Poslovni broj: Usž-2676/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Mariana Mučnjak, odvjetnica iz Zagreba, Dubrava 122, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz F. Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istoj opunomoćenici, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 489/2024-7 od 19. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-489/2024-7 od 19. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1212, URBROJ: 443-02-05-12-24-3 od 21. veljače 2024., te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika naređuje se tužitelju, kao investitoru, uklanjanje izgrađene građevine stambene namjene, tlo.dim. 8,00 x 4,20 m, visine prizemlja, s dvostrešnim krovištem prekrivenim profiliranim limom i nadstrešnice drvene konstrukcije, tlo.dim. 7,00 x 3,10 m, visine prizemlja, s jednostrešnim krovištem prekrivenim profiliranim limom, sve izvedeno u Šišanu, Ulica Plekuti 258, na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Ližnjan, pod prijetnjom prisilnog izvršenja na način opisan tim rješenjem ako se ne postupi po naloženoj mjeri.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene pravila upravnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima navodi da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno obzirom da je u tijeku ishođenje građevinske dozvole za objekt koji je predmet nadzora, zbog čega je valjalo prekinuti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju. Dodaje da odgoda izvršenja nije protivna javnom interesu, te da rješenje o uklanjanju nije postalo pravomoćno, a njegovim izvršenjem prije pravomoćnosti tužitelju bi nastala nepopravljiva šteta jer bi bio prisiljen ukloniti objekt koji se smatra legalnim na temelju mjerodavnih odredaba Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), slijedom čega drži da su ispunjeni uvjeti za odgodu izvršenja rješenja sukladno odredbi članka 140. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP). Mišljenja je da postupak izdavanja građevinske dozvole predstavlja prethodno pitanje, a što ukazuje na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Zaključno, ističe da se prvostupanjsko tijelo nije očitovalo na prigovor da tijekom postupka nadzora nisu pravilno utvrđene dimenzije zgrade pa stoga rješenje tuženika nije niti provedivo. Predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno, predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, uz naknadu iskazanog troška za sastav ove žalbe.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavne odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.), osnovano zaključio da je gradnja građevina stambene namjene i nadstrešnice, detaljno opisana zapisnikom o inspekcijskom nadzoru od 6. studenoga 2023. (s priloženim fotografijama predmetnih građevina), izvedena bez izvršne građevinske dozvole, zbog čega su ostvareni uvjeti za izricanje mjere uklanjanja takvih protupravno izvedenih građevina.

8. Tužitelj ni žalbenim navodima ne osporava činjenicu građenja bez građevinske dozvole, već i u žalbi upire na postupak izdavanja iste, smatrajući da se radi o prethodnom pitanju zbog kojeg je trebalo prekinuti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju, odnosno izvršenje odgoditi sukladno članku 140. ZUP-a.

9. Navedeni prigovor, međutim, nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, jer u postupku koji je ovlaštena voditi građevinska inspekcija izdavanje građevinske dozvole nije prethodno pitanje u smislu članka 55. ZUP-a, već uvjet koji mora biti ispunjen prije početka izvođenja radova, što je ovdje izostalo. S tim u vezi za dodati je da ukoliko tužitelj u međuvremenu ishodi građevinsku dozvolu za predmetne protupravno izgrađene građevine, ta činjenica može utjecati samo na izvršenje inspekcijskog rješenja, koje će građevinski inspektor, po službenoj dužnosti, obustaviti (članak 104. Zakona o Državnom inspektoratu).

10. Nije pravno odlučno ni pozivanje tužitelja na prekid/odgodu izvršenja inspekcijskog rješenja pozivom na odredbe ZUP-a, jer, osim što se takav zahtjev podnosi nadležnom inspekcijskom tijelu (tuženiku), ovdje se ne radi o postupku izvršenja rješenja o uklanjanju, nego o donošenju rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađenih građevina, koje je u svemu utemeljeno na relevantnim odredbama Zakona o Državnom inspektoratu i Zakona o gradnji, a iz kojih propisa ne proizlazi da bi postupak izdavanja građevinske dozvole predstavljao zapreku za izricanje zakonom propisane inspekcijske mjere uklanjanja protupravnih građevina.

11. Nisu od utjecaja na zakonitost osporene presude ni prigovori usmjereni na nepravilno utvrđene dimenzije zgrade, zbog čega tužitelj smatra da inspekcijsko rješenje nije provedivo. Naime, iako su navedeni prigovori paušalne naravi te ne dovode u sumnju pravilnost nalaza građevinskog inspektora (koji je u svemu stručan i ovlašten utvrditi dimenzije građevina u provedbi inspekcijskog nadzora), za istaknuti je da se tlocrtne i visinske dimenzije zgrade mogu odrediti i okvirno, imajući pritom u vidu i činjenicu da se eventualno naknadno (nakon obustave) izvedeni dijelovi građevine uklanjaju bez donošenja posebnog rješenja, iako posljedično dimenzije takve zgrade više nisu identične onima navedenim u rješenju o uklanjanju. Relevantno je kod izricanja mjere uklanjanja da je građevina dovoljno određena, a čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno, jer su u izreci inspekcijskog rješenja građevine čije je uklanjanje naređeno detaljno opisane (namjena, etažnost, izgled krovišta) te je navedena adresa na kojoj se nalaze, kao i katastarska čestica na kojoj su izgrađene, a što tužitelj žalbom niti ne osporava.

12. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović