Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: K-6/2017-101

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinje Katarine Žuk, predsjednice vijeća, sutkinje Martine Budinski Modronje, članice vijeća te sudaca porotnika Dragoslava Krnjaića, Petra Sustolčića i Slavice Bamburač, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Krznarić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐD zbog kaznenog djela iz članka 91. točka 4. i 6. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03- odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 58/11, dalje u tekstu: KZ/97), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj K -DO- 5/15 od 23. prosinca 2016., nakon održane javne rasprave 2. prosinca 2025. u prisutnosti Županijske državne odvjetnice u Sisku Marijane Matijević Pišonić i braniteljice po službenoj dužnosti Ani Smolčić, odvjetnici u Sisku, a koja je objavljena 18. prosinca 2025. ,

p r e s u d i o  j e

Optuženi ĐD, OIB: [osobni identifikacijski broj], JMBG: [jedinstveni matični broj građana], sin PD, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], Đ, državljanina Republike Hrvatske i Republike Srbije, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, vozač, završio srednju školu, podaci o zaposlenju nepoznati

k r i v  j e

I. što je:

točno neutvrđenog dana u drugoj polovici studenog 1991. u selu [adresa], naoružan automatskom puškom, nakon što je prethodno sreo BD koji je upravljao svojim traktorom i prikolicom i zajedno s njim krenuo u potragu za ogrjevnim drvom kroz tada okupirana hrvatska sela, znajući da su u njima ostali samo malobrojni stariji mještani hrvatske nacionalnosti, dolaskom do kuće LD u čijem dvorištu su primijetili ogrjevna drva, ušao u obiteljsku kuću u kojoj je zatekao staricu UD te, u nakani da ju usmrti zato što je hrvatske nacionalnosti i da se domogne njezinih ogrjevnih drva unatoč protivljenju BD koji je u kuću ušao iza njega, iz automatske puške ispalio joj jedan hitac u prsa usmrtivši je istog trenutka, nakon čega se udaljio zajedno s BD odustavši od odvoženja pronađenih drva.

dakle, drugoga usmrtio iz koristoljublja i drugih osobito niskih pobuda,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teškim ubojstvom - opisanim i kažnjivim po članku 91. točka 4. i 6. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03- odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 58/11, dalje u tekstu: KZ/97).

Na temelju članka 91. točka 4. i 6. KZ/97 optuženi ĐD

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) GODINA

II. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08, 76/09, 80/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/13, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje: ZKP) optuženiku se nalaže podmirenje troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP u ukupnom iznosu od 514,54 eura (petstočetrnaesteuraipedesetčetiricenta), od čega je iznos paušala 300,00 eura (tristoeura), sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude.

Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08, 76/09, 80/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/13, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje: ZKP) optuženiku se nalaže podmirenje troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP a to su nagrada i nužni izdaci branitelja po službenoj dužnosti, a točan iznos tih troškova bit će određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Sisku pod poslovnim brojem K-DO-5/15 od 23. prosinca 2016. podiglo je optužnicu protiv optuženog ĐD kojem ga se tereti da je počinio kazneno djelo iz članka 91. točka 4. i 6. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03- odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 58/11, dalje u tekstu: KZ/97).

2. U ovom kaznenom postupku optuženiku je suđeno u odsutnosti, a o čemu je izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Sisku pod poslovnim brojem Kv I - 24/2023-66 od 12. srpnja 2023. donijelo rješenje temeljem članka 402. stavak 3. ZKP.

3. Braniteljica po službenoj dužnosti koja je postavljena optuženiku da ga zastupa u ovom postupku, u odnosu na osnovanost optužbe u ime optuženika iskazala je kako se optuženik ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

4. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici o iskazima svjedoka oštećenika ZD ispitanog u svojstvu svjedoka od 10. svibnja 2016. (stranica 168-170 spisa) i od 28. studenog 2023. (stranica 437-443 spisa), te iskazi svjedoka TD od 2. ožujka 2016. (stranica 135-136 spisa) i od 28. studenog 2023. (stranica 437-443 spisa), ED od 2. ožujka 2016. (stranica 137-138 spisa), 4. listopada 2016. (stranica 212-213 spisa) i od 28. studenog 2023. (stranica 437-443 spisa), ID od 7. ožujka 2016. (stranica 141 spisa) i 28. studenog 2023. (stranica 437-443 spisa) i MD od 13. prosinca 2016. (stranica 225 spisa) i 28. studenog 2023. (stranica 437-443 spisa). Na temelju članka 431. stavak 1. točka 1. ZKP pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka PD saslušanog zamolbenim putem po Višem sudu u Sremskoj Mitrovici od 31. svibnja 2016. (ovjereni prijevod stranica 232-233 spisa), svjedoka SD saslušanog zamolbenim putem po Višem sudu u Sremskoj Mitrovici od 31. svibnja 2016. (ovjereni prijevod list 237-238 spisa), svjedokinje CD saslušane zamolbenim putem po Višem sudu u Sremskoj Mitrovici od 20. listopada 2016. (ovjereni prijevod stranica 242-243 spisa), svjedokinje VD saslušane zamolbenim putem po Višem sudu u Sremskoj Mitrovici od 26. listopada 2016. (ovjereni prijevod stranica 247-248 spisa) i svjedoka KD saslušanog zamolbenim putem po Okružnom sudu u Ljubljani od 3. ožujka 2016. (ovjereni prijevod stranica 255-257 spisa). Na temelju članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka FD od 7. ožujka 2016. (stranica 139 spisa), koji je preminuo **.**.2022. i svjedoka HD od 24. kolovoza 2016. (stranica 209-210 spisa), koji je preminuo **.**.2017. Pročitan je iskaz BD s dokaznog ročišta dan pred sutkinjom istrage Županijskog suda u Sisku 29. lipnja 2016. na kojem je bio uz ŽDO i branitelj optuženika. Pročitani su suglasni dokazni prijedlozi optužbe i obrane: zapisnik o ekshumaciji i identifikaciji civilnih i vojnih žrtava rata – ekshumacija LD - tijelo broj 346., predmet Županijskog suda u Sisku broja Kir-625/97, podaci o traženoj osobi od 21. veljače 1994., izvod iz JRO za svjedoka JD, sina P, rođenog **.**.1957. i HD rođenog **.**.1938. u [adresa] te će se razgledati fotodokumentacija ekshumacije – lokacija [adresa] - kod duda, fotodokumentacija očevida PP Glina od 25.11.2014. – izgled kuće u [adresa], kuća LD nakon obnove te posebno izvješće PU sisačko - moslavačke Služba kriminalističke policije od 2. siječnja 2017. s fotografijom žrtve LD iz mlađih dana.

4.1.Prije završetka dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene evidencije za optuženika na stranici 259 spisa, te je potom pročitan zapisnik s iskazom optuženika dan pred Višim sudom u Sremskoj Mitrovici 7. prosinca 2015. (stranica 119-121 spisa, ovjereni prijevod sa srpskog jezika).

