Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1922/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ivici Veseliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Komunalnog društva Grad d.o.o. iz Supetra, Ulica Žedno-Drage 7, OIB 79182010236, zastupanog po punomoćnici Ivani Restoviću, odvjetnici iz Splita, Gorička 12, protiv tužene TN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Miljenki Klasić, odvjetnici iz Krapine, Ulica Frana Galovića 1A, radi isplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužene protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Povrv-201/2022-14 od 17. ožujka 2023., dana 3. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tužene TN kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Povrv-201/2022-14 od 17. ožujka 2023., u izreci pod I i III.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev te je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Konstantina Dike iz [adresa], poslovni broj sudskog predmeta Ovrv- 3988/2022, javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-396/2022 od 29. lipnja 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženoj namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 82,79 €[1] / 623,80 kn, sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak I izreke), dok je navedeni platni nalog ukinut u dijelu kojim je tuženoj naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kn (stavak II izreke), te je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 162,59 € / 1.225,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak III izreke), a odbijen je zahtjev tužene za naknadu troška parničnog postupka (stavak IV izreke).

2. Protiv dijela navedene presude, u izreci pod I i III, žali se tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže navedenu presudu, u pobijanom dijelu, preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška parničnog i žalbenog postupka.

3. Žalba i dopuna žalbe nisu osnovane.

4. U ovom predmetu tužitelj od tužene potražuje utuženi iznos po osnovu neplaćenih računa za uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada za nekretninu čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvor sa 518 m2 upisane u zk. [zk.ul] k. o. [katastarska općina], koje je suvlasnica, za vremensko razdoblje od srpnja 2021. do svibnja 2022..

5. Ovaj postupak je pokrenut kao ovršni postupak, u kojem je, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelj predložio (i ishodio) donošenje rješenja o ovrsi, protiv kojega je ovršenica pravovremeno podnijela prigovor, kojim navedeno rješenje o ovrsi pobija u cijelosti, slijedom čega je, sukladno odredbi čl. 58 st. 3 Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - u daljnjem tekstu OZ), postupak nastavljen prema pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.

6. Prije svega valja naglasiti da se u ovom postupku tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u iznosu od 82,79 € / 623,80 kn, te se u skladu sa odredbom čl. 458 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu - ZPP), radi o sporu male vrijednosti, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti se, u skladu s odredbom čl. 467 st. 1 ZPP, mogu pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8 i 9 ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Slijedom navedenoga žalbeni prigovori činjenične naravi nisu niti uzeti u razmatranje.

8. Tijekom postupka prvostupanjski je sud utvrdio da je Grad Supetar obavljanje javne usluge povjerio tužitelju kojega je osnivač Grad Supetar, slijedom čega je tužitelj davatelj javne usluge prikupljanja otpada i ovlašten obavljati naplatu navedene javne usluge, a što proizlazi iz Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Supetra od 31. siječnja 2018. ("Službeni glasnik" Grada Supetra broj 2/18, u daljnjem tekstu - Odluka). Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio i to da je tužena upisana kao suvlasnica nekretnine kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor, površine 518 m², odnosno vlasnica i korisnica posebnog dijela nekretnine - stana izgrađenog u stambenoj zgradi, na adresi [adresa].

9. Odredbom čl. 18 Odluke propisano je da je najmanja učestalost odvoza otpada, odnosno broj minimalnih primopredaja za miješani komunalni otpad najmanje jednom u dva tjedna. Tužitelj je tuženicu upravo zadužio za "najmanje jednom u dva tjedna za miješani komunalni otpad", što je vidljivo iz računa koje je dostavio u spis.

10. Nije sporno da tužena nije podmirila račune za uslugu odvoza komunalnog otpada za utuženo razdoblje, dok je i u žalbenoj fazi postupka sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, osnov i visina tužbenog zahtjeva.

11. Sukladno odredbi čl. 2 Odluke, korisnik javne usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

12. Nadalje, odredbom čl. 8 Odluke propisane su obveze korisnika javne usluge te je u toč. 12 tog članka propisano da je korisnik javne usluge dužan plaćati davatelju javne usluge cijenu javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, u skladu sa važećim cjenikom javne usluge.

13. Stoga je tužena, kao suvlasnica nekretnine u Supetru, dužna plaćati naknadu za odvoz komunalnog otpada tužitelju koji pruža navedenu uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada.

14. Odredbom čl. 69 st. 1 toč. 13 Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 84/21 i 142/23, u daljnjem tekstu - ZGO), propisuje se dužnost davatelja usluge obračunavanja cijene navedene javne usluge, te da način obračunavanja cijene mora biti u skladu s odredbama ZGO, kao i odredbama čl. 66 st. 1 i čl. 77 ZGO. Također, čl. 75. st. 2. ZGO propisuje se dužnost davatelja usluge obračunavanja cijene javne usluge korisniku usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, kao i cijenu obvezne minimalne javne usluge.

15. Nadalje, odredbom čl. 80 st. 1 ZGO propisano je da davatelj usluge dužan je u cijenu javne uključiti sljedeće troškove: troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada, troškove koji su nastali radom reciklažnog dvorišta i mobilnog reciklažnog dvorišta zaprimanjem bez naknade otpada nastalog u kućanstvu na području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno reciklažno dvorište, troškove prijevoza i obrade glomaznog otpada koji se prikuplja u okviru javne usluge i troškove vođenja propisanih evidencija i izvješćivanja u svezi s javnom uslugom. druge troškove propisane uredbom.

16. Dakle, obračun cijene javne usluge se sastoji od dva dijela. Prvi dio obračuna je "fiksni" i kojim se osigurava ekonomski održivo poslovanje, osiguranje sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, a drugi dio obračuna je "varijabilni", kojim se osigurava načelo onečišćivać plaća i koji ovisi o količini predanog otpada korisnika javne usluge.

17. Cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. fiksni dio cijene) potrebno je osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati te kvalitetno i sigurno funkcionirati a obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje kao i sva potrebna materijalna sredstva.

18. Struktura cijene javne usluge obuhvaća cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio) i cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio). Cilj popisivanja navedene strukture cijene je bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela "onečiščivać plaća", a da se sa tzv. varijabilnim djelom osigura sama primjena načela "onečiščivać plaća". Pri tom je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-II- 2492/2017 od 27. ožujka 2021. godine ocijenio da popisivanje "obvezne minimalne javne usluge" u uredbi kao dio same strukture cijene javne usluge nije u nesuglasju s ustavom i mjerodavnim odredbama ZGO.

19. Kako se tužiteljevo potraživanje odnosi samo na obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) kojom se, između ostalog, omogućava primjena načela "onečiščivać plaća", kao i da tužena ne spori da je suvlasnica nekretnine za koju joj je ispostavljena naknada, pravilno je prvostupanjski sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi primjenom odredbe čl. 451 st. 3 ZPP.

20. Naposljetku, valja reći da je odluka o troškovima postupka pravilna i po osnovu i po visini, a što se žalbom posebno niti ne osporava (čl. 154 st. 1 i čl. 155 st. 1 ZPP).

21. Obzirom da tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 2, 4, 8 i 9 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje upućuje žaliteljica, valjalo je, u skladu s odredbom čl. 368 st. 1 ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 3. prosinca 2025.

Sudac:

Ivica Veselić