave. Također je navela da joj je bilo poznato da je zadržala prezime bivšeg supruga, ali da nije imala saznanja o razlozima. Navela je da je UB iznijela vlastito viđenje razloga odlaska djelatnica na bolovanje, navodeći da su iste bile nedovoljno angažirane , da se u tom trenutku vjerovalo navodima UB, koja je istoga dana pristupila u upravu društva. Svjedokinja je po nalogu nadređenog pokušala kontaktirati djelatnice, pri čemu se iste u početku nisu javljale, ali su se kasnije očitovale, djelomično telefonski, a djelomično putem elektroničke pošte, no ne sjeća se jesu li djelatnice nakon toga prekinule bolovanje, no salon je u tom razdoblju stavljen u mirovanje, odnosno zatvoren. Na daljnje pitanje navela je da od nje nije bila tražena zadužnica prilikom zapošljavanja, dok je za UB bila tražena i potpisana, s obzirom na ulaganja u salon. Navela je da nije imala saznanja o tome da je optuženik objavljivao komentare o privatnoj tužiteljici na facebooku. Također je istaknula da, unatoč dugogodišnjem radu kod optuženika, o njoj osobno nisu bili objavljivani nikakvi komentari.

4.3. Svjedokinja FB je navela da joj je majka rekla kako će snimiti određeni video te da ga je, nakon što je bio snimljen, pogledala i pročitala komentare ispod objave. Navela je da su se u tim komentarima njezinu majku vrijeđalo pogrdnim izrazima, uključujući da je lažljiva ciganska kurva, ali nije imala saznanja o tome tko je bio autor tih komentara. Istaknula je da joj je majka rekla da nije važno tko ih je pisao te da se time ne opterećuje. Navela je da ju je majka inače štitila od svojih problema i držala podalje od takvih situacija. Međutim, nakon objave videa i komentara, primijetila je da je majka bila vidljivo potištenija. Navela je da je znala da je njezina majka radila kod VB te vodila salon u razdoblju kada je ona pohađala srednju školu, u vrijeme pandemije, kada je bila treći razred. Istaknula je da se njezina majka uvijek trudila spojiti kraj s krajem, te otkad zna za sebe nemaju novaca i bore se s tim te su u određenim financijskim problemima, te im pomaže baka. Sporni komentari su nakon određenog vremena bili izbrisani, no nema saznanja tko ih je uklonio. Navela je da je nakon tih događaja njezina majka često boravila kod kuće i bila povučenija nego inače, iako je prije toga bila društvena osoba, no ne zna je li njezina majka potražila liječničku pomoć. Također je navela da su o tim komentarima razgovarali u krugu obitelji te da su i drugi članovi obitelji bili zatečeni i uznemireni, ali nije imala dodatnih informacija o autoru komentara. U sjećanju joj je ostao upravo navedeni uvredljivi komentar jer je bio posebno upečatljiv no ne sjeća se drugih konkretnih uvredljivih ili netočnih navoda.

5. U ovom kaznenom postupku nije sporno da je optuženi VB na facebook stranici objavio komentar koji se tiče privatne tužiteljice UB u kojem je naveo da je ista profesionalna lažljivica, lijenčina, koja se stidi svog porijekla, stidi do te mjere da se neće odreći muževog prezimena, iako se rastala. Nije sporno ni da je napisao da je ista osoba s visokom poslovnom školom, blokirana i dužna državi, dio država otpisala.

5.1. Sporno je da li je optuženi VB za privatnu tužiteljicu napisao i da je lažljiva ciganska kurva i da je odvratna. Sporno je je li te tvrdnje predstavljaju vrijednosne sudove ili je riječ o činjeničnim tvrdnjama, koje mogu škoditi časti i ugledu , za koje je optuženik znao da su neistinite.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka ocjenom svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi ocjena je ovog suda je optuženi VB počinio kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavka 1. i 2. KZ/11., no nema dokaza da je isti počinio i kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11.

7. Naime, iako optuženi VB u svojoj obrani tvrdi da nije za privatnu tužiteljicu napisao da je lažljiva ciganska kurva i da je odvratna te da se ne sjeća koji je bio sadržaj komentara koji su izbrisani, ocjena je suda da je taj dio obrane optuženika usmjeren na izbjegavanje njegove kaznene odgovornosti. Naime, u preslici komentara koji je napisao VB s lista 6 spisa, što optuženik ne osporava proizlazi i da optuženik navodi: „U dva navrata izbrisani moji komentari i na kraju blokiran. Zašto?“. Iz navedenoga prema ocjeni suda proizlazi da je optuženik i prije tog komentara nešto pisao o privatnoj tužiteljici, što potvrđuje i svjedokinja ZB koja je u svom iskazu navela da ju je privatna tužiteljica obavijestila o ružnom komentaru koji je na njezino traženje izbrisala, što čini i inače s drugim komentarima. Stoga povezujući čuđenje optuženika što je neki njegov komentar izbrisan s iskazom svjedokinje UB o sadržaju tog komentara te iskazom ZB da je privatna tužiteljica vrijeđana pogrdnim izrazima, ovaj sud zaključuje da je optuženi VB doista za privatnu tužiteljicu napisao da je lažljiva ciganska kurva i da je odvratna, cijeneći iskaze svjedokinje UB i svjedokinje ZB u tom dijelu istinitim, jer se uklapaju u ton kojim je optuženik izražavao svoje negativno iskustvo u suradnji s privatnom tužiteljicom.

8. Nadalje tvrdnje da je privatna tužiteljica lažljiva ciganska kurva, da je odvratna, da je profesionalna lažljivica, ljenčina jesu negativni vrijednosni sudovi optuženog VB o liku i djelu privatne tužiteljice, koji je opisuju u lošem svjetlu kao osobu i radnicu te je riječ o njegovoj osobnoj ocjeni privatne tužiteljice. Ta ocjena je negativna, loša, jer optuženik koristi pogrdne i vulgarne riječi opisujući privatnu tužiteljicu , koje riječi su uvredljive za ugled i čast bilo koje osobe pa tako i privatne tužiteljice. Jednako takav karakter ima i tvrdnja optuženika da se privatna tužiteljica stidi svog podrijetla jer je zadržala muževo prezime nakon razvoda braka. Iako privatni tužitelj tu tvrdnju smatra činjeničnom tvrdnjom koja nije istinita, ocjena je ovog suda da nije riječ o tvrdnji čija se istinitost ili neistinitost može utvrditi za sve ljude na jednak način, riječ je o osobnoj ocjeni optuženika o osjećajima i motivima druge osobe, koje nije moguće na objektivan način provjeriti. Stoga je ovaj dio činjeničnog opisa sud pridružio činjeničnom opisu kaznenog djela uvrede, jer sud nije vezan pravnom oznakom kaznenog djela već činjeničnim opisom, pa nije time povrijedio objektivni identitet optužbe.

8.1. Tvrdnje o privatnoj tužiteljici optuženik je napisao na društvenooj mreži facebook, te su iste po općem iskustvu dosega objava na društvenim mrežama osobito facebook stranica elektroničkih medija vidljive većem broju osoba, do njihovog uklanjanja.

9. Nasuprot tome, tvrdnje da je netko blokiran, da je dužan državi i da je država dio otpisala jesu tvrdnje čija se istinitost ili neistinitost može utvrditi, jer je riječ o činjenicama koje su provjerljive. Tako iz podataka u spisu i to preslike e-mailova (list 39), čija vjerodostojnost nije dovedena u pitanje proizlazi da se privatna tužiteljica UB nalazi na popisu poreznih obveznika koji udovoljavaju kriterijima za objavu duga. Svjedokinja FB, kći privatne tužiteljice je u svom iskazu nave la da njezina majka spaja kraj s krajem te da otkad zna sebe da nemaju novca. I sama privatna tužiteljica je u svom iskazu navela da je moguće da je izjavila da se po zadužnici optuženik neće moći naplatiti, jer svatko ima dugove pa i privatna tužiteljica.

9.1. Slijedom izloženoga s obzirom na materijalnu dokumentaciju u spisu i iskaze svjedokinja, majke i kćeri koje su zainteresirane za ishod ovog postupka, očito je da tvrdnje optuženog VB imaju temelj u dokazima da je privatna tužiteljica često bila u financijskim problemima, slijedom čega tvrdnje koje je optuženik iznio nisu neistinite. Pritom je optuženik imao saznanja o financijskom stanju privatne tužiteljice jer mu je bila bliska poslovna suradnica, voditeljica salona u njegovom vlasništvu, koja je samostalno odlučivala o radu tog salona, kupnji novih uređaja i uvođenju novih tretmana, te ja naposlijetku salon i zatvoren a optuženik je zbog toga određene iznose naplaćivao u ovršnom postupku od privatne tužiteljice na temelju predane bjanko zadužnice, kao osiguranje mogućih potraživanja, što je potvrdila i sama privatna tužiteljica, koja činjenica dodatno potvrđuje da imovno stanje privatne tužiteljice nije dobro.

9.2. S obzirom na to da kazneno djelo klevete podrazumijeva u prvom redu iznošenje tvrdnji u koji nisu istinite, što ovdje nije slučaj, to nema dokaza da je optuženi VB počinio kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 1. i 2. KZ/11. Stoga se sud nije upustio u utvrđivanje ostalih obilježja kaznenog djela klevete, jer je isto suvišno.

10. Optuženi VB je u vrijeme počinjenja kaznenog djela je svjestan da iznosi svoje mišljenje o privatnoj tužiteljici koje nije pozitivno i to je htio, jer ima nerazrješene poslovne odnose s istom, slijedom čega je postupao s izravnom namjerom. Isti je svjestan da njegovo postupanje nije dopušteno jer u svojoj obrani otklanja da je za privatnu tuziteljicu napisao da je lažljiva ciganska kurva i da je odvratna, dok ostale napise opravdava. Ubrojivost optuženika nije tijekom ovog postupka dovedena u pitanje. Nije utvrđen ni jedan ispričavajući razlog.

11. Stoga su u postupanju optuženog VB ostvarena sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11.

12. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koja bi bila primjerena kaznenoj odgovornosti optuženog VB za kazneno djelo za koje je proglašen krivim, sud je pošao od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja u smislu članka 47. KZ/11., a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.

12.1. Olakotnim je sud optuženiku cijeni da do sada nije osuđivan, iz čega proizlazi da je njegov dosadašnji život usklađen sa zakonom. Jednako tako olakotnim je uzet u obzir i protek vremena od počinjenja kaznenog djela od gotovo šest godina .

12.2. Otegotnim je cijenjeno da je optuženi VB izrekao više uvredljivih tvrdnji o privatnoj tužiteljici, zbog nezadovoljstva poslovnom suradnjom s njom, pri čemu je vrijeđanje drugog potpuno pogrešan način rješavanja bilo kakvog neslaganja s nekim.

12.3. Imajući u vidu da je za kazneno djelo iz članka 147. stavka 1 i 2. KZ/11. propisana novčana kazna do 180 dnevnih iznosa, sud je optuženiku izrekao novčanu kaznu od 30 dnevnih iznosa s time da jedan dnevni iznos iznosi 50,00 eura, slijedom čega ukupna novčana kazna iznosi 1.500,00 eura, uzimajući u obzir utvrđene otegotne i olakotne okolnosti, primijenivši uvjetnu osudu, jer sud smatra da će se i bez izvršavanja kazne ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno da optuženik u buduće suzdrži od iznošenja uvredljivih tvrdnji o drugim osobama. Pritom je sud visinu dnevnog iznosa utvrdio po slobodnoj procjeni, jer bi utvrđivanje stvarnih prihoda i izdataka optuženika bilo skopčano s nerazmjernim poteškoćama, Ovakva kazna je ujedno primjerena da se izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe i na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih dje la i o pravednosti kažnjavanja, te da društvene mreže nisu poligon za ispoljavanje netrpeljivosti prema drugim ljudima.

13. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. sud je privatnu tužiteljicu s ostvarivanjem imovinskopravnog zahtjeva uputio u parnicu, jer podaci u spisu ne daju pouzdanu osnovu da odluku o istom, s obzirom na to da se imovinskopravni zahtjev sastoji od naknade štete zbog povrede prava osobnosti, za odlučivanje o čijoj visini sud ne raspolaže odgovarajućim podacima te bi utvrđivanje istih u bitnome rezultiralo odugovlačenjem ovog kaznenog postupka. Pritom je sud imao u vidu da se radi o verbalnom deliktu, slijedom čega ovaj sud smatra da odlučivanje o naknadi štete zbog povrede prava osobnosti neće dovesti do viktimizacije i traumatizacije privatne tužiteljice, u skladu s izraženim stajalištima u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1320/2022 od 1. listopada 2025.

14. Ovdje valja navesti da je člankom 3. stavkom 2. KZ/11. propisano da izmijeni li se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, primijeniti će se zakon koji je najpovoljniji za počinitelja. Stoga je sud u konkretnom slučaju primijenio KZ/11. uključujući izmjene i dopune objavljene u "Narodnim novinama" 126/19. Iako su na snagu stupile i izmjene i dopune nakon počinjenja ovog kaznenog djela objavljene u "Narodnim novinama" broj 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. istima nisu zahvaćene odredbe primijenjene u ovom kaznenom predmetu, pa sud njihovu primjenu nije ni razmatrao u skladu s načelom primjene blažeg zakona iz članka 3. stavak 3. KZ/11.

15. Konačno, kako je člankom 148. stavak 1. ZKP/08. propisano da je optuženik dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, ako ga sud proglasi krivim, sud je optuženom VB naložio platiti paušalnu svotu u iznosu 500,00 eura, imajući u vidu složenost i trajanje ovog kaznenog postupka i raspon paušalnog iznosa propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka ("Narodne novine" broj 145/11.) ministra pravosuđa, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude te jednu polovinu nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika privatne tužiteljice, čija će visina biti utvrđena kada se ti podaci pribave, imajući u vidu da je za jedno kazneno djelo osuđen a za drugo oslobođen, ocjenjujući zakav način raspodjele plaćanja troškova kaznenog postupka pravičnim. Naime, ocjena je ovog suda se plaćanjem troškova kaznenog postupka neće dovesti u pitanje uzdržavanje optuženika, imajući u vidu da je riječ o osobi srednje životne dobi, koji je prema vlastitom kazivanju zaposlen i ostvaruje primanja od oko 3.000,00 eura, slijedom čega sud smatra da se plaćanjem troškova kaznenog postupka neće dovesti u pitanje optuženikovo uzdržavanje kao i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

16. Slijedom svega izloženoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. prosinca 2025.

Sudac:

Iva Kero

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Privatna tužiteljica UB po opunomoćeniku, odvjetniku IB, ekomunikacija

2. Optuženi VB, [adresa]

3. U spis