Poslovni broj: Usž-2645/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Tomislava Rigler, odvjetnik iz Zagreba, Selska cesta 34, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije, Zagreb I, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3389/2024-16 od 25. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3389/2024-16 od 25. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/712, URBROJ: 443-02-05-12-24-2 od 12. srpnja 2024., te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika naređuje se tužiteljici uklanjanje dva limena dimnjaka približnih dimenzija 250 x 250 mm, ukupne dužine 5 m, izgrađena na istočnom pročelju stambeno-poslovne građevine na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa] u [adresa], sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu, kojom zakonitost iste pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima upire na sadržaj prvostupanjske presude, kojom su otklonjeni prigovori procesnih povreda ostvarenih u upravnom postupku uz obrazloženje da one nisu takve naravi da bi bile od utjecaja na rješavanje predmeta jer je inspekcijsko rješenje moguće donijeti i bez saslušanja stranke, ali i obzirom da je tužiteljici u ovom upravnom sporu pune jurisdikcije omogućeno iznijeti sve prigovore. Tužiteljica smatra da time procesni red, ali i samo procesnopravno reguliranje gubi svrhu i smisao, te da se tako otvara put ničim opravdanoj i neprihvatljivoj proizvoljnosti, samovolji u postupanju, sve bez ikakvih procesnih sankcija, a da se o procesnim pravima stranke i povredi tih prava i ne govori. Drži da procesne povrede ostvarene u jednom postupku nije moguće otklanjati u drugom postupku, te da se ovdje radi o dva različita postupka, i to upravnom postupku i upravnom sporu, a ne o pravnim lijekovima i stadiju pravnih lijekova u upravnom postupku. Glede utvrđenja iz osporene presude da gradnja predmetnih dimnjaka nije obuhvaćena iznimkama iz članka 3. točke 3. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", broj: 112/17., 34/18., 36/19.,98/19., 31/20. i 74/22. - dalje u tekstu: Pravilnik), nije jasno kako je sud tako nešto mogao utvrditi bez pomoći osobe odgovarajuće struke, sudskog vještaka. Smatra da sud po prirodi stvari nema i ne može imati stručnih znanja za otklanjanje takvih prigovora, te je u tom pravcu trebao izvesti po tužiteljici predloženi dokaz za očevidom i građevinskim vještačenjem, a koji dokazni prijedlozi su odbijeni. S obzirom na sve navedeno, tužiteljica predlaže ovom Sudu pobijanu presudu poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavne odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18.,117/21. i 67/23.), osnovano zaključio da su prijeporni dimnjaci na stambeno-poslovnoj zgradi [adresa], u prizemlju koje se nalazi ugostiteljski prostor (s kuhinjom), izvedeni bez izvršne građevinske dozvole, zbog čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za izricanje mjere njihovog uklanjanja.
7. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica ne osporava činjenicu da su predmetni dimnjaci izvedeni bez građevinske dozvole, već se poziva na članak 3. točku 3. Pravilnika, prema kojem se bez građevinske dozvole i glavnog projekta, mogu izvoditi radovi na postojećoj zgradi kojima se ugrađuje sustav grijanja, sustav hlađenja ili klimatizacije nazivne snage do 30 kW (podtočka a), zamjenjuju vanjski i unutarnji prozori i vrata (podtočka b), dodaju novi unutarnji prozori, vrata i drugi otvori u nenosivom pregradnom zidu (podtočka c) te izvode sustavi i instalacije elektroničke komunikacijske mreže (kabelska mreža) (podtočka d). U konkretnom slučaju, naime, u naravi nisu izvedeni radovi opisani citiranom podzakonskom odredbom, već se ovdje radi o izgradnji dimnjaka za potrebe ugostiteljskog prostora, za koje je bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu jer se time, pored ostalog, utječe na temeljne zahtjeve za postojeću građevinu propisane odredbom članka 8. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.).
8. Nisu od utjecaja na zakonitost osporene presude ni žalbeni navodi usmjereni na postupovne povrede (neprovođenje predloženih dokaza, procesne povrede ostvarene u upravnom postupku nije moguće otkloniti u upravnom sporu), jer je prvostupanjski sud, upravo suprotno žalbenim navodima, postupak prije donošenja presude proveo sukladno odredbama ZUS-a.
9. Naime, u odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze (očevid, građevinsko vještačenje), valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi, već ima pravo samostalno odlučiti koje će dokaze izvesti i koje činjenice uzeti utvrđenima (članak 49. ZUS-a), pri čemu kod utvrđivanja činjeničnog stanja može uzeti u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja pojedinačne odluke (ovdje rješenja tuženika), kako je prvostupanjski sud i učinio, jer je osnovano ocijenio da su relevantne činjenice potpuno i pravilno utvrđene u inspekcijskom (upravnom) postupku, radi čega, i po ocjeni ovoga Suda, izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drukčije odluke u ovoj stvari.
10. Također, tužiteljica pogrešno smatra da procesne povrede ostvarene u upravnom postupku nije moguće otkloniti u upravnom sporu, jer su to dva različita postupka. Naime, upravni spor, o kakvom se ovdje radi, definiran je odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a, prema kojoj je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek.
10.1. Dakle, upravni spor je nastavak upravnog postupka sa ciljem sudske zaštite prava i pravnih interesa stranaka povrijeđenih upravnim aktima javnopravnih tijela, u okviru kojeg je, stoga, upravo suprotno žalbenim navodima, moguće otkloniti eventualne procesne nedostatke upravnog postupka koji bi bili od utjecaja na zakonito rješavanje određene upravne stvari (primjerice saslušanje stranaka, vještačenje i sl.).
11. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
Zagrebu, 2. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
