Poslovni broj: Usž-2607/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d., Zagreb, Petrinjska 51, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz F. Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužiteljice, zastupane po istim opunomoćenicima, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 2499/2023-7 od 13. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2499/2023-7 od 13. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/336, URBROJ: 443-02-04-17-23-21 od 20. listopada 2023. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika utvrđuje se da tužiteljica nije postupila po izvršnom inspekcijskom rješenju, KLASA: UP/I-362-02/23-02/336, URBROJ: 443-02- 04-17-23-1 od 28. ožujka 2023., koje je postalo izvršno 28. srpnja 2023., jer niti u roku ostavljenom tim rješenjem, a ni nakon izrečene prve novčane kazne rješenjem od 9. kolovoza 2023, nije uklonila građevinu gotove konstrukcije s ispustom za otpadne vode u septičku jamu, te dograđenu drvenu konstrukciju na stupovima (tipa sojenice) koja se sastoji od zatvorenog dijela s jednostrešnim krovom i od otvorene povišene terase, sve izvedeno na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega se pristupa prisilnom izvršenju rješenja izricanjem druge novčane kazne u iznosu od 5.300,00 € (39.932,85 kn), na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da joj rješenje o uklanjanju od 28. ožujka 2023. nije dostavljeno, što u rješenju potvrđuje i tuženik, kraj nesporne činjenice da tuženik nije ukinuo potvrdu izvršnosti predmetnog rješenja o uklanjanju niti je izvršio ponovnu dostavu istog u skladu s relevantnim zakonskim odredbama, odnosno dostavu nije izvršio sukladno odredbi članka 85. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), u vezi odredbe članka 106. i članka 107. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18. i 117/21. – dalje u tekstu: ZDI). Dodaje da je, po zaprimanju rješenja o prisiljavanju na izvršenje novčanom kaznom od 1. lipnja 2023., prvi puta saznala da bi dana 28. ožujka 2023. bilo doneseno rješenje o uklanjanju, a koje tužiteljici nije bilo dostavljeno. Radi navedenog, podnijela je zahtjev/prijedlog za ukidanje potvrde izvršnosti rješenja o uklanjanju i omogućavanja osporavanja istog podnošenjem upravne tužbe. Posljedično činjenici da je tuženik odvjetničkom društvu dostavio predmetno rješenje o uklanjanju od 28. ožujka 2023., nije uklonjena nezakonitost postupanja tuženika, niti je uredno izvršena dostava predmetnog rješenja, niti je donesena odluka o prijedlogu/zahtjevu za ukidanje potvrde izvršnosti istog, odnosno tuženik nije postupio u skladu s mjerodavnim materijalnim pravom i nije tužiteljici, po ukidanju potvrde izvršnosti, dostavio predmetno rješenje o uklanjanju, u skladu s mjerodavnim odredbama ZUP-a, a zbog čega joj je onemogućeno pravo na pristup sudu. Pritom napominje da ovo odvjetničko društvo nije bilo ovlašteno za primanje rješenja o uklanjanju te je tuženik u tom pogledu dostavu izvršio protivno mjerodavnom pravu i pravilima o osobnoj dostavi upravnih akata, a što nastavno detaljnije pojašnjava. Nadalje, tužiteljica u žalbi ističe da sud ne daje razloge za svoje utvrđenje da bi se u konkretnom slučaju radilo o građevini u smislu Zakona o gradnji, odnosno da bi se radilo o građenju i/ili izvedbi građevinskih i drugih radova, tko je investitor, da bi postojalo bilo kakvo gradilište i da bi se na predmetnoj nekretnini odvijali bilo kakvi radovi, da li se u konkretnom slučaju radi o poljoprivrednom ili pak o šumskom zemljištu, kao i tko je bio nadležan/ovlašten za provođenje inspekcijskog postupka i posljedično za donošenje odluke s tim u vezi, a isto tako ne daje razloge za osnovanost odluke o drugoj novčanoj kazni, kao i visini iste, odnosno ne daje razloge za svrstavanje "nepostojeće građevine" u skupinu 3.a. Smatra da je provođenje dokaza s tim u vezi bilo ne samo važno, već i nužno za utvrđivanje bitnih činjenica za donošenje zakonite odluke pa je, propuštanjem provođenja predloženih dokaza, došlo i do povrede prava na pravično suđenje te prava na pristup sudu, a što u nastavku žalbe opširnije obrazlaže. Osporavajući odluku o glavnoj stvari, tužiteljica osporava i odluku o trošku. Navodeći i druge razloge zbog kojih smatra da je rješenje o uklanjanju nezakonito, predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tuženiku da joj nadoknadi cjelokupni trošak upravnog spora, uvećan za sastav ove žalbe u iskazanom iznosu, podredno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ovdje mjerodavnog Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), a koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem ovlaštenja iz članka 169. istog Zakona, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se, suprotno žalbenim navodima, osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom relevantnih odredaba ZUP-a, ZDI-a i Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 109/23. – dalje u tekstu: Naputak), osnovano zaključio da su se u konkretnom slučaju stekli uvjeti za prisilno izvršenje rješenja o uklanjanju izricanjem druge novčane kazne, jer tužiteljica niti po proteku rokova iz rješenja o uklanjanju i rješenja o prvoj novčanoj kazni, nije uklonila bespravno izvedenu građevinu.