5. Optuženi ĐD iskazujući pred Višim sudom u Sremskoj Mitrovici, Republike Srbije, 7. prosinca 2015. (stranica 119-121 spisa) osporava krivnju i kaznenu odgovornost za počinjenje predmetnog kaznenog djela tvrdeći kako je sredinom rujna 1991. s roditeljima otišao u Republiku Sloveniju jer su imali problema s građanima hrvatske nacionalnosti u [adresa] gdje je tada živio. U Sloveniji su živjeli u [adresa], što mogu potvrditi ĆD i SD. U Sloveniji je bio sve do sredine prosinca 1991., a od tada je boravio u mjestu [adresa] kod [adresa] u kući ČD. Nakon toga neko vrijeme boravi u [adresa], pa u Petrinji da bi tijekom 1995. trajno preselio u Republiku Srbiju, u [adresa] gdje i sada živi. Napomenuo je kako je u to vrijeme 1991. imao navršenih šesnaest godina i bio je maloljetan. Za BD iskazao je kako ga poznaje iz viđenja, iz Slane kod Petrinje, poznato mu je da BD trenutno boravi u [adresa] u Srbiji. Tvrdi i kako s BD u jesen 1991. nije išao tražiti drva za ogrjev, tada je bio maloljetan i nije imao automatsku pušku niti je u to vrijeme služio vojsku koju je služio 1994. kada je napunio osamnaest godina, a tada krajem 1991. nije bio pripadnik nikakve vojne formacije niti bilo koje vojne jedinice. Tvrdi kako u mjestu [adresa] kod [adresa] nikada nije bio, ni ne zna gdje se nalazi to selo, za UD čuje prvi put pred sudom nakon što mu je uručeno rješenje o provođenje istrage Županijskog državnog odvjetništva u Sisku. Da se protiv njega vodi kazneni postupak u Republici Hrvatskoj saznao je tek kad je pozvan na ovaj sud (Viši sud u Sremskoj Mitrovici) radi iznošenja obrane. Nije mu poznato što BD ima protiv njega i njegove obitelji, te je dodao kako je BD prijavio i njegovog oca za ubojstvo u Hrvatskoj iza što je njegov otac oslobođen. Pretpostavlja da ga je možda BD prijavio za ubojstvo LD, ali samo pretpostavlja jer o tome nikad nije razgovarao sa BD niti ga zvao na telefon. Ponovio je kako nije počinio kazneno djelo za kojega se tereti, za to nije imao razloga, tada nije bio u Hrvatskoj, sestra mu je udana za B i među L ima i dobrih prijatelja s kojima se i dan danas druži. Odgovarajući je iskazao da krajem 1991. nije čuo da se dogodilo ubojstvo LD te ponovio kako tu ženu ne poznaje, ne zna gdje se nalazi [adresa] kod [adresa], nije bio prisutan u [adresa] u tom vremenskom razdoblju, a sve može potvrditi i njegov otac PD.

6.Nesporno je da optuženik nije poznavao ubijenu pokojnu UD, nesporno je da je u inkriminirano vrijeme optuženik bio maloljetan.

7.Sporno je da li je optuženik postupao na način kako ga se tereti . Naime, sporno je da li je optuženik u inkriminiranom vremenu a to je druga polovica studenog 1991. bio na tada predmetnom okupiranom djelu Republike Hrvatske i da li je inkriminiranog događaja bio u selu [adresa] sa BD; sporno je da li je tada optuženik imao automatsku pušku, sporno je da li je upravo optuženik usmrtio UD i iz kojih motiva (da li koristoljublje i osobito niska pobuda-hrvatska nacionalnost žrtve) budući tvrdi kako za ubojstvo LD nije imao razloga jer da mu je sestra udana za B, a među L ima i dobrih prijatelja. Sporno je i da li je ubijena osoba baš UD ili neka druga ženska osoba.

8. Da se inkriminirani događaj zbio u drugoj polovici studenog 1991. nedvojbeno se utvrđuje na temelju iskaza svjedoka ED. Naime, svjedok ED iskazujući na zapisnik u Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku 2. ožujka 2016. navodi kako je imao rodnu kuću u [adresa], kućni broj 39, prvi susjedi su mu bili UD te njezina snaha i njezini sinovi. Kako se početkom Domovinskog rata uključio u hrvatsku vojsku, i nakon okupacije tog područja, po vojnim zadaćama dolazio je na okupirano područje, pa tako i u [adresa] kojim prigodama su izvlačili dio ljudi koji je ostao na okupiranom području, a koji su to htjeli a i mogli hodati. Siguran je kako je prilikom dolaska u [adresa] 31. listopada 1991. bio s UD, koja ja imala oko osamdeset godina, a i pomogao joj je cijepati drva. I 14. studenog 1991. bio je sa UD i s njom razgovarao. Toga **.**.1991. UD je pomogao cijepati drva. Kad je ponovno došao 13. prosinca 1991. nije mogao doći do kuća ali je iznad sela, na brdu, dalekozorom promatrao prostor oko svoje kuće gdje se nalazi i kuća LD i nikoga živoga nije tada primijetio. Dakle, iz ovdje iznesenog proizlazi da je ED **.**.1991. zadnji put vidio živu UD. Svjedok BD iskazujući pred sutkinjom istrage Županijskog suda u Sisku 29. lipnja 2016. jasno je iskazao kako se sada više ne sjeća i ne može se točno odrediti da li se inkriminirani događaj zbio u listopadu ili studenome 1991, što je, s obzirom na protek vremena, sasvim životno i logično te stoga i uvjerljivo. Stoga, kada se uzme u obzir iskaz ED te činjenica da svjedok BD nije siguran da li je bio listopad ili studeni, ovo vijeće nedvojbeno utvrđuje kako se inkriminirani događaj zbio u drugoj polovici studenog 1991.

8.1. Slijedom iznesenog, tvrdnja optuženika kako je u ovom inkriminiranom vremenu bio u Sloveniji i tvrdnja da je u Sloveniji bio sve do polovice prosinca 1991., nije istinita, ovako optuženik tvrdi samo da bi od sebe otklonio kaznenu odgovornost i krivnju i sud je ne prihvaća, bez obzira što će svoju tvrdnju optuženik nastojati dokazati, o čemu će biti kasnije riječ.

9.Nadalje, da je optuženik inkriminiranog događaja imao automatsku pušku nedvojbeno se utvrđuje na temelju iskaza svjedoka BD, na koje utvrđenje ne utječe nesporna činjenica da je optuženik tada bio maloljetan budući je općepoznato kako je u to vrijeme na okupiranom teritoriju Republike Hrvatske i civilno stanovništvo bilo naoružano i lako se dolazilo do oružja jer je vladalo gotovo pa bezakonje.

9.1.Iskazujući pred sutkinjom istrage Županijskog suda u Sisku svjedok BD jasno je opisao tijek događaja te je prije svega pojasnio da je živio u selu Slani koja je bila naseljena pretežno L, a kako je po nacionalnosti U izbjegao je najprije u Bijele Vode a potom u [adresa] i radi se u vremenu kada hrvatsko stanovništvo tog područja napušta svoje domove, a u kućama ostaju samo poneki stari ljudi. Inkriminiranog dana je s traktorom i prikolicom krenuo iz [adresa] u napuštena sela radi pronalaska drva za ogrjev a dok je prolazio [adresa] primijetio ga je ĐD, mladić koga poznaje jer je živio u [adresa], stajao je i imao na ramenu zakačenu automatsku pušku koja mu je visila niz tijelo. ĐD ga je pitao kuda ide a kad mu je odgovorio da ide tražiti drva pitao ga je da li može ići sa njim, rekao mu je da može i ĐD je uskočio u prikolicu i tako su krenuli tražiti drva. Sjeća se da je s glavne ceste Glina-Petrinja, u selu Prekopa, skrenuo lijevo prema Hađaru te je skrenuo dalje opet u lijevo i došao do sela za koje pretpostavlja da je [adresa] jer se tuda jednom prije rata provezao na motociklu. U jednom trenutku, s desne strane ceste, a gledajući u pravcu kretanja, primijetio je jednu hrpicu drva te je tu zaustavio traktor, a ĐD je iskočio iz traktora i kroz ulazne vratnice na ogradi ušao je u dvorište. Vidio je da je ĐD provirio iza kuće, a zatim i ušao u kuću, a on je i dalje ostao sjediti u kabini traktora kojeg nije gasio, a kako je proteklo nekih 4 do 7 minuta, a ĐD se nije vraćao, izašao je i krenuo u kuću u koju je ušao ĐD kojeg je zatekao u hodniku kod ulaznih vrata na udaljenosti od vrata nekih 2 metra, a na kraju hodnika koji se protezao kroz čitavu širinu kuće, stajala je jedna baka za koju procjenjuje da je imala oko 80 godina. Čim je vidio ĐD, vidio je da više nema pušku obješenu o rame već ju je držao rukama ispred sebe, a odgovarajući je pojasnio da je optuženik bio licem okrenut prema starici držeći pušku ispred sebe s obje ruke, usmjerenu prema podu. Na to je rekao ĐD da idu, što čeka, a ĐD mu je odgovorio ''ja ću nju ubiti''. Potom svjedok navodi kako se uhvatio za glavu govoreći ĐD ''nisi valjda lud'', okrenuo se i krenuo prema traktoru te je napravio 5 do 6 koraka kada je čuo jedan pucanj. Još nije ušao u kabinu a ĐD je došao za njim, uskočio u prikolicu. O tom događaju nisu ništa pričali, nikada o tom događaju nije pitao ĐD iako su se u ratu sreli dva do tri puta ali o tome nisu nikada razgovarali. Ovaj događaj nikome nije prijavio niti ispričao, osim možda svojoj supruzi, ali nije pričao ni svome bratu ni nikome stranome jer je to bilo preopasno budući se moglo pročuti pa bi mogao i nastradati. Naglasio je kako ne zna je li ĐD ubio tu osobu te je ponovio da je čuo jedan pucanj dok je ĐD bio u kući te starije osobe. Nije se poslije interesirao, a nije imao ni od koga, da li je ta žena ubijena.

9.2. Osim toga, u prilog vjerodostojnosti iskaza svjedoka BD o toj odlučnoj činjenici, svjedok MD iskazuje kako je od mještana čuo da je optuženik ulazak srpskih postrojbi, a to je srpanj 1991. dakle prije inkriminiranog događaja, dočekao naoružan automatskom puškom i zoljom preko ramena, dok je do srpnja 1991. na ulici povremeno znao vidjeti optuženika koji bi na sebi nosio odoru sličnu maskiranoj, odore koja je bila "kućne" radinosti.

9.3. Stoga, tvrdnja optuženika kako u inkriminirano vrijeme nije imao automatsku pušku a što opravdava činjenicom da je bio maloljetan, nije istinita i sud je ne prihvaća. Ovako optuženik tvrdi samo da bi od sebe otklonio kaznenu odgovornost.

10. Da li je ubijena UD ili neka druga ženska osoba, odnosno spominjana ŠD rođena 1910., nedvojbeno je utvrđeno na temelju zapisnika ekshumacije od 16. rujna 1997. (stranica 17, te 20 i 21 spisa), te s tim dokazom dovodeći u vezu i iskaze svjedoka ED, ID i BD.

10.1.Iz zapisnika o ekshumaciji od 16. rujna 1997. na stranici 17 spisa proizlazi kako se u [adresa], u dvorištu ''kod duda'', prema prikupljenim podacima nalaze ukopana tijela LD i ŠD, a iskapanjem je pronađeno jedno tijelo koje je označeno broj 346 i spremljeno u propisanu PVC vreću. U tom zapisniku o ekshumaciji na stranici 20 i 21 spisa, pri opisu tijela konstatira se da se radi o ženskoj osobi oko sedamdeset godina, visine oko 160 cm, prosjede kose spletene u pletenicu, gore nema zuba, a doljnja vilica fali. Konstatirano je i da se radi o jakoj ženi. Kao uzrok smrti navedena je strijelna ozljeda grudnog koša. Iz tog zapisnika, a sa stranice 20 i 21 spisa jasno proizlazi kako je od strane snahe DD i unuka ZD identificirana UD i to na temelju odjeće, pletenice, zubi, visine, dobi te lokacije pronalaska tijela u dvorištu.

10.2.Osim toga, a s obzirom da je i spomenutim zapisnikom konstatirano u opisu tijela da se radi o ''jakoj ženi'' pri čemu se u stvari misli na ženu krupnije građe, i svjedok ED (iskaz 4. listopada 2016.) opisuje UD kao osobu izrazito krupne građe navodeći ''baka je bila izrazito krupne građe, imala je možda stotinjak kilograma…'' dok je za staricu ŠD iskazao da je bila sitnije tjelesne građe. Svjedok ID na raspravi 28. studenog 2023. isto iskazuje kako je UD bila krupnije građe od ŠD koja je bila srednje građe. I svjedok BD za staricu, koju je vidio u hodniku njezine kuće s optuženikom koji je rekao da će ju ubiti, navodi kako je bila krupnije tjelesne građe.

10.3.Dakle, u odnosu na činjenicu tjelesne građe svjedoci ED, ID i BD iskazuju međusobno suglasno, što odgovara navedenom o tjelesnoj građe LD u zapisniku o ekshumaciji.

10.4. Iz iskaza svjedoka FD proizlazi kako su do saznanja gdje se nalaze tijela LD i još dvije osobe, došli tako što je njemu to došao i rekao ND koji je po naredbi GD iz [adresa], zakopao UD i ove dvije osobe.

11.Nadalje, o mjestu inkriminiranog događaja da se radi o [adresa] i drvenoj kući u kojoj je živjela UD suglasno su iskazivali svjedoci TD, JD, ID, ZD, unuk LD, te ED. Iz iskaza svjedoka TD, ED, FD, ID proizlazi kako su do okupacije djela teritorija Republike Hrvatske od strane srpskog agresora, živjeli u [adresa], svi su osobno poznavali UD i živjeli su u njezinoj neposrednoj blizini. Do 1989. u [adresa] s bakom UD živio je i njezin unuk ZD.

11.1. Nadalje, iz iskaza svih ovdje spomenutih svjedoka nedvojbeno se utvrđuje da je UD ostala nakon okupacije živjeti u [adresa] i to u drvenoj kući do koje se nalazila i nova zidana kuća (svjedok TD navodi kako je UD do rata živjela u drvenoj staroj kući koja se nalazila do zidane kuće , svjedok JD navodi kako je UD živjela sa snahom DD te njezinim sinovima Z i ZD u staroj drvenoj kući pored koje su imali jednu zidanu prizemnicu, svjedok ID navodi kako je UD sa snahom DD i njezinim sinovima Z i ZD živjela u jednoj staroj drvenoj kući pored koje su imali zidanu kuću). Svjedok ZD jasno je iskazao kako ta nova zidana kuća nikad nije useljena. Svjedoci TD i ZD koji su bili prisutni tijekom ekshumacije, posmrtnih ostataka tijela, te ID koji je došao neposredno nakon ekshumacije suglasno su iskazali kako je njezino tijelo iskopano ispred te drvene kuće u kojoj je živjela te tu svjedok ID još navodi kako je tijelo LD iskopano ispred njezine spaljene kuće između te kuće i duda. Iz iskaza svjedoka ZD, unuka LD, proizlazi kako je tijelo pokojne LD bilo neposredno uz rub drvene kuće te da je u drvenoj kući kad je raščišćavao zgarište u ulaznom dijelu stare kuće pronašao jedan metak koji je imao oštećenu glavu. Nadalje, iz iskaza svjedoka ZD utvrđuje se kako je do okupacije [adresa] i njegova majka ostala u [adresa] u istoj kući s UD, a nakon okupacije [adresa] došla je k njemu u Zagreb dok je baka UD ostala u [adresa].

11.2.Opisujući tu drvenu kuću svjedok ED (iskaz 4. listopada 2016.) navodi kako se ulaz u kuću nalazio na sredini te je lijevo od ulaza kuća imala zidani dio te je i taj drveni i zidani dio kuće imao prozore do dvorišta a iza te kuće po širini parcele se prostirala štala. Još je iskazao i kako 31. listopada 1991. kad je bio u [adresa], kao i 13. prosinca 1991. kada je promatrao sa brda prostor oko svoje kuće, gdje se nalazi i kuća od LD, ta drvena kuća nije bila zapaljena odnosno i zidani i drveni dio stare kuće bili su neoštećeni dok je nova zidana kuća bila zapaljena. Iz njegovog iskaza proizlazi i kako je 31. listopada 1991. bio s UD te joj pomogao cijepati drva (iskaz 2. ožujka 2016.) odnosno ostatke krovne konstrukcije spaljene nove zidane kuće te je pojasnio kako je bilo ostataka građe i brodskog poda koje su pripremali kao ogrjevno drvo i bilo je oko pedesetak kilograma (iskaz 4. listopada 2016.).

11.3.Nadalje, opisujući drvenu kuću u kojoj je živjela pokojna UD svjedok ZD iskazuje kako je ulaz kuće bio natkriven te se preko povišenog praga ulazilo u jedan prostor nakon kojeg je bio ulaz u stambeni dio kuće tako da od ulaza do stambenog djela kuće je bilo možda oko 2 metra udaljenosti. Ovaj opis u potpunosti odgovara opisu koji je iznio svjedok BD iskazujući kako je optuženika zatekao u hodniku kod ulaznih vrata na udaljenosti od vrata nekih 2 metra, a na kraju hodnika, koji se protezao kroz čitavu širinu kuće stajala je jedna baka; a pojašnjavajući je iskazao i da je ispred ulaza u kuću bila mala veranda, veličine možda 3x3 metra. Stoga, uzimajući u obzir ovdje izneseno nedvojbeno je utvrđeno da je mjesto događaja selo [adresa] i to kuća u kojoj je inkriminiranog dana živjela pokojna UD.

11.4.Nadalje, to što svjedok BD opisuje kuću u kojoj je bila pokojna UD kao zidanu ne utječe na nedvojbeno utvrđenje suda u odnosu na odlučne činjenice budući da iz iskaza svjedoka RD, ZD, ID, TD, FD proizlazi da se radi o drvenoj kući, te se sud ponavlja svjedok ZD jasno iskazuje da nova zidana kuća nikad nije bila useljena. Osim toga, da je zidana kuća odnosno njezina krovna konstrukcija u stvari bila spaljena prije inkriminiranog događaja proizlazi iz iskaza svjedoka ED (točka 9.2. obrazloženja) iz čijeg iskaza se utvrđuje i kako je ta drvena kuća imala i zidani dio zbog čega i vjerojatno percepcija BD da se radi o zidanoj kući. Nadalje, da se radilo o drvenoj kući proizlazi iz toga što i sam BD odgovarajući na upit optužbe opisuje da se između kuće i ceste nalazio odvodni kanalić preko kojeg je bio napravljen mostić za ulaz u dvorište, dok ZD iskazuje kako je kad je došao nakon rata vidio da je smrskan mostić preko kojeg se ulazilo u njihovu parcelu, te svjedok BD kao i svjedok ED iskazuje da se po širini tog dvorišta nalazila štala ili gospodarski objekt. Činjenica je da svjedok BD nakon što mu je predočena fotodokumentacija očevida i to ekshumacije- fotografija broj 1. nije prepoznao da bi to bilo mjesto događaja, no to ne utječe na nedvojbena utvrđenja suda budući je od 1991. do ekshumacije 1997. prošlo šest godina, a u tom vremenu je i spaljena ta drvena kuća skroz do temelja kako to proizlazi iz iskaza svih ovdje spomenutih svjedoka, stoga je potpuno životno i logično da BD mjesto događaja nije prepoznao.

12.S obzirom na naprijed izneseno, upravo iz iskaza svjedoka BD sud nedvojbeno utvrđuje da je optuženik bio u [adresa] inkriminiranog događaja. Slijedom iznesenog, optuženikovu obranu u dijelu u kojem tvrdi da nije bio u [adresa] sud ne prihvaća i cijeni je neistinitom danom s ciljem otklanjanja kaznenopravne odgovornosti od sebe. Naime, potpuno je neživotno, nelogično i stoga neuvjerljivo da optuženik koji je s roditeljima do ratnih zbivanja živio u [adresa], selu koje je 12 kilometara udaljeno od [adresa], a idući od [adresa] da bi se došlo do [adresa], glavnom cestom, prolazi se kroz sela Marinbrod, Kihalac i Prekopu, sve sela koju su bila nastanjena većinom hrvatskim stanovništvom, a u Prekopi se nalazi skretanje za [adresa] i još neka sela. Udaljenost od [adresa],3 kilometra. Stoga, po ocjeni ovog vijeća, optuženik je znao i morao znati gdje se nalazi [adresa], kao što je znao i morao znati sastav stanovništva te je ustvari opće poznata činjenica da su na tada okupiranom teritoriju Republike Hrvatske domicilno srpsko stanovništvo znalo u kojim selima je živjelo većinsko hrvatsko stanovništvo koje je izbjeglo, te su ta sela ostala gotovo prazna, odnosno ostali bi samo starci koji nisu htjeli napustiti svoje domove ili su se otežano kretali.

13.Da je upravo optuženik u optužnici na opisani način usmrtio UD

-iz automatske puške ispalio hitac u prsa LD nedvojbeno se utvrđuje na temelju iskaza svjedoka BD od 29. lipnja 2016. i zapisnika o ekshumaciji od 16. rujna 1997. stranica 20 i 21 spisa.

13.1.U zapisniku o ekshumaciji konstatirano je da je uzrok smrti strijelna ozljeda grudnog koša (stranica 20 spisa).

13.2. Nadalje, svjedok BD iskazao kako je optuženik zatekao u hodniku kod ulaznih vrata na udaljenosti od vrata nekih 2 metra, a na kraju hodnika koji se protezao kroz čitavu širinu kuće, stajala je jedna baka za koju procjenjuje da je imala oko 80 godina, i da je odmah vidio kako optuženik više nema pušku obješenu o rame, nego ju je držao rukama ispred sebe, držeći pušku s obje ruke, usmjerenu prema podu, licem okrenut prema starici; da je na to rekao optuženiku da idu, što čeka, na što mu je optuženik odgovorio ''ja ću nju ubiti'' čemu se BD protivio jer se uhvatio za glavu govoreći optuženiku ''nisi valjda lud'', okrenuo se i krenuo prema traktoru te je napravio 5 do 6 koraka kada je čuo jedan pucanj; da još nije ušao u kabinu a optuženik je došao za njim i uskočio u prikolicu. Dovodeći u vezu sve tu izneseno sa zapisnikom o ekshumaciji od 16. rujna 1997, gdje je kao uzrok smrti LD navedena strijelna ozljeda grudnog koša, ovaj sud nedvojbeno utvrđuje da je upravo optuženik, unatoč protivljenju BD ubio UD, ispalivši iz automatske puške jedan hitac u prsa UD, koji ju je odmah usmrtio.

13.3.Na ovakvo utvrđenje suda ne utječe činjenica što svjedok BD i optuženik o tom događaju nisu ništa pričali, što nikada o tom događaju BD nije pitao optuženika iako su se u ratu sreli dva do tri puta i što je svjedok BD jasno dao do znanja kako ne zna je li ĐD ubio tu osobu. Po ocjeni ovog vijeća, upravo stoga što se radi o ovako strašnom djelu, nisu o tome razgovarali, svjedok BD vjerojatno nije htio čuti istinu jer se bojao istine a optuženik iz istog razloga nije htio ništa reći, jer su obojica bili svjesni težine i strahote onog što je optuženik učinio.

13.4. Slijedom iznesenog, tvrdnja optuženika kako nije počinio inkriminirano mu kazneno djelo je neistinita i dana s ciljem da od sebe otkloni kaznenu odgovornost.

14.Nadalje, s obzirom da iz iskaza svjedoka BD proizlazi kako je išao s traktorom i prikolicom u potragu za ogrjevnim drvom i to u napuštena sela te u [adresa] sreo optuženika s okačenom automatskom puškom obješenom na rame i koji ga je pitao da li može ići s njim, te kada su došli u [adresa], primijetio je jednu hrpicu drva i zaustavio traktor dok je optuženik iskočio iz traktora i ušao u kuću u kojoj je zatekao UD, i na opisani način u izreci presude ju usmrtio. Nedvojben je zaključak ovog suda, da optuženik odlučuje UD ubiti iz koristoljublja da bi mogao nesmetano otuđiti njezina drva za ogrjev iz njezinog dvorišta, da si "makne prepreku". Dakle, pobuda postoji u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Naime, da je bilo drva za ogrjev u dvorištu LD, nedvojbeno ovo vijeće utvrđuje na temelju iskaza svjedoka BD koji je jasno iskazao da je primijetio hrpu drva za ogrjev u dvorištu kuće u kojoj je optuženik zatekao staricu, a i iz iskaza svjedoka ED koji je **.**.1991. sa UD u njezinom dvorištu spremao drva za ogrjev i to od krovne drvene građe koja je ostala nakon paljenja nove zidane kuće u dvorištu LD. Do otuđenja drva za ogrjev nije došlo jer su optuženik i BD od toga odustali, udaljili su se s mjesta događaja i to upravo nakon što je optuženik usmrtio UD. Za postojanje kaznenog djela teškog ubojstva iz koristoljublja nije nužno da korist bude i ostvarena, odnosno za pitanje koristoljubivog motiva kod ubojstva uopće nije odlučno ima li većeg ili manjeg izgleda da će počinitelj djela uspjeti ostvariti korist koju želi postići počinjenjem ubojstva.

14.1.Nedvojbeno utvrđuje ovaj sud i kako je optuženik odlučio ubiti UD i zato što je hrvatske nacionalnosti, dakle i iz osobito niske pobude. Naime, inkriminirano kazneno djelo dogodilo se tijekom Domovinskog rata na tada okupiranom dijelu teritorija Republike Hrvatske, a općepoznata činjenica je da je na privremeno okupiranom teritoriju Republike Hrvatske bilo ostalo nešto hrvatskog stanovništva a koji su mahom bili starci koji su teže pokretni ili jednostavno nisu htjeli napustiti svoje domove, što je optuženik znao jer je i prije živio na tom dijelu okupiranog teritorija Republike Hrvatske, u selu svega 10 km udaljenom od [adresa] , a i dolazak srpske paravojske dočekao je s automatskim oružjem. Ubiti nekoga zato što je druge nacionalnosti, u konkretnom slučaju hrvatske, staricu teže pokretnu koja mu nije predstavljala nikakvu opasnost i nije mu se nije mogla suprotstaviti, je osobito niska pobuda jer predstavlja dehumanizaciju žrtve na temelju njezinog podrijetla.

14.2.Dakle, motiv postupanja optuženika je bilo koristoljublje i osobito niska pobuda stoga se radi o teškom ubojstvu počinjenom iz dviju pobuda.

14.3. Slijedom iznesenog i naprijed nedvojbeno utvrđenog, tvrdnja optuženika kako nije imao razloga ubiti UD, po ocjeni ovog suda nije istinita i sud je ne prihvaća.

15.Obranu optuženika u cijelosti potkrjepljuje iskaz svjedoka PD, oca optuženika, koji tvrdi kako je siguran da njegov sin uopće ne zna gdje je [adresa], da je sa suprugom i sinom u rujnu 1991. iz sela [adresa] otišao u Sloveniju od kuda su se supruga i on vratili u studenome 1991. i to u mjesto Brnjeuška a njihov sin ĐD vratio se u prosincu 1991. Tvrdi i kako njegov sin nije ni od koga mogao dobiti pušku i njegov sin to nije mogao napraviti, za ovaj događaj o kojem ga se ispituje on i sin su saznali prvi puta kad su dobili poziv. Ovaj svjedok za BD navodi kako živi u susjednom selu i njega je prijavio da pljačka kuću SD a kasnije se ispostavilo da je upravo BD opljačkao tu kuću. Tvrdi i kako njegov sin nije imao nikakvog razloga za druženje s ŽD.

15.1.Da je optuženik s roditeljima otišao u Sloveniju u rujnu 1991. proizlazi i iz iskaza SD, dok je svjedocima VD i KD poznato da je optuženik s roditeljima u Sloveniju otišao u rujnu ili listopadu 1991., a svjedoci VD i SD suglasno svjedoku PD i optuženiku iskazuju kako su se roditelji optuženika vratili na okupirani teritorij Republike Hrvatske u studenom 1991., a optuženik u drugoj polovici prosinca 1991.

15.2.Svjedok SD u iskazu još navodi da je njemu nelogično da je optuženiku koji je tada bio maloljetan netko mogao dati pušku da on s njom hoda okolo i da mu je nelogično da je optuženik išao po drva za ogrjev u tako udaljeno mjesto.

15.3.O poznanstvu optuženika i svjedoka BD, svjedokinja VD iskazala je kako poznaje BD koji je iz mjesta Slana i zna da se isti poznaje s optuženikom i da je bio u dobrim odnosima sa BD, kao što je i ona bila dobra s njim, a koji navod je u suprotnosti s tvrdnjom svjedoka PD kako se njegov sin nije imao razloga za družiti se s BD , kao i obranom optuženika da je BD znao iz viđenja.

15.4.Nadalje, o tome da je jedno vrijeme optuženik s roditeljima bio u Slovenijij proizlazi i iz iskaza KD kod čijih roditelja su bili optuženik i njegovi roditelji ali ovaj svjedok ne zna u kojem su to oni točno razdoblju bili. Ovom svjedoku nije poznato ni gdje se optuženik nalazio u listopadu i studenom 1991. O inkriminiranom događaju mu ništa nije poznato, nije se čuo s optuženikom u vezi ovog postupka i s optuženikom se nikad ne čuje već se čuje s optuženikovom sestrom koja mu ništa nije govorila o svom bratu niti je spominjala neko kazneno djelo. Ne zna ni koliko vremena, da li više mjeseci ili ne, su optuženik i njegovi roditelji bili u Sloveniji kod njegovih roditelja.

15.5.Svjedokinja CD navodi kako je viđala optuženika od 1991. do ljeta 1995. jer je s roditeljima živio u [adresa], s tog područja je u Srbiju otišla 15. kolovoza 1995. i od tog trenutka optuženika više nije viđala dok je od sumještana i poznanika čula da je optuženik s roditeljima otišao u Sloveniju, a optuženik je otišao u Srbiju tek u studenom 1995. gdje ga je i srela u kolektivnom centru za izbjeglice i od tada povremeno kontaktiraju, optuženik joj nikad nije pričao da ga se tereti za kakvo ubojstvo niti joj je išta od toga poznato.

16.Ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaz svjedoka KD jer njegov iskaz sud cijeni objektivnim, budući je svjedok jasno iskazao što zna a što ne zna, jasno je iskazao čega se sjeća a čega ne, nije davao svoje subjektivne ocjene ni pretpostavke. Stoga njegov iskaz vijeće cijeni uvjerljivim i prihvaća ga u cijelosti te cijeni vjerodostojnim. Isto tako ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaz svjedokinje CD jer prema stavu ovog suda svjedokinja je iskazivala objektivno, sukladno svojim saznanjima, svojoj percepciji i sjećanju te ni u njezinom iskazu nema subjektivnih stavova niti pretpostavki, stoga ovaj iskaz sud cijeni vjerodostojnim. To što svjedokinja navodi kako je viđala optuženika od 1991. do ljeta 1995., ni na koji način ne utječe na činjenicu da je optuženik, očito jedno kraće vrijeme tijekom 1991. boravio u [adresa] i to oko dva mjeseca, a koja činjenica nije ni trebala biti poznata ovoj svjedokinji koja je, vijeće se ponavlja, iskazivala sukladno svojoj percepciji i sjećanju.

17.Sud prihvaća dio iskaza svjedoka PD, KD, SD, kao i obranu optuženika, i to u dijelu iz kojeg proizlazi da je optuženik s roditeljima jedno vrijeme boravio u [adresa], ali i ne do kada je bio u [adresa] (PD i SD).

17.1.Iskaze svjedoka PD, SD i VD u dijelu u kojem tvrde da se optuženik iz Republike Slovenije na predmetno područje vratio prosincu 1991., sud ne prihvaća i te dijelove njihovih iskaza cijeni nevjerodostojnima budući su u suprotnosti s nedvojbeno utvrđenom činjenicom o prisutnosti optuženika u drugoj polovici studenog 1991. na predmetnom području (točka 8. obrazloženja te 8.1.) i po ocijeni ovog vijeće ovi svjedoci ovako iskazuju s ciljem da otklone kaznenopravnu odgovornost od optuženika, a i svjedoci SD i VD kako to proizlazi iz njihovih iskaza, u kontaktu su s optuženikom ili / i njegovim roditeljima, dok je svjedok PD otac optuženika koji je, što je sasvim životno, itekako zainteresiran za pozitivan ishod ovog postupka, za njegovog sina. I optuženik s ciljem otklanjanja kaznenopravne odgovornosti i krivnje od sebe, tvrdi da je u drugoj polovici studenog 1991. bio u Sloveniji.

17.2.Valja istaknuti kako ovaj sud iskaz svjedoka PD osim u djelu u kojem prihvaća, dalje ostali dio ne prihvaća jer ga cijeni pristranim budući se radi o ocu optuženika koji je svakako zainteresiran za ishod postupka i koji svojim iskazom u cijelosti nastoji otkloniti svaku pa i najmanju vezu optuženika s inkriminiranim događajem. Iskaz ovog svjedoka je i subjektivan budući isti iznosi svoje zaključke i stavove pa tako navodi kako ''niti je moj sin to mogao napraviti'', ''nije ni od koga mogao dobiti pušku''. Ovaj svjedok tvrdi i kako se njegov sin nije imao razloga za družiti se s AD, a da su se družili, vijeće nedvojbeno utvrđuje na temelju iskaza svjedoka BD pa i svjedokinje OD koja zna da su optuženik i BD bili u dobrom odnosu. Nadalje, svjedok PD iskazom nastoji navesti na zaključak kako BD govori neistinu jer ima "nešto protiv njih", pa tako navodi kako je BD njega i optuženika prijavio zbog kaznenog djela, ali mu nije poznato zašto je to učinio, te da se kasnije ispostavilo da je upravo BD počinio kazneno djelo za koje je prijavio njega i optuženika; dok optuženik u svojoj obrani navodi kako je BD prijavio i njegovog oca za ubojstvo u Hrvatskoj, a za što je njegov otac oslobođen, te je dodao da mu nije poznato što BD ima protiv njega i oca. Te svoje tvrdnje nisu ničim potkrijepili. Stoga, iskaz svjedoka PD sud ne prihvaća jer je isti po ocijeni ovog vijeća navijački, subjektivan i pristran zbog zainteresiranosti za ishod postupka, i ono najvažnije u suprotnosti je s ostalim izvedenim dokazima koje sud prihvaća a na temelju kojih su nedvojbeno utvrđene sporne činjenice. Osim toga, potpuno je neživotna i neuvjerljiva tvrdnja svjedoka PD da optuženiku kao maloljetnome nije tko mogao dati pušku budući je to vrijeme skoro pa bezakonja i gotovo potpune samovolje na tada okupiranom teritoriju Republike Hrvatske.

17.3. Sud dio iskaza svjedoka SD, gdje tvrdi kako je njemu nelogično da je optuženiku koji je tada bio maloljetan netko mogao dati pušku da s njom hoda okolo i da mu je nelogično da je optuženik išao po drva za ogrjev u tako udaljeno mjesto, ne prihvaća. Naime, tu svjedok daje svoje mišljenje, a ne govori o činjenicama koje su mu poznate. Po ocjeni ovog suda, ovaj svjedok je upravo kroz davanje svog mišljenja htio utjecati na ishod ovog postupka na način da se otkloni kaznenopravna odgovornost od optuženika. Sud je kao nedvojbeno utvrdio da je optuženik, iako maloljetan, inkriminiranog događaja imao automatsku pušku i pridružio se BD u traženju drva za ogrjev. A osim toga, kako je već spomenuto, ovaj svjedok je u kontaktu sa optuženikom koji ga je tražio telefonski broj BD i tada mu je optuženik ispričao da je prijavljen da je počinio ovo kazneno djelo. Osim toga, netočna je tvrdnja ovog svjedoka da je selo [adresa] od mjesta gdje je živio optuženik udaljeno 30-40 kilometara. Budući je ovo vijeće putem Google Mapsa utvrdilo da je udaljenost [adresa] i [adresa],3 kilometra, [adresa] i [adresa],2 kilometara, a udaljenost između Brnjeuške, gdje je optuženik po povratku iz Slovenije živio i [adresa] iznosi 13,3 kilometara. Stoga, i ovi dijelovi iskaza, iznesene tvrdnje svjedoka SD vijeće cijeni nevjerodostojnim, subjektivnim, navijačkim i stoga te tvrdnje vijeće ne prihvaća.

18. Nadalje, sud u cijelosti prihvaća iskaze svjedoka BD, MD, ED, ID, FD, ZD i TD. Naime, po ocjeni ovog vijeća ovi svjedoci su iskazivali objektivno, iznosili su ono o čemu imaju saznanja, pri iskazivanja su jasno dali do znanja od kuda im je poznato to o čemu iskazuju, jasno su rekli da li o nečemu nemaju saznanja, nisu iznosili svoje subjektivne stavove/zaključke, slijedom čega sud njihove iskaze cijeni uvjerljivim i vjerodostojnim. Svjedok ED koji je ispitan i na raspravi pred sudom i dva puta u Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku, iskazivao je svaki put dosljedno, bez proturječja, jasno opisujući od kud ima saznanja, što je vidio kada je uspio doći na tada okupirani teritorij Republike Hrvatske u [adresa], kako je uopće uspio ući, jasno opisuje što je radio s UD **.**.1991., da je 14. studenog 1991. bio u [adresa] s UD, što je vidio 13. prosinca 1991. i od kuda je promatrao selo [adresa]. Osim toga, svjedoci su suglasno iskazivali o onome o čemu su ispitani a sve kako je sud izložio pod točkama 10., 10.3., 11.i 11.1. obrazloženja.

18.1. Svjedok BD koji je inkriminiranog događaja bio s optuženikom, na vrlo jasan, logičan i detaljan način opisao je što se tog dana sve dešavalo, gdje je bio, kud je krenuo, kako je sreo optuženika i kako je uopće došlo do toga da je optuženik sjeo u njegovu prikolicu od traktora i ode s njim u potražnju za ogrjevnim drvom, što se dogodilo kad su došli u selo [adresa], što je vidio u kući u kojoj je bila starica, što mu je optuženik rekao kada je zatekao optuženika i staricu u kući kao i što je on potom rekao optuženiku, što je čuo kada je izašao iz te kuće. Ovaj svjedok je, a što je itekako važno, jasno i decidirano izjavio kako ne zna da li je optuženik ispalio hitac u staricu u kući. Ni u jednom trenutku ovaj svjedok nije iznosio svoje zaključke ni pretpostavke. Nadalje, iskaz ovog svjedoka potkrijepljen je iskazom svjedoka MD (točka 9.2. obrazloženja), suglasan s iskazima ZD i ED (točka 11.4. obrazloženja). Osim toga, sud nije našao ni jedan razlog zašto bi BD lažno teretio optuženika. Stoga, iskaz ovog svjedoka sud cijeni objektivnim, uvjerljivim i stoga vjerodostojnim.

19.Sud u cijelosti prihvaća sve izvedene materijalne dokaze i cijeni ih vjerodostojnima, objektivnima a i stranke na iste nisu imali primjedbi. Zapisnik o ekshumacije popraćen je fotodokumentacijom iste i očevida, te je na temelju zapisnika o ekshumaciji kao nedvojbena utvrđena činjenica ekshumiranja tijela LD.

20. Zaključno, s obzirom na sve naprijed izneseno, sud iskaz optuženika osim u nespornom dijelu, cijeni neistinitim i danim s ciljem otklanjanja od sebe kaznene odgovornosti, o čemu se sud i ranije na više mjesta očitovao. Sud sve sporne i odlučne činjenice utvrdio nedvojbenim, a sve kako je izloženo pod točkama 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14., 14.1. obrazloženja. Osim toga, iskaz optuženika u odnosu na odlučne činjenice u suprotnosti je s dokazima koje sud prihvaća i cijeni vjerodostojnim, pogotovo je u suprotnosti s iskazom svjedoka BD čiji je iskaz od odlučujućeg značenja za ovaj postupak budući je isti bio inkriminiranog dana s optuženikom, jedino nije bio kraj optuženika u trenutku kada je optuženik iz automatskog oružja ispalio hitac u prsa UD, usmrtivši je istog trenutka.

21. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka cijeneći svaki dokaz zasebno kao i sve njih zajedno sud je kao nedvojbeno utvrdio kako je optuženik postupao na način kako ga se optužnicom tereti čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teško ubojstvo - opisano i kažnjivo po članku 91. točka 4. i 6. KZ/97.

22. Optuženik je postupajući na način kako je sud opisao u izreci presude postupao s oblikom krivnje izravnom namjerom jer usmrtiti nekoga ispaljenim hicem iz automatske puške u prsa koja su vitalni dio tijela nedvojbeno govori kako je optuženik bio svjestan obilježja kaznenog djela i ht io je njegovo ostvarenje, te je i rekao BD "ja ću nju ubiti"; tijekom postupka njegova ubrojivost nije dovedena u pitanje što znači da je tempore criminis bio ubrojiv; optuženik je bio svjestan protupravnosti svog postupanja za koje nije postao ni jedan ispričavajući razlog, iako u dobi od 16 godina optuženik je znao da to što čini je zakonom zabranjeno jer se već u toj dobi podrazumijeva da se zna da je lišiti života drugu osobu, usmrtiti je, je zakonom zabranjeno, a što potvrđuje i to što optuženik i BD, neposredno nakon inkriminiranog događaja o istome nisu razgovarali što samo dokazuje da su obojica bili svjesni težine , strahote i protupravnosti optuženikovog čina, i ne samo tada njih dvojica o tom događaju nikada nisu razgovarali.

23.Svime navedenim optuženik je ostvario sva bitna obilježja predmetnog kaznenog djela, slijedom čega je sud optuženika kao kazneno odgovornog proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 91. točka 4. i 6. KZ/97.

24. Odredbom članka 3. stavak 2. KZ/11 propisano je da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, a ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja. S obzirom da je predmetno kazneno djelo počinjeno 1991. kada je na snazi bio Krivični zakon Republike Hrvatske (''Narodne novine'' 25/77, 50/78, 25/84, 52/87, 43/89, 8/9 i 91/91, dalje u tekstu KZRH), a koji više nije na snazi i koji je kazneno djelo teškog ubojstva propisivao u članku 34. stavak 2. točka 4. KZRH te je propisivao kaznu zatvora u trajanju od najmanje deset godina ili zatvor od dvadeset godina. Opisano postupanje optuženika ima pravni kontinuitet i u kaznenom djelu teškog ubojstva iz članka 91. točka 4. i 6. KZ/97 kojim je bila propisana kazna zatvora od najmanje osam godina ili kazna dugotrajnog zatvora, međutim ni ovaj kazneni zakon više nije na snazi. Opisano postupanje optuženika ima i pravni kontinuitet u članku 111. točka 4. KZ/11 kojim je propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje od deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora koja ne može biti kraća od dvadeset jednu godinu niti dulja od četrdeset godina, a iznimno za kaznena djela počinjena u stjecaju može se izreći u trajanju od pedeset godina. S obzirom na sve ovdje izneseno, a sukladno članku 3. stavak 2. KZ/11 kao najpovoljnije za počinitelja ukazuje se kazneno djelo iz članka 91. točka 4. i 6. KZ/97, slijedom čega je sud, kao i Županijsko državno odvjetništvo u Sisku, i primijenio KZ/97.

25. Odlučujući o vrsti i visini kaznenopravne sankcije koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti optuženika sud se rukovodio općim pravilima o izricanju iste te je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, visine zapriječene kazne za ovo kazneno djelo cijenilo sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja kaznenog djela, njegov prijašnji život te odnos prema žrtvi.

25.1. Stoga je sud optuženiku prilikom odluke o visini kazne zatvora, kao otegotne okolnosti cijenilo stupanj krivnje kojim je počinio kazneno djelo budući je optuženik postupao s najvišim oblikom krivnje koje se u pravu naziva izravna namjera, sud je kao otegotnu okolnost optuženiku cijenio i to što je kazneno djelo počinio motiviran dvjema pobudama (koristoljublje i osobito niska pobuda). Otegotna okolnost koju sud cijeni optuženiku je i činjenica da je pucao u nenaoružanu staricu koja mu za ubojstvo nije dala nikakvog povoda, nije mu se mogla ni na koji način oduprijeti ni pobjeći. Kada se navedenom doda i da je optuženik držeći ispred sebe automatsku pušku, licem okrenut prema starici UD rekao BD da će je ubiti, čemu se BD protivio jer je držeći se za glavu rekao optuženiku "nisi valjda lud", čime optuženik pokazuje upornost u protupravnom postupanju, odlučnost i visok stupanj kriminalne volje te potpuni nedostatak suosjećanja.

25.2. Olakotna okolnost optuženiku je činjenica što je od vremena inkriminacije prošlo 34 godine i što je optužnica podignuta tek krajem prosinca 2016. Olakotnom okolnosti cijenjeno je i što je optuženik u inkriminirano vrijeme imao šesnaest godina i činjenicu što je to bilo vrijeme kada je na okupiranom području Republike Hrvatske vladalo gotovo bezakonje i kada su i punoljetni i puno stariji od njega radili takve stvari, hodali po selima gdje je ostalo stanovništvo hrvatske nacionalnosti i iste ubijali, maltretirali i pljačkali njihovu imovinu, koja činjenica je sada već općepoznata, optuženik koji tada maloljetan u dobi od 16 godina očito se poveo za njima i dopustio si da motiviran koristoljubljem i osobito niskom pobudom- hrvatskom nacionalnošću starice LD, istu usmrti. Stoga, ovo vijeće smatra kako je upravo kazna zatvora od 10 (deset) godina primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja i osobi optuženika.

25.3.Sud je uvjerenja da se ovakvom kaznom izražava društvena osuda zbog počinjenja kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da će ova kazna utjecati na optuženika kao i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti o činjenju kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja ali ta kazna i omogućuje optuženiku ponovno uključivanje u društvo.

26. Kako je optuženik proglašen krivim to mu je sukladno članku 148. stavak 1. ZKP naloženo podmirenje troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP u ukupnom iznosu od 514,54 eura (petstočetrnaesteuraipedesetčetiricenta), od čega je iznos paušala 300,00 eura (tristoeura), sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude. Iznos od 214,54 eura odnosi se na trošak dolaska u Županijsko državno odvjetništvo u Sisku radi iskazivanja, svakom svjedoku je priznat iznos od tadašnjih 45,00 kuna, trošak prevođenja sa srpskog jezika na hrvatski jezik za tumača Lanu Vanić u iznosu od tadašnjih 696,00 kuna i trošak prijevoda sa slovenskog na hrvatski jezik tumaču Sandri Lovrić u iznosu od tadašnjih 830,00 kuna, što je ukupno tadašnjih 1.616,00 kuna a sadašnjih 214,45 eura.

26.1.Optuženiku se sukladno članku 148. stavak 1. ZKP nalaže podmirenje troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP a to su nagrada i nužni izdaci branitelja po službenoj dužnosti, a točan iznos tih troškova bit će određen posebnim rješenjem.

U Sisku 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Katarina Žuk

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. O žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Dna:

1. ŽDO u Sisku, na broj KO-DO-5/2015

2. Braniteljica optuženika Ana Smolčić, odvjetnica u Sisku

3. Oštećenik ZD, [adresa]