Poslovni broj: Usž-2470/2023-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Jelene Rajić predsjednice vijeća , Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek , članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog , zapisničara , u upravnom sporu tužiteljice PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], [adresa], koju zastupa opunomoćenica Carmen Ivančević Marinković , odvjetnica u Splitu , Kralja Zvonimira 14 , protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske , OIB: 95093210687 , Zagreb , Ulica Republike Austrije 20 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ico Škarpa , odvjetnik u Splitu , Trg Hrvatske bratske zajednice 2A , radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužiteljice , protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: UsI-1627/22-14 od 5. svibnja. 2023. , na sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2025. ,

pretpostavljam da je

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: UsI-1627/22-14 od 5. svibnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/II-361-03/22-02/59 , URBROJ: 531-07-03-01/02-22-3 od 26. svibnja 2022. Rješenjem, istog suda, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora te. je naloženo tužiteljici na ime naknade troškova spora isplatiti zainteresiranoj osobi iznos od 3.109,37 eura (točke I. i II.).

2. Citiranim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv građevinske dozvole, Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, Odsjeka za provedbu dokumenata prostornog uređenja KLASA: UP/I- 361-03/19-01/000159, URBROJ: 2181/01-03-02/13-21-0015 od 25. studenoga 2021., kojom se dozvoljava zainteresiranoj osobi, kao investitoru, rekonstrukcija poslovne građevine – ugostiteljske namjene, nadogradnja postojeće prizemnice (katnost nakon rekonstrukcije E=P+Pk,kosi krov s luminarom) i dogradnja zapadnog dijela katnosti E=P (pod ravnim zelenim krovom), 2.b skupine, na postojećoj građevnoj čestici kat. čest. zem. [katastarska čestica] (sud. čest. zem. [katastarska čestica]) i kat. čest. zem. [katastarska čestica] (sud. čest. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], u skladu s glavnim projektom.

3. Protiv pobijane presude tužiteljica je podnijela žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da se prvostupanjski sud isključivo pozvao na razloge koje je navelo upravno tijelo te da pobijana odluka ne sadrži sudsko obrazloženje, a da je sud bio dužan obrazložiti zbog čega su navodi tužiteljice pogrešni. Naglašava da se predmetnom dozvolom investitoru dozvoljava rekonstrukcija poslovne građevine i dogradnja zapadnog dijela na građevnoj čestici k.č.z. 13407 i na k.č.z. 13408/2 k. o. [katastarska općina], a da je sud, time što navodi da je riječ isključivo o rekonstrukciji, počinio bitnu povredu odredaba postupka. Tvrdi da je u tužbi jasno naglašeno kako se zlouporabom pravila GUP-a Splita u glavnom projektu „dogradnja koja se planira na susjednoj katastarskoj čestici“ opisuje kao rekonstrukcija već postojeće građevine za koju je suglasnost izdalo Ministarstvo kulture. Upire na to da sud nije niti pokušao obrazložiti da je Ministarstvo kulture izdalo suglasnost za rekonstrukciju postojeće građevine u povijesno zaštićenom području i da je temeljem te suglasnosti za rekonstrukciju jedne građevine na zasebnoj čestici sačinjen Glavni projekt za dogradnju, a pri čemu, također nije niti jednom riječju obrazloženo ima li kakvog pravnog značenja činjenica što je sporna nekretnina opterećena pravom služnosti radi kojeg je pravno isključena mogućnost gradnje na toj nekretnini.

3.1. Naglašava da je prvostupanjski sud propustio objasniti je li sporna dozvola protivna odredbi članka 52. GUP-a Splita koji se odnosi na minimalnu površinu čestice, obzirom da sud navodi da se sporna dozvola odnosi na rekonstrukciju postojeće građevine na postojećoj/utvrđenoj građevinskoj čestici. Time što sud ističe da je „ priložena izjava glavnog projektanata o usklađenosti glavnog projekta s prostornim planom i drugim propisima“, ustvari se zauzima stav da je tužiteljici bespredmetno išta provjeravati jer je prvostupanjsko upravno tijelo nepogrešivo.

3.2. Nadalje tvrdi da suglasnost nadležnog tijela koje se bavi zaštitom kulturne baštine nikako ne znači da se pri izdavanju građevinske dozvole ne trebaju poštivati urbana pravila i ostale odredbe GUP-a Splita, a sve obzirom na to da je urbanim pravilima zabranjeno otvarati otvore na strani prema susjednoj zgradi, ako na toj strani susjedne zgrade već postoje otvori, dok je u konkretnom slučaju na novoizgrađenoj građevini temeljem pobijane dozvole dopušten otvor tj. prozor iz kojeg se izravno gleda u stan tužiteljice s udaljenosti manjoj od 1 m.

3.3. Neshvatljivim smatra da je pobijanim rješenjem dozvoljena gradnja u visokokonsolidiranom preizgrađenom dijelu Grada Splita i to u dvorištu sa zasađenim stablom, u kojem nitko u posljednjih 300 godina nije došao na ideju nešto tu sagraditi. Tvrdi da je takva gradnja „caffe bara“ u jedinom „gradskom dvorištu“, sa zasađenim stablom protivna ciljevima prostornog uređenja, pravu na suživot i pravu na stanovanje. Ukazuje na to da jedino preko dvora na kojem se planira gradnja dolazi dnevna svjetlost, sunce i mjesec do nižih etaža stanova sagrađenih na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naglašava da su u spis priložene isprave iz kojih jasno proizlazi da se sporna građevinska dozvola nije mogla izdati iz razloga što je zakonom nemoguća gradnja na čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obzirom da je ista kao poslužno dobro opterećena pravom služnosti u korist čest. zgr. [katastarska čestica] k.o. koja je upisana u zemljišnu knjigu, a investitor je za istu znao. Naglašava da se takvom gradnjom oduzima svjetlo i čest. zgr. [katastarska čestica], a otvaranjem prozora prema tužiteljičinoj nekretnini se bitno ograničava stanovanje u njenom stanu jer novoizgrađeni objekt u naravi „caffe bar“ pa će gosti tog objekta izravno, s udaljenosti, manjoj od jednog metra gledati u stan tužiteljice. Smatra takvu gradnju protivnu Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava, Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao i odlukama Europskog suda za ljudska prava. Predlaže presudu preinačiti te u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz obvezu tuženiku naknaditi troškove spora tužiteljici.

4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud nalazi da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi, propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21 – dalje: ZUS), iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi.

7. Odredbom članka 110. stavkom 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13., 20/17., dalje: ZoG), koja je ovdje mjerodavna, propisana je dužnost tijela graditeljstva da izda građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi, da su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti, da su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, da je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, da je glavni projekt izradila ovlaštena osoba, da je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova i da je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

8. Iz podatka spisa predmeta proizlazi da se, prema ovdje mjerodavnom dokumentu prostornog uređenja Generalnog urbanističkog plana Splita (Službeni glasnik Grada Splita br. 1/06., 11/06., 15/07., 3/08., 3/12., 32/13., 52/13., 41/14., dalje: GUP), zemljište na kojem se predmetna rekonstrukcija planira nalazi unutar Kulturno- povijesne cjeline Grada Splita- Zona „B“ (djelomična zaštita povijesnih struktura, u zoni oznake M1-mješovita, pretežito stambena namjena, u visokokonsolidiranom području oznake „1.2.- Zaštita, uređivanje i dogradnja povijesne baštine“, a za koju su uvjeti provedbe zahvata u prostoru propisani člancima 33., 49., 51. i 93. odredbi za provođenje GUP-a Splita. Spisu tuženika priložene su izjave projektanta da je glavni projekt izrađen u skladu s prostornim planom i drugim propisima, svi taksativno navedeni u predmetnoj građevinskoj dozvoli. Također, u glavnom projektu uvezani su posebni uvjeti Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu, KLASA: 612-08/18-23/2237, URBROJ: 532-4-02- 15/13-18-4 od 15. srpnja 2019. kao i potvrda glavnog projekta Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Splitu, KLASA: UP/I-612- 08/19-01/2273, URBROJ: 532-04-02-15/13-1-2 od 27. kolovoza 2019. kojom se potvrđuje da je glavni projekt izgrađen u skladu s posebnim uvjetima zaštite koje je to tijelo izdalo, a glavni projekt je ovjeren od strane Konzervatorskog odjela u Splitu, sve u skladu s odredbama članka 51. i 49. GUP-a. Iz obrazloženja iste proizlazi da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo usklađenost priložene dokumentacije u pogledu lokacijskih uvjeta i mjerodavnog Plana, odnosno ispunjenje svih pretpostavki propisanih, prethodno citiranom, odredbom članka 110. stavka 1. ZoG-a, a iz kojeg razloga je zainteresiranoj osobi kao investitoru izdana pobijana građevinska dozvola.

9. Tužiteljica prije svega smatra da nije bilo mjesta donošenju predmetne građevinske dozvole smatrajući je ustvari riječ o dogradnji, a ne rekonstrukciji, stoga da ista ne zadovoljava uvjete iz mjerodavnog GUP-a koji se odnose na (do)gradnju.