8. Na drukčiji zaključak ne upućuju niti navodi žalbe, kojima tužiteljica ne dovodi u sumnju činjenicu da nije postupila po naredbi iz tih rješenja, već zakonitost osporene presude i rješenja tuženika osporava prvenstveno razlozima procesne naravi (upitna izvršnost rješenja o uklanjanju, neprovođenje predloženih dokaza), pri čemu osporava i zakonitost rješenja o uklanjanju, ovdje izvršnog naslova, što sve, međutim, nije od utjecaja na rješenje ove stvari.

9. Ovo iz razloga jer je, prema podacima sveza spisa, a upravo radi upitne urednosti prve dostave, rješenje o uklanjanju ponovno dostavljeno tužiteljici dana 11. srpnja 2023. (spisu priložena dostavnica s njezinim potpisom u rubrici primatelja), te istodobno i ovdje opunomoćeniku 12. srpnja 2023. (uz dopis od 7. srpnja 2023.), a na koju okolnost se ovaj Sud već očitovao u ovosudnoj presudi, poslovni broj: Usž- 2628/2024-2 od 29. travnja 2025., kojom je ocijenjeno zakonitim rješenje tuženika od 9. kolovoza 2023. (o prvoj novčanoj kazni), slijedom čega se prigovori tužiteljice s tim u vezi ukazuju neosnovanim.

10. Što se tiče prigovora da sud nije proveo predložene dokaze (saslušanje tužiteljice, vještačenje, očevid), valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocjenjujući da se odlučne činjenice za donošenje zakonite odluke mogu utvrditi uvidom u priložene isprave, zbog čega njihovo izvođenje nije ni nužno, a niti svrsishodno i ekonomično. Ovo osobito u konkretnom slučaju, koji se odnosi isključivo na kontrolu postupanja po naloženoj mjeri uklanjanja građevine, dakle na postupak izvršenja rješenja o uklanjanju, a koju činjenicu je, i po ocjeni ovoga Suda, moguće pravilno utvrditi već i temeljem spisu priloženih dokaza.

11. Nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari ni prigovori kojima tužiteljica osporava zakonitost rješenja o uklanjanju, jer se prigovori takve naravi ne mogu s uspjehom isticati u postupku izvršenja tog rješenja (ovdje izvršnog naslova). Naime, sukladno odredbi članka 139. stavka 4. ZUP-a, rješenje o izvršenju se može pobijati samo u odnosu na vrijeme, mjesto i način izvršenja, a što žalbenim razlozima nije dovedeno u sumnju, zbog čega ovaj Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužiteljice ni po toj osnovi.

12. Nije pravno odlučan ni prigovor usmjeren na nedostatno obrazloženje razloga u odnosu na visinu izrečene novčane kazne odnosno na svrstavanje prijeporne građevine u skupinu 3.a. Naime, s tim u vezi su se i prvostupanjski sud i tuženik, pored ostalog, pozvali na mjerodavni Naputak temeljem kojeg je izrečena predmetna novčana sankcija, a koja je za prijepornu skupinu građevina (3.a. i 3.b.), kao najmanje zahtjevnu skupinu, određena u najnižim iznosima (u odnosu na 1., te 2.a. i 2.b. skupinu), pa je tako u odnosu na fizičke osobe druga novčana kazna propisana odredbom članka 17. Naputka – Tablica 1 u iznosu od 5.300,00 €, kako je to rješenjem tuženika i određeno.

13. Slijedom izloženog, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a što nije dovedeno u sumnju ni žalbenim navodima tužiteljice, radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

14. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužiteljica odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović