Poslovni broj: Usž-2769/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, u upravnom sporu tužiteljice 1. GS, iz [adresa] i 2. OS, iz [adresa], obje zastupane po opunomoćeniku Zoranu Vukeliću, odvjetniku u Bjelovaru, A. Mihanovića 8b, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostava Pazin, Pazin, Prolaz F. Matejčića 8, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1250/2023 od 24. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1250/2023 od 24. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/338, URBROJ: 443-02-04-17-23-02 od 2. svibnja 2023. te se ujedno odbija zahtjev tužiteljica za naknadom troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika, pod toč 1. izreke, naređeno je ovdje tužiteljicama, vlasnicama, uklanjanje građevina detaljno opisanih u izreci tog rješenja, koje se grade na lokaciji Mandriol, Peroj, Grad Vodnjan, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole, sve uz popratna propisana upozorenja.
3. Tužiteljice po punomoćniku u zakonskom roku podnose ovu žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila postupka.
4. U žalbi navode da nije sporno da su se u vrijeme donošenja osporavanog rješenja na predmetnom zemljištu nalazile nekretnine opisane u izreci pobijanog rješenja, koje su naknadno uklonjene, a izvršenje inspekcijskog rješenja obustavljeno. Međutim, tužiteljicama je sporno predstavljaju li navedene nekretnine građevine sukladno odredbama Zakona o gradnji te smatraju da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno jer sud nije proveo po njima predložene dokaze. Mišljenja su da navedene „građevine“ uopće ne predstavljaju građevine u smislu Zakona o gradnji jer iste ne predstavljaju sa tlom povezan sklop, već je riječ o mobilnim kućicama koja nisu povezana sa tlom. Postavljeni objekt ima pravnu prirodu pokretnine jer nije trajno povezan sa zemljištem predmetne nekretnine, nego je ta pokretnina sačinjena od čvrstog materijala, pri čemu nije vezana za tlo, odnosno može se pomicati i ima kupaonicu. Sporni objekt stoga nije niti može biti zgrada odnosno građevina u smislu članka 3. stavka 1. točka 5. Zakona o gradnji niti u smislu bilo kojeg drugog zakona. Predmetna nekretnina ne predstavlja gradilište u smislu članka 3. stavka 1. točka 2. Zakona o gradnji. Sporni objekt, prema viđenom na licu mjesta, jest pokretna kućica u smislu članka 29. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj: 85/15., 121/16., dalje: ZUD) odnosno sukladno Pravilniku o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekata iz skupine kampovi ("Narodne novine", broj: 54/16., dalje: Pravilnik). Prema definiciji iz članka 14. stavka 7. Pravilnika, pokretna kućica je pokretna oprema za kampiranje od čvrstog materijala, nije čvrsto vezana za tlo, može se maknuti i ima kupaonicu, konačno, i prema stajalištu relevantnih upravnih tijela, za pokretnu kućicu nije propisana obveza ishođenja građevinskih dozvola (pa stoga ni ona koja bi bila pravomoćna ili izvršna).
5. Tužiteljice ponavljaju da se u konkretnom slučaju ne radi o gradnji i o građevini u smislu odredaba Zakona o gradnji i da stoga građevinski inspektor nije nadležan niti ovlašten vršiti inspekcijski nadzor temeljem odredbi Zakona o gradnji, niti je postojala povreda bilo koje odredbe Zakona o gradnji, s čim u vezi se pozivaju na praksu ovog Suda u predmetu Usž-4527/18-2 od 17. travnja 2019.
6. Smatraju da je ovdje sporno pravno pitanje-da li je za dovođenje i postavljanje pokretne kućice na parcelu potrebno ishođenje građevinske dozvole, odnosno da li se tu radi o građevini i gradnji u smislu odredaba Zakona o gradnji i da li je za uklanjanje te kućice nadležna građevinska inspekcija ili se tu radi o pokretnoj kućici koja ima status opreme za kampiranje poput primjerice šatora, kamp-prikolica, kamp-kućica, auto-doma koji se smještaju u autokampovima brojnih turističkih poduzeća i skladištima poduzeća koja obavljaju djelatnost skladištenja takve opreme. Smatraju da ukoliko je zaista potrebno izdavanje građevinske dozvole za smještaj pokretnih kućica (kao opreme za kampiranje), tada bi sva ova poduzeća morala imati iste, a da je opće poznato da ta poduzeća ne posjeduju građevinske dozvole. U konkretnom slučaju, potrebno je napraviti razliku između nezakonite gradnje i nezakonitog kampiranja. Predlažu usvojiti žalbu i potražuju trošak za njezino sastavljanje.
7. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
8. Žalba nije osnovana.
9. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude i rješenja u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana prvostupanjska odluka pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
10. Pri tome je sud, suprotno žalbenom navodu, odluku donio temeljem ocjene pravno relevantnih činjenica koje proizlaze iz javne isprave - inspekcijskog zapisnika, a koje činjenice tužiteljice ne osporavaju. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda osnovano je potvrđena pravilnost stajališta tuženika, prema kojem je tužiteljicama kao vlasnicama u pravilno provedenom postupku naloženo uklanjanje bespravne gradnje detaljno opisane rješenjem tuženika. Konkretno radi se o više prizemnih građevina (gotovi kontejnerski sklopovi/mobile home) postavljenih na betonskoj podlozi, zatim nadstrešnici maksimalnih dimenzija 9,00 x 9,20 m na betonskoj podlozi maksimalne dimenzije 3,00 x 4,00, na lokaciji Mandriol, Peroj, Grad Vodnjan, k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja u kojem gradnja nije dozvoljena.
11. Presuda ovog Suda na koji se tužiteljice pozivaju temelji se na drugačijem, konkretno utvrđenom činjeničnom stanju, što u ovom predmetu nije slučaj, jer su ovdje uz postavljanje mobilnih kućica izvedeni građevinski radovi - gradnja nadstrešnice iznad mobilne kućice, betonski temelji i betonska ploča, što su nesporno radovi građenja. Osim toga, pravilnim tumačenjem odredbe članka 3. stavka 1. točke 10. i 11. Zakon o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19., dalje: ZG), nesporno proizlazi da se građevinom smatraju i objekti nastali postavljanjem gotovih elemenata, pri čemu mobilnost konstrukcije nije odlučna jer trajna povezanost konstrukcije s tlom nije zakonom propisani uvjet za određenje pojma građevine, o čemu se ovaj Sud izjasnio u novijoj praksi na koju se prvostupanjski sud pravilno pozvao. Dakle, mobilnost kućice, kao i njezina povezanost s tlom, ne utječe na činjenicu da se, sukladno citiranim odredbama ZG-a, predmetni objekt smatra građevinom, slijedom čega je za njezinu gradnju potrebno ishoditi zakonom propisani akt za gradnju.
12. Nije osnovan prigovor tužiteljica da je neprovođenjem po njima predloženih dokaza činjenično stanje ostalo neutvrđeno, jer ono, kako je već naprijed obrazloženo, proizlazi iz zapisnika s inspekcijskog očevida i njemu priloženih fotografija. Odredbom članka 33. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje: ZUS) propisano je da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, međutim, sud nije vezan tim prijedlozima. S obzirom da se u konkretnom slučaju i po ocjeni ovog Suda, pravno odlučne činjenice mogu utvrditi temeljem dokumentacije koja prileži, kako sudskom spisu tako i spisu tuženika, to je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je predložene dokaze tužiteljica odbio kao nepotrebne za pravilno utvrđenje odlučnog činjeničnog stanja.
13. Budući da tužiteljice svojim žalbenim navodima nisu dovele u pitanje pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske odluke, to nema osnove za usvajanje predmetne žalbe.
14. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je, temeljem odredbe članka 74. stavka 1.
ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 2. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