9.1. Međutim, odredbom članka 3. stavka 1. točka 19. ZoG-a propisano je da je rekonstrukcija građevine izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.), odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine.

9.2. Glavnim projektom, zajedničke oznake 23/19-MV od 07/19, za koji je glavni projektant PIO, dipl.ing.arh., a koji je sastavni dio pobijane građevinske dozvole, predviđena je rekonstrukcija postojeće prizemnice, nadogradnja te dogradnja uz sjeverni ogradni zid do zapadne strane parcele, a pri čemu će se južna čestica oznake k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (i južni dio sjevernije čestice) zadržati kao uređeni dvor uz očuvanje stabala murvi, sve precizno definirano navedenim glavnim projektom. Stoga, kraj činjenice da sama definicija rekonstrukcije obuhvaća nadogradnju te dograđivanje, a da je konkretnom građevinskom dozvolom predviđena upravo dogradnja kao i nadogradnja postojeće prizemnice, to nisu osnovani prigovori tužiteljice dani u smjeru da je ustvari riječ o dogradnji koja se planira na susjednoj katastarskoj čestici, stoga da ista nije u skladu s odredbama GUP-a.

10. Nadalje, tužiteljica kao daljnju zapreku izdavanja predmetne građevinske dozvole navodi postojanje prava služnosti na čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] navodeći da je ista kao poslužno dobro opterećena pravom služnosti u korist čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, osim što pogrešno tužiteljica navodi da je riječ o čestici br. [katastarska čestica] jer na istoj uopće ne postoji upisana služnost kao teret, činjenica što je (druga) čestica u vlasništvu zainteresirane osobe br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], (a na kojoj čestici se također predmetnom građevinskom dozvolom dozvoljava rekonstrukcija), opterećena služnošću, također, nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari. Naime, predmetna služnost (pravo služnosti svjetlom i pogledom) uistinu je upisana kao teret na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnoj nekretnini, ali u korist k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnih nekretnina. Stoga kraj činjenice da se navedena služnost ne odnosi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužiteljice taj prigovor nije od utjecaja budući upisana služnost ni ne proizvodi pravne učinke prema njoj.

11. Nadalje, nije osnovan također prigovor tužiteljice dan u smjeru da se otvaranjem prozora prema njezinoj nekretnini na udaljenosti manjoj od jednog metra ograničava stanovanje u njenom stanu. Naime, iz glavnog projekta proizlazi da je na sjevernoj krovnoj plohi, tj. prema nekretnini tužiteljice, previđeno izvesti jedan dvostrešni luminar tj. svjetlarnik. Obzirom da isti po svojoj tehničkoj prirodi nije prozor (ne služi za provjetravanje, niti omogućava vizualni kontakt s okolnim nekretninama) te kao takav ne proizvodi smetnje niti ograničenja u korištenju susjednih nekretnina, to se na njega ne primjenjuju pravna ograničenja, u pogledu udaljenosti međe, zabrane pogleda i sl. koja prostorni planovi predviđaju za prozore i koja tužiteljica u žalbi ističe.

12. Kraj činjenice da je predmetni zahvat usklađen s odredbama GUP-a, to prigovori tužiteljice koji se odnose na eventualno smanjenje svjetlosti, zaklanjanje pogleda i slično nisu od utjecaja, a osobito što u korist nekretnine tužiteljice ne postoje u zemljišnoj knjizi upisane službe niti druga stvarna prava koja bi predstavljala zapreku u izvedbi predmetnog zahvata. Također, nisu od utjecaja niti prigovori tužiteljice dani u smjeru da dozvoljena rekonstrukcija nije u skladu s odredbama članka 52. i 53. GUP-a Splita , s obzirom da se predmetna građevina nalazi unutar područja oznake „1.2.- Zaštita, uređivanje i dogradnja povijesne baštine“, a za koju su uvjeti provedeni zahvata u prostoru propisanim člancima 33., 49., 51. i 93. GUP-a Splita , a ne članovima 52. i 53. na koje tužiteljica upire.

13. Zaključno, glede prigovora tužiteljice o nedostatnom obrazloženju presude treba reći da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, čemu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenoj presudi naveo prvostupanjski sud. relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

14. Kako, dakle, tužiteljica nije iznijela pravnorelevantne prigovore koji bi doveli u sumnju zakonitost osporavane presude kao niti povrede Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, odnosno Zakona o vlasništvu i drugih stvarnih prava , to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 3. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić